Geopolitičke napetosti rastu: koje su posljedice za globalizaciju i ekonomsku stabilnost? Na Coface Country Risk konferenciji 17. veljače, četvero stručnjaka analiziralo je geostrateška rivalstva koja oblikuju globalnu trgovinu.
“Budućnost su vrata, prošlost je ključ”, napisao je Victor Hugo. Čak i recentni događaji mogu nam pomoći razumjeti sadašnjost, ali i pokušati predvidjeti budućnost. Neki od događaja iz 2025. pripadaju upravo toj kategoriji. "Odmah nakon ‘drill, baby, drill’, poniženje koje su Donald Trump i njegov potpredsjednik nanijeli ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, uživo iz Ovalnog ureda u veljači prošle godine, doživio sam kao brutalnu demonstraciju metode kojom administracija Trump vodi svoju politiku”, navodi Thomas Gomart, direktor Francuskog instituta za međunarodne odnose (IFRI). "Taj sam događaj vidio i kao oblik ideološkog približavanja Bijele kuće i Kremlja kada je riječ o ratu u Ukrajini."
Nekoliko tjedana kasnije, “Dan oslobođenja”, kada je američki predsjednik predstavio prvi val masivnih carinskih povećanja, dodatno je potvrdio tu novu metodu korištenja moći — “krenuti ekstremno, a zatim djelomično uzmaknuti”, objašnjava Andrew Bishop, partner i globalni voditelj političkih istraživanja u Signumu. “Otuda i izraz TACO – Trump Always Chickens Out.”
Je li spas Europe u bliskoj vezi s Kinom?
Za Agathu Kratz, partnericu u Rhodium Groupu, važni su i 4. travnja i 9. listopada 2025. — dani kada je Kina uvela paket mjera za kontrolu izvoza ključnih minerala. Osiguravajući dominaciju nad resursima ključnim za elektrifikaciju, podatkovne centre i strateške industrije, Kina jača ne samo svoju suverenost, već i diplomatski utjecaj: “Mogućnost drugih zemalja da vrše pritisak automatski se smanjuje.”
Ciklus kritičnih metala
Pokušaji aneksije Grenlanda i provedbe "Donroeove doktrine"[1] s američke strane, rastući vojni pritisak na Tajvan i ponovno potvrđivanje nuklearnih ambicija s kineske strane: signali koje su posljednjih mjeseci poslale dvije glavne svjetske ekonomske sile prevedeni su u konkretne akcije početkom 2026. godine.
I da se premjesti geopolitička ploča. Tania Sollogoub, voditeljica istraživanja geopolitike za zemlje i globalne zemlje u Crédit Agricole Group, govori o "geopolitici resursa". "Kroz povijest nikada nije postojao hegemonijski ciklus koji nije bio usko povezan s jednim ili dva strateška materijala. Danas smo ušli u ciklus kritičnih metala, koji su od egzistencijalne važnosti za države", napominje stručnjakinja.
Tania Sollogoub ukazuje na "strah od oskudice" na vrhuncu, koji se manifestirao u gomilanju zaliha, savezima s partnerima na temelju proizvoda po proizvod i kontinuiranom restrukturiranju lanaca opskrbe. „Dok su mora u plamenu, svjedočimo restrukturiranju tokova i ruta, što dokazuju brojni infrastrukturni projekti koji su u tijeku na kopnu i povratak na važnost termina 'koridor',“ dodaje voditelj globalnih istraživanja zemalja i geopolitičkih istraživanja u Crédit Agricole Group.
Doba „realizma“
U takvom kontekstu javljaju se i nove ekonomske prilike — primjerice jačanje trgovine između Saudijske Arabije i Brazila te UAE-a i Indije.
Ali, šire gledano, ovo intenziviranje rivalstva prije svega je izvor neizvjesnosti, kako za vlade tako i za ekonomske aktere. „Tvrtke su shvatile da je rizik, posebno geopolitički rizik, 'nova normalnost'“, upozorava Tania Sollogoub, koja smatra da je jedan od glavnih izazova s kojima se tržište danas suočava identificiranje kanala kroz koje se prenose osjetljivi događaji.
„Ono što je upečatljivo jest želja tvrtki da se odvoje od geopolitičkog rizika i učine sve što je moguće kako bi održale svoje poslovanje, do određene točke“, kaže Thomas Gomart. Ali koja točka? „Kako bi postavili ovaj prag, mnogi su prešli s binarnog pristupa riziku – prihvaćam ga ili ne – na „realističniji“ pristup. To karakterizira razvoj različitih scenarija, svaki sa svojim vlastitim akcijskim planovima. „Ulazimo u doba realgeopolitike“, sažima Tania Sollogoub, koja također vidi mogućnost da se tvrtke ne usklade sa svojim vlastitim vladama kao jednu od drugih glavnih opasnosti ove nove ere.
Era u koju Stari kontinent, čini se, ne ulazi s pozicije snage. Doista, izgubivši jednu od svojih rijetkih komparativnih prednosti – stabilnost – izbijanjem rata u Ukrajini, trenutno je oslabljen i izraženom političkom fragmentacijom među svojim državama članicama i nedavni raspad transatlantskog saveza…“
Thomas Gomart, međutim, ističe da ekonomski otvoreni svijet zahtijeva od velikih sila da poštuju minimalni skup pravila i vjeruje da u tom pogledu "Europa vjerojatno ima određeni politički prostor za manevriranje". Uhvaćena između Sjedinjenih Država i Kine, ipak će imati puno posla kako bi se njezin glas čuo i obranila njezine interese.
Dvostruka logika američke politike
Ponekad je teško analizirati i predvidjeti odluke američkih saveznih vlasti, dijelom i zato što ne slijede istu logiku ovisno o tome tko ih donosi! "U Sjedinjenim Državama koegzistiraju dvije vizije: s jedne strane Donalda J. Trumpa i s druge strane njegove administracije", objašnjava Andrew Bishop, viši partner i globalni voditelj političkih istraživanja u Signumu.
Ovo mišljenje dijeli Agatha Kratz, suradnica u Rhodium Group. „Potonji, na primjer, ima pravu 'kinesku strategiju' (želju da se riješi svih vanjskih utjecaja u Americi, obnovi kritične lance opskrbe na kontinentu, stekne strateške resurse koji se tamo vade itd.) koju prvi, čiji je pristup vrlo transakcijski, nema“, objašnjava ona.
According to Andrew Bishop, the US president's main obsession is to "leave a legacy in the history books", which would explain "the lack of consistency in the choices made" – as illustrated, for example, by the desire to be a peacemaker between Russia and Ukraine and the interventionist attitude in Venezuela. Prema Andrewu Bishopu, glavna opsesija američkog predsjednika je "ostaviti nasljeđe u povijesnim knjigama", što bi objasnilo "nedostatak dosljednosti u donesenim izborima" - kao što je ilustrirano, na primjer, željom da bude mirotvorac između Rusije i Ukrajine te intervencionističkim stavom u Venezueli.
Suprotno tome, ponašanje Trumpove administracije, predvođene osobama poput potpredsjednika J.D. Vancea i državnog tajnika Marca Rubia, čini se transparentnijim. „Strategija administracije temelji se na potpunom povlačenju američke prisutnosti u svijetu i formiranju bloka saveznika, uključujući Europu, protiv Kine“, kaže Andrew Bishop.
Zbližavanje Europe i Kine: više rizika nego koristi?
Pariz, Berlin, Madrid, London... Nedavni ili nadolazeći posjeti europskih šefova država i vlada Kini su u porastu. S obzirom na to da je transatlantski savez pod pritiskom Trumpove administracije, između značajnog povećanja carina i ponovljenih kritika Starog kontinenta, izgledi za približavanje pekinškom režimu mogu se činiti privlačnima.
To je tim više istinito s obzirom na to da dvije sile dijele određene velike izazove i prioritete, poput "demografskog starenja i energetskog prijelaza na model s niskim udjelom ugljika", napominje Thomas Gomart, direktor IFRI-ja. Međutim, kako tvrde neki stručnjaci, daleko je od sigurnog da bi omjer troškova i koristi takvog poteza bio u korist Europe. "Kina nema puno toga za ponuditi", kaže Agatha Kratz, partnerica u Rhodium Group, koja vjeruje da rizici daleko nadmašuju prilike.
Specijalistica ističe: spor kineski gospodarski rast, znatno ispod onoga što se odražava u službenoj statistici; manje obećavajuće trgovinske izglede, o čemu svjedoči pad njemačkog izvoza automobila u Kinu od 44% u odnosu na prethodnu godinu u 2025.; smanjene marže za lokalne tvrtke, posebno zbog značajnog prekapaciteta proizvodnje; i manje manevarskog prostora za multinacionalne kompanije koje posluju u zemlji. Andrew Bishop ide još dalje. „Kina nije samo ekonomska prijetnja Europi. To je također zemlja koja trenutno omogućuje Rusiji da nastavi borbu u Ukrajini. Što ako Peking želi da Moskva izađe kao pobjednica iz sukoba? Kina također predstavlja fizičku prijetnju Europi.“ To prisiljava europske čelnike da naprave pravi čin balansiranja. „Bitno je stabilizirati odnose s Pekingom. Ali moramo biti oprezni da ne preuveličamo kinesku kartu“, upozorava Agatha Kratz.
Je li američka demokracija ugrožena?
Popis udaraca američkoj demokraciji raste gotovo svaki tjedan: demontaža protuteža, posebno pravosudnih; ponavljane kritike medija i korištenje „lažnih vijesti“; zatvaranje saveznih agencija koje djeluju u područjima okoliša, javnog zdravstva, raznolikosti i uključivosti; preraspodjele izbornih jedinica osmišljene u korist Republikanske stranke.
A da ne spominjemo prosvjednike koje je imigracijska policija ubila u sumnjivim okolnostima. Od povratka Donalda J. Trumpa u Bijelu kuću u siječnju 2025., temelji demokracije ozbiljno su testirani. „Došlo je do nepobitne promjene smjera u ovom području“, priznaje Thomas Gomart. Do te mjere da najavljuje prelazak, manje-više kratkoročno, na autoritarniji režim?
Geopolitički stručnjak umiruje. Za razliku od drugih zemalja, poput Rusije, „Sjedinjene Države imaju sustav podjele vlasti, a civilno društvo se mobilizira...“ Neposredno održavanje ključnih izbora, posebno međuizbora 3. studenog, također predstavlja stvarnu priliku za saveznu vladu da „ispravi“ te zlouporabe, smatra Thomas Gomart.
[1] Pozivanjem na poznatu Monroeovu doktrinu primijenjenu na Donalda Trumpa.
