20. veljače američki Vrhovni sud poništio je „recipročne carine“ koje je uvela administracija Donalda Trumpa. Iako je riječ o velikom pravnom udarcu, ova odluka ne mijenja bitno postojeći pejzaž trgovinske politike. Sjedinjene Države i dalje zadržavaju povijesno visoke carine, a okruženje za poslovanje ostaje nestabilno.
Ključni podaci
- 14%: prosječna američka carinska stopa nakon odluke, u usporedbi s 2,3% prije 2025.
- 150 dana: maksimalno trajanje novih privremenih carina temeljenih na Section 122.
Odluka Vrhovnog suda politički je udarac za američku administraciju. Međutim, Sjedinjene Države i dalje imaju brojne mehanizme za održavanje visokih carina, čime se produljuje neizvjesnost za poduzeća i globalnu trgovinu
izjavljuje Marcos Carias, Coface ekonomist za Sjevernu Ameriku
Ograničen neposredni učinak i povijesno visoke razine
Iako ova odluka predstavlja politički i institucionalni udarac za Bijelu kuću, ona ne znači prekid s trgovinskom strategijom koju SAD provode od povratka Donalda Trumpa na vlast. Odluka se odnosi samo na carine temeljene na ovom specifičnom pravnom okviru i ne dovodi u pitanje druge postojeće mjere, posebno one koje se odnose na pojedine sektore.
Samo nekoliko sati nakon presude, američka administracija najavila je namjeru da se osloni na članak 122 Zakona o trgovini iz 1974. kako bi uvela nove privremene carine. Ova mjera omogućuje predsjedniku uvođenje dodatnih carina do 15%, na maksimalno 150 dana, u slučaju vanjskih neravnoteža – a trenutačno se primjenjuje dodatna stopa od 10%.
Ova zamjena dovodi do ograničenog smanjenja prosječne američke carinske stope, koja sada iznosi oko 14%. To je niže nego u režimu „recipročnih“ carina, ali i dalje znatno više u odnosu na razdoblje prije 2025., kada prosječna stopa nije prelazila 2,3%. U praksi, SAD tako i dalje ostaju u najvišem carinskom režimu u gotovo stoljeće.
Pobjednici, gubitnici i promijenjena geografska slika rizika
Kraj „recipročnih“ carina ne donosi ravnomjerno olakšanje. Učinak značajno varira ovisno o trgovinskim partnerima SAD‑a i strukturi njihove izvozne košarice.
Zemlje čije su isporuke na američko tržište snažno koncentrirane u sektorima obuhvaćenim carinama člankom 232 – čelik, aluminij, automobili i industrijska oprema – i dalje snose visok carinski teret. To posebno pogađa Europsku uniju, Japan i Južnu Koreju, čiji industrijski izvoz ostaje znatno izložen mjerama opravdanima razlozima nacionalne sigurnosti. Glavni sjevernoamerički partneri, Kanada i Meksiko, iako djelomično zaštićeni sporazumom USMCA, također su i dalje penalizirani u nekoliko ključnih industrijskih sektora.
Suprotno tome, neke zemlje koje su ranije bile izložene posebno visokim „recipročnim“ carinama sada imaju relativno olakšanje, budući da se prema Section 122 primjenjuje dodatna stopa od 10%.
Nekoliko gospodarstava u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji – poput Vijetnama, Bangladeša i Šri Lanke – bilježi znatno smanjenje carinske izloženosti jer njihov izvoz manje ovisi o sektorima obuhvaćenima člankom 232. Ova promjena dodatno produbljuje razlike među trgovinskim partnerima SAD‑a i povećava složenost već fragmentiranog globalnog carinskog krajolika.
Pravna i politička neizvjesnost i dalje traje
Osim roka od 150 dana, ostaje niz nepoznanica. Produljenje carina zahtijevalo bi odobrenje Kongresa, što je politički osjetljivo pitanje uoči nadolazećih izbora za Kongres. Dodatno, pitanje povrata naplaćenih carina temeljenih na sada poništenom režimu ostaje neriješeno. Procesi bi mogli trajati godinama, potičući dugotrajnu neizvjesnost za poduzeća, njihove opskrbne lance i investicijske odluke.
