Diverzifikacija je jedan od mnogih učinaka nestabilnosti cijena nafte za proizvođače u Africi i Bliskom istoku

Negativni utjecaj COVID-19 pandemije na rast globalnog BDP-a i svjetske trgovinske razmjene prouzročio je nagli pad cijena nafte u proljeće 2020. Taj je pad cijena, iako privremen, utjecao izvoznike nafte u Africi i na Bliskom istoku u skladu s ovisnosti o nafti njihove nacionalne proizvodnje, kao i njihova fiskalna snaga i međunarodne rezerve. Iako Coface očekuje da će cijene nafte u prosjeku iznositi 60 USD po barelu 2021. godine, njihova nestabilnost ostat će izazov za zemlje proizvođače. Uz to, fiskalna se situacija u tim zemljama trajno pogoršala. U tim je okolnostima ekonomska diverzifikacija - posebno prema obnovljivim izvorima energije - postala je još važnija.

• Nakon pada ispod 15 USD sredinom travnja, Brent cijene nafte oporavile su se u prosjeku na 41,7 USD za 2020. godinu u odnosu na 64,3 USD u 2019. godini. Očekuje se da će cijena nafte u prosjeku iznositi 60 USD u 2021. godini.
• Zemlje poput Omana, Irana, Angole, Konga i Ekvatorijalne Gvineje imaju veći stupanj ovisnosti o nafti u smislu BDP-a
• Bliski istok drži gotovo polovicu globalno dokazanih rezervi nafte i 65% dokazanih rezervi nafte u OPEC-u. Unatoč provedbi programa diverzifikacije, većina bliskoistočnih zemalja i dalje ovisi o prihodima od nafte u smislu izvoza, fiskalnih prihoda i BDP-a. Unatoč oporavku cijena nafte 2021. godine, javni računi tih zemalja ostat će u deficitu 2021. godine, dok će njihov omjer duga i BDP-a biti veći.
• U zaljevskoj regiji prihodi od ugljikovodika predstavljaju između 50% i 80% ukupnih fiskalnih prihoda i između 20% i 90% ukupnog izvoza. Između 20% i 50% nacionalne proizvodnje i dalje ovisi o sektoru ugljikovodika.
• Iako se nekoliko zemalja ističe, Afrika nema veliku težinu u globalnoj industriji nafte i plina (O&G). Na njega otpada 7,2% i 7,5% svjetski poznatih rezervi nafte i plina, 8,9% i 6% proizvodnje, 10,2% i 9,1% izvoza te 4,2% i 3,8% potrošnje.
• 75% proizvedene sirove nafte izvozi, a sve osim četiri države (Alžir, Obala Bjelokosti, Kongo i Niger) neto su uvoznici naftnih derivata.
• Dok dvadeset afričkih zemalja proizvode O&G, pet od njih čini preko 80% kontinentalne proizvodnje: Alžir, Angola, Nigerija, Egipat i Libija (u normalnim vremenima za potonju zemlju, jer su proizvodnja i izvoz bili zaustavljeni tijekom većeg dijela 2020.).
• Razlika u rastu između 2019. i 2020. bit će značajna u zemljama u kojima nafta i plin imaju glavnu ulogu u gospodarstvu, poput Alžira (95% izvoza, 52% državnih prihoda i 25% BDP-a), Čada (59%, 30 %, odnosno 13%), Kongo (80%, 63% i 61%) i Nigerija (90%, 55% i 8%).
• Odgođeni su višestruki investicijski projekti u ugljikovodike, dok je provedba ostalih odgođena. Međutim, općenito, oni se ne dovode u pitanje, posebno u plinu, koji se smatra korakom prema obnovljivoj energiji.
• Za neke zemlje obnovljivi izvori predstavljaju važan izvor diverzifikacije (Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija), uz turizam, financije, promet i građevinarstvo (Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati), poljoprivredu, šumarstvo i druge ekstraktivne djelatnosti (Kamerun, Čad, Kongo, Gabon).
• Strani ulagači u ili izvan tradicionalne ili obnovljive energije bit će osjetljivi na kvalitetu poslovnog okruženja, što je problematično u nekoliko zemalja.

Preuzmite cijelu publikaciju