Irak

Poremećaji u opskrbi naftom uzrokuju oštar pad prije oporavka 2027.

Iračko gospodarstvo zabilježit će oštar pad 2026. godine jer prekidi u proizvodnji nafte (oko 60 % BDP-a) i izvozu (oko 90 % izvoza robe), uzrokovani regionalnim sukobom i ograničenjima prometa kroz Hormuzki tjesnac, teško opterećuju gospodarstvo. Nakon smanjenja na 268 milijuna barela u prvoj polovici 2026. godine, u usporedbi s 606 milijuna barela godinu dana ranije, predviđa se da će ukupni izvoz nafte u 2026. godini pasti za oko 40 % (unatoč višim cijenama) i značajno porasti u 2027. godini. Slijedom toga, predviđa se i pad proizvodnje nafte od gotovo 30 % na oko 3,1 milijun barela dnevno (b/d) u 2026. godini, unatoč postupnom oporavku u drugoj polovici godine, prije procijenjenog rasta na oko 4,5 milijuna b/d u 2027. godini. Oštar oporavak proizvodnje i izvoza nafte predviđen za 2027. godinu može se uglavnom pripisati očekivanom ublažavanju šokova koji su poremetili sektor u 2026. godini. Iako su regionalni sukob i posljedična ograničenja izvoza značajno smanjili obujam proizvodnje i izvoza, naftna polja i proizvodna infrastruktura uglavnom su ostali netaknuti. Očekuje se da će se proizvodnja nafte brzo oporaviti kako se kanali izvoza budu normalizirali, a proizvodnja postupno konvergira prema cilju OPEC+. Iračka kvota za proizvodnju sirove nafte u sklopu OPEC+ trenutno iznosi približno 4,4 milijuna b/d. Kao rezultat nedavnih odluka OPEC+, iračka alokacija postupno je porasla s oko 4,1 milijuna b/d početkom 2026. godine, čime se podržava oporavak proizvodnje nafte.

Postoji znatna razlika između službenog tečaja i tečaja na paralelnom tržištu. Dok Središnja banka Iraka nastavlja održavati službeni tečaj na razini od oko 1.300 iračkih dinara za USD, dinar se na paralelnom tržištu trguje po otprilike 1.500 – 1.550 iračkih dinara za USD. Raspon odražava stalne poteškoće u pristupu službenom deviznom tržištu, snažnu potražnju za gotovim dolarima i trajno velik opseg neformalnih transakcija. Ipak, nedavne reforme doprinijele su postupnom smanjenju razlike. Ključne mjere uključuju strože zahtjeve za sprječavanje pranja novca i usklađenost, razvoj elektroničkih platnih sustava i veću ovisnost o formalnim bankarskim kanalima za financiranje trgovine i prekogranične transakcije. Očekujemo da će Središnja banka Iraka (CBI) ostaviti svoju referentnu kamatnu stopu nepromijenjenom na 5,5 % do kraja 2026. godine. U Iraku, gdje gotovinski transakcije i neformalnost dominiraju gospodarskom aktivnošću, promjene kamatnih stopa imaju samo skroman učinak na potražnju i inflaciju. Posljedično, upravljanje tečajem i alati za likvidnost vjerojatno će ostati glavne sidrene točke monetarne politike. Monetarna politika ostat će prvenstveno usmjerena na očuvanje stabilnosti tečaja. Oštar pad izvoza nafte značajno je smanjio priljeve deviza, čime se povećala ovisnost o rezervama središnje banke za podršku fiksnom tečaju dinara. Devizne rezerve Banke pale su s vrhunca od oko 102 milijarde USD u veljači 2026. na 86 milijardi USD krajem lipnja.

Volatilnost u izvozu nafte i cijenama opterećivat će fiskalnu i vanjsku ravnotežu

Fiskalni deficit znatno će se povećati u 2026. godini jer će oštar pad proizvodnje i izvoza nafte značajno smanjiti državne prihode (ugljikovodici čine oko 90 % fiskalnih prihoda). Utjecaj pojačava kruta struktura rashoda, posebice veliki trošak plaća u javnom sektoru (gotovo 40 % fiskalnih rashoda), mirovine i socijalni transferi, što ostavlja kapitalne rashode kao glavno područje za prilagodbu. Očekuje se da će se fiskalna pozicija poboljšati 2027. godine, što će biti potaknuto prvenstveno predviđenom normalizacijom obujma proizvodnje i izvoza nafte. Financiranje manjka uvelike se oslanjalo na domaće kanale, posebice na državne banke i, u manjoj mjeri, na središnju banku, uz dopunu akumulacijom zaostataka tijekom razdoblja fiskalnog stresa. Sastav javnog duga stoga je više usmjeren na domaći dug i odražava iračke prihode temeljene na nafti, nerazvijena tržišta kapitala i ograničen pristup vanjskom zaduživanju.

Poremećaji u proizvodnji i izvozu nafte gurnut će tekući račun u deficit u 2026. godini. Iako će više globalne cijene nafte pružiti određenu potporu, očekuje se da će oštar pad izvoznih volumena više nego poništiti učinak cijena. Očekuje se da će se u 2027. godini saldo tekućeg računa vratiti u suficit, potpomognut predviđenom normalizacijom obujma proizvodnje i izvoza nafte, što je omogućeno normalizacijom plovidbe kroz Hormuzki tjesnac. Taj bi se učinak mogao pojačati većom uporabom naftovoda Kirkuk-Ceyhan (Turska), ako se poveća proizvodnja nafte iz kurdistanskih polja, te postupnim vraćanjem alternativnih izvoznih ruta, kao što je sjeverni naftovod do Fishkhabura blizu turske granice, koji omogućuje pristup naftovodu Kirkuk-Ceyhan. U međuvremenu bi napori za razvoj dodatnih izvoznih koridora kroz Tursku i Siriju trebali postupno smanjiti ovisnost o plovidbi Zaljevom na srednji rok, iako se ne očekuje da će većina tih projekata osigurati značajan dodatni kapacitet do 2027. godine.

Domaća nesigurnost prevladavat će usred nestabilne regionalne klime

Politički i sigurnosni izgledi Iraka ostat će vrlo neizvjesni. Rizici će vjerojatno ostati visoki do 2027. godine zbog iznimno nestabilnog regionalnog okruženja koje pogoršava unutarnju političku fragmentaciju. Na domaćoj razini, fragmentirana priroda političkog sustava i stalni utjecaj naoružanih skupina izvan pune kontrole vlade ostaju važni izvori ranjivosti. Sadašnji premijer Ali al-Zaidi preuzeo je dužnost u svibnju 2026. Imenovan je kao kandidat konsenzusa od strane Koordinacijskog okvira, glavne skupine u parlamentu. Njegova vlada suočava se s teškim zadatkom očuvanja političke kohezije uz upravljanje gospodarskim posljedicama sukoba, sprječavanje domaćih frakcija da Irak izravnije uvuku u regionalne neprijateljstva i rješavanje gospodarskih izazova poput osiguravanja pouzdanih opskrba električnom energijom i plinom. Daljnji tijek uvelike će ovisiti o razvoju regionalnog sukoba, što otežava očekivanje izravnog poboljšanja političke stabilnosti Iraka, čak i u scenariju gospodarskog oporavka.

Izvan zemlje, Irak će se nastaviti suočavati s osjetljivom ravnotežom između Irana i SAD-a u ratu. Iako Iran zadržava znatan politički, gospodarski i sigurnosni utjecaj, odnosi sa SAD-om ostaju ključni za sigurnosnu suradnju, razvoj ugljikovodika i pristup međunarodnom financijskom sustavu temeljenom na dolaru. Planirano dovršetanje vojnog povlačenja koalicije pod vodstvom SAD-a do kraja rujna 2026. označit će važan pomak u sigurnosnim odnosima između Iraka i SAD-a, a ne kraj bilateralne suradnje. Očekuje se da će tranziciju pratiti kontinuirani američki pritisak na Irak da pod državnu kontrolu stavi milicije lojalne Iranu i obuzda financijske i trgovinske tokove povezane s Iranom. Istovremeno, Turska postaje sve važnija kao gospodarski i strateški partner, osobito u pogledu trgovine, infrastrukture i alternativnih ruta za izvoz nafte kroz svoju luku Ceyhan. Odnosi sa Sirijom također bi se mogli postupno poboljšati, osobito kroz prekograničnu trgovinu i potencijalne energetske veze s Mediteranom, iako bi sigurnosna i politička nesigurnost mogle ograničiti kratkoročni napredak. Gospodarske veze s Kinom također će ostati strateški važne. Kina je najveći trgovinski partner Iraka i jedan od glavnih kupaca njegove sirove nafte, dok kineske tvrtke imaju značajnu prisutnost u iračkim sektorima nafte, energetike i infrastrukture. Oporavak izvoza iračke nafte stoga bi trebao ojačati bilateralnu trgovinu 2027. godine, dok bi kineska ulaganja mogla odigrati važnu ulogu u energetskom kapacitetu i obnovi u Iraku.

Zadnje ažuriranje: rujan 2026.