Indiju koče gospodarske slabosti nakon pet godina Modinomike

Kad se Narendra Modi 2014. godine kandidirao za premijera, obećao je porast konkurentnosti industrijskog sektora Indije, što bi trebalo potaknuti gospodarski rast. Modi će se ponovno kandidirati za predsjednika na općim izborima u Indiji od 11. travnja do 19. svibnja. Gospodarstvo je u boljem stanju nego 2014., no Indiju i danas muče brojne naslijeđene strukturne slabosti, a oduševljenje za premijera Modija je splasnulo nakon neujednačenih uspjeha njegovih ekonomskih reformi.

• Indijska vlada je 2016. uvela Zakon o nesolventnosti i stečaju (IBC) kojim je nastojala konsolidirati prethodni zakonski okvir vezan uz nesolventnost i stečaj te riješiti problem nenaplativih potraživana u bilancama banaka. Od uvođenja novog zakona pokrenuto je oko dvanaest tisuća postupaka, ali nedostatak resursa Nacionalnog suda za trgovačko pravo uzrokovao je značajna kašnjenja, tako da stečajni postupak do okončanja još uvijek traje prosječno 4,3 godine. Snalaženje u pravnom okviru također može zadavati poteškoće stranim ulagačima koji slabo poznaju indijsko tržište.
   
• Modi je 2016. predložio demonetizaciju kako bi se uhvatio u koštac s nezakonitim tokovima novca i izbjegavanjem poreza koje opterećuje indijsku ekonomiju i smanjuje porezne prihode za potrebe rastuće indijske populacije. Taj potez je sektore ovisne o novcu izložio poteškoćama s likvidnošću što je uzrokovalo smanjenje potražnje i otežalo formalnu ekonomiju. Prenaglo uvođenje demonetizacije također je izazvalo paniku među ulagačima i odljev kapitala.
   
• Porez na robu i usluge (GST) uveden je 2017. kako bi se poboljšali državni prihodi. No, umjesto toga je imao jednokratni nepovoljni učinak na domaću potrošnju jer se provodio istovremeno s demonetizacijom. Porezna reforma ističe se kao izuzetno važan cilj, ali je daleko od savršenog: porez na robu i usluge i dalje je prilično kompleksan, s različitim stopama poreza za različite kategorije robe, a brojni važni proizvodi, kao što je nafta, dosad nisu obuhvaćeni.

Zbog ovih ekonomskih reformi je indijski BDP u 2017. pao na 6,5%, što je najniža razina od 2012. S vremenskim odmakom je vidljivo da su razlozi za demonetizaciju i porez na robu i usluge bili srednjoročno opravdani, ali njihovo uvođenje bilo je prenagljeno i izazvalo kratkoročne nestabilnosti. Indijsko gospodarstvo i dalje muči otežana likvidnost i korupcija, što utječe na domaće i strane ulagače kao i na uspješnost premijera Modija. Stranka Bharatiya Janata (BJP) doživjela je neuspjeh 2018.. Iako još uvijek drži vlast u 18 od 29 indijskih država, izgubila je podršku na državnim izborima 2018. (Vidhan Sabhas), što nije ohrabrujuće za izbore 2019.

Ideološki i ekonomski kompromisi

Uz pretpostavku da će Narendra Modi uspjeti osigurati dovoljno glasova za običnu većinu, 17. saziv parlamenta (Lok Sabha) vjerojatno će biti fragmentiran. To bi od Modija zahtijevalo ideološke i ekonomske kompromise, koji su dobrodošli, no podijelijeni parlament bi mogao usporavati reformski proces u Indiji. Sljedeća vlada trebat će se usredotočiti na čišćenje bankarskog sektora i stvaranje novih radnih mjesta za rastuću radnu snagu Indije. U 2018. godini je izgubljeno 11 milijuna radnih mjesta, od čega 83% u ruralnim područjima, iako se premijer Modi obavezao poticati inkluzivni rast. Indiji je, kako bi mogla podržati svoju rastuću radnu snagu, potrebna stopa rasta iznad 8%. Postizanje tog cilja, uz istovremeno promicanje makroekonomske stabilnosti, pokazat će se velikim izazovom u sve zahtjevnijem političkom okruženju.

"Industrijska proizvodnja je u 2018. godini porasla prosječno za 5,1% u odnosu na prethodnu godinu. To je više od anemičnih 3,5% zabilježenih u 2017., ali daleko od potencijalnog rasta Indije i ispod razine usporedivih zemalja u regiji, kao što je Kina", objašnjava Carlos Casanova, Cofaceov ekonomist za azijsko-pacifičku regiju. "Izravna strana ulaganja su Indiji potrebna za razvoj odgovarajuće razine osnovne infrastrukture. Izražena uska grla u ponudi nastavljaju sputavati ulaganja u indijsku infrastrukturu, koja mogu imati značajan multiplikativni učinak na gospodarsku aktivnost srednjoročno do dugoročno, što bi s druge strane omogućilo veće priljeve u proizvodni sektor’" nastavlja Casanova.

Preuzmite publikaciju