Rizik i mogućnosti online offshoringa

Pandemija će uskoro biti gotova, ali kulturološke promjene koje je donijela nastavit će oblikovati gospodarstvo u godinama koje dolaze. Među njima je normalizacija rada na daljinu kao jedna od najvažnijih. Masovni eksperiment rada na daljinu prilikom prvog lockdowna srušio je mnoge mitove o tome što udaljena radna snaga može postići. Budući da stalni posao na daljinu više nije tabu, poslodavci će biti u iskušenju da u zemljama u razvoju angažiraju talente za rad na daljinu. Mnoga gospodarstva u razvoju brzo sustižu obrazovanje i tehnološki razvoj; pa ipak troškovi rada ostaju niži. Sve više uredskih poslova obavljat će se u zemljama u razvoju, a zatim nematerijalno izvoziti u bogatije zemlje uz djelić domaćih troškova. Ovaj trend prema "online offshoringu" vođen je snažnim financijskim poticajima.
 
Primjerice, poduzeća u zemlji poput Francuske smanjile bi troškove rada za približno 7% ako bi 1 od 4 radna mjesta bio iz inozemstva. Coface procjenjuje ukupan broj radnih mjesta koja se mogu izvoditi na daljinu u gospodarstvima s visokim prihodima na oko 160 milijuna. Zauzvrat, broj potencijalnih radnika na daljinu u gospodarstvima s niskim i srednjim dohotkom iznosi blizu 330 milijuna.
 
Za bogate zemlje, online offshoring velikih razmjera mogao bi postati izvor političkog rizika. Pritisci globalne konkurencije mogu izazvati ekonomsku anksioznost među radnicima uslužnih službi, potičući političku polarizaciju. Za gospodarstva u razvoju, online offshoring može postati stup njihovog razvojnog modela.
 
Da bismo izdvojili zemlje s potencijalom da postanu online offshoring središta, koristili smo pokazatelj zasnovan na kriterijima kao što su ljudski kapital, konkurentni troškovi radne snage, tehnološka infrastruktura i poslovna klima. Čini se da su ekonomije s niskim troškovima rada i velikim zalihama potencijalnih radnika na daljinu (poput Indije, Indonezije ili Brazila) spremne slijediti ovaj put. To se također odnosi na zemlje s relativno jakim ljudskim i tehnološkim kapitalom, poput Poljske. Iako bi Kina i Rusija na papiru bile idealne online offshore destinacije, rastuće geopolitičke i kibernetičko-sigurnosne tenzije sa Zapadom bit će značajna prepreka.
 
Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća globalizacije, pomicanje industrijske aktivnosti i uspona globalnih lanaca opskrbe bili su jedan od glavnih pokretača rasta produktivnosti¹. Međutim, čini se da se posljednjih godina učinci produktivnosti od preraspodjele industrijske djelatnosti zagušuju.
 
S rastom duga poduzeća u 2020. godini, biti će teže nego ikad prije postati konkurentan. Jedna od mogućnosti bit će intenziviranje prebacivanja usluga i aktivnosti koje zahtijevaju znanje u zemlje s nižim troškovima rada. Taj trend nije nov: zemlje poput Indije ili Filipina već su uspostavljena offshore središta za ICT i poslovne usluge. Ono što se, pak, promijenilo je sveprisutnost rada na daljinu. Doista, do 40% radne snage u EU angažiralo se u nekom obliku redovnog rada na daljinu tijekom prvog lockdowna² u Q2 2020. S menadžerima koji su bili pozitivno iznenađeni produktivnošću njihovih djelatnika³, stavovi su se brzo počeli mijenjati. Iako je "ako se to može učiniti od kuće, može se i iz inozemstva", zasigurno pretjerana tvrdnja, poduzeća sve više privlači ideja djelomično globalizirane online radne snage. U uzorku od 330 velikih američkih poduzeća, udio organizacija koje su voljne unajmiti radnike za rad na daljinu s drugačijim radnim vremenom popeo se na 36% u odnosu na 12% prije pandemije⁴. Stoga je vjerojatno da će poduzeća sve više zapošljavati kvalificiranu radnu snagu na globalnom jugu⁵ zahvaljujući digitalnim inovacijama, što je argument koji je posebno istaknuo ekonomist Richard Baldwin⁶. Fenomen online offshoringa (ili "tele-migracije", kako ga naziva Baldwin) ne treba postati norma da bi imao makroekonomski značaj, jer mora uključivati dovoljno velik udio posla koji se trenutno radi u gospodarstvima s visokim prihodima.

Preuzmite publikaciju

_____

_{1 - Vidi Den Butter i Pattipeilohy: "Dobici produktivnosti od offshoringa" (Discussion Paper Instituta Tinbergen, 2007.) ili Tillmann: "Offshoring, domaće outsourcing i produktivnost: dokazi za brojne europske zemlje" (Kiel Working Paper, 2012)
2 - Eurofound: "Živjeti, raditi i COVID-19" (serija COVID-19, 2020)
3 - PwC-ovo istraživanje o radu na daljinu u SAD-u (izdanje iz prosinca 2020.) izvještava da 52% menadžera otkriva da se produktivnost poboljšala tijekom produljenog razdoblja rada od kuće.
4 - Odbor konferencije: "Prilagođavanje iznova zamišljenom radnom mjestu: Odgovori ljudskog kapitala na pandemiju COVID-19" (2020)
5 - Upotrijebit ćemo "Global South" kao stenografiju i za zemlje s nižim dohotkom i za zemlje u razvoju sa srednjim dohotkom.
6 - Baldwin: "Preokret globotike: globalizacija, robotika i budućnost rada" (Oxford University Press, 2020)}