Tursko usporavanje gospodarstva se nastavlja, ali izvoz nudi neku potporu

Turska doživljava ozbiljno gospodarsko usporavanje, zajedno sa skokom inflacije, kao rezultat oštre deprecijacije lire tijekom 2018. godine. Ta oštra deprecijacija rezultirala je smanjenom potrošnjom i utjecala je na dinamiku ulaganja na domaćem tržištu. Struktura proizvodnje ovisna o uvozu potaknula je visoku razinu inflacije, što je natjeralo Središnju banku da u rujnu uvede visoku stopu rasta. Iako je to poskupljenje pomoglo turskoj liri da se oporavi od tih povijesno slabih razina, uzrokovalo je visoke troškove zaduživanja, čime je financiranje bilo izuzetno skupo za tvrtke i kućanstva. Očekuje se da će rast ostati vrlo nizak, a inflacija dvoznamenkasta.

Ti su uvjeti istaknuli izvoz kao važan izvor prihoda za gospodarstvo, unatoč mnogim izazovima. Državna potpora i dalje je od glavnog značaja za izvoznike da steknu nove tržišne udjele. Ta je podrška uglavnom bila u obliku poticaja za sajmove i pristup novim tržištima. Međutim, ograničena sofisticiranost i konkurentnost su ograničavajući faktori za daljnje širenje turskog izvoza. Pregovaračka moć klijenata i niska razine tehnologije uključena u izvoznu robu ograničavaju veću dobit od izvoza.

INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA OSLABLJENJA ZBOG VALUTNOG UDARA

Kriza je pogoršala dinamiku proizvodnje i potrošnje u Turskoj. U 2018. godini industrijska proizvodnja zabilježila je anemični rast od 1,6 %, dok je proizvodnja u PMI[1]u rujnu pala na 42,7, što ukazuje da su uvijeti poslovanja i dalje izazovni. Doista, od PMI-ja do ostalih anketa potrošača i tvrtki, svi su se pokazatelji smanjili, što pokazuje snažan pad razine povjerenja i za tvrtke i za potrošače u zemlji. Uz visoku inflaciju (najveća razina ikada od 25,24 % u listopadu 2018.g.), povećane troškove i rastuću nezaposlenost, očekuje se da će potražnja kućanstava ostati niska u prvoj polovici 2019. godine.

NOVI EKONOMSKI PLAN PREDLAŽE NOVo BALANSIRANJE U GOSPODARSTVU...

Prema novom gospodarskom programu koji je vlada objavila u rujnu 2018.g., Turska će ući u razdoblje rebalansa između 2019. i 2021. godine na temelju stalnih stopa rasta i užeg deficita tekućeg računa. Nedavni podaci odražavaju ovu perspektivu, budući da je zemlja zabilježila ukupni suficit u iznosu od 7,3 milijarde USD u razdbolju od kolovoza do studenog 2018.g. Ukupan deficit smanjio se na 47,3 milijarde USD u 2017. (5,5% BDP-a) na 27,6 milijardi USD u 2018. godini (blizu procijenjenih 3,3% BDP-a).  Međutim, ovaj pad deficita uglavnom se odnosi na smanjenje domaće aktivnosti, a ne na manju ovisnost turskog proizvodnog sustava o uvoznim poluproizvodima i sirovinama. Financijska strana deficita tekućeg računa pokazuje da su portfeljna ulaganja zabilježila odljev od 3 milijarde USD u 2018. u usporedbi s priljevom od gotovo 25 milijardi USD u 2017. godini. U to je vrijeme zemlja nastavila privlačiti izravna ulaganja izravna strana ulaganja u iznosu od 9,5 milijardi dolara, od čega 62% u sektoru nekretnina. Pooštreni monetarni i financijski uvjeti na globalnim tržištima i rastući domaći rizici smanjili su ukupna raspoloživa sredstva za banke. Uz manju potražnju za kreditima, banke su od srpnja postale neto obaveznici; i u dugoročnim i kratkoročnim dugovima. To je pokazalo da je 12-mjesečni dugoročni omjer banaka bio na 76% u prosincu 2018. godine, na najnižoj razini u nekoliko godina.

_{1 - The Purchasing Manufacturer Index (PMI) pokazatelj je gospodarskog zdravlja i uspješnosti proizvodnog sektora koji obuhvaća nekoliko sektora koji su uglavnom povezani s industrijskom proizvodnjom. PMI se temelji na pet glavnih pokazatelja: nove narudžbe, razine zaliha, proizvodnja, isporuke dobavljača i radno okruženje.}

Preuzmite publikaciju