Kina će nastaviti širiti svoju ulogu najvažnijeg izvoznog središta za latinsko američko tržište

Trgovinski odnos između Kine i Latinske Amerike znatno su se proširili u posljednja dva desetljeća I postupno se razlikuju od onih između SAD -a i Latinske Amerike. Razlozi za ovaj održivi trend kreću se od razlike u stopama rasta uočene u dva najveća svjetska gospodarstva do trgovinskih politika koje su posljednjih godina provodile vlade SAD -a i Kine.
 
Gledajući naprijed i uzimajući u obzir šest najvećih latinoameričkih gospodarstava (Argentina, Brazil, Čile, Kolumbija, Ekvador i Peru - isključujući Meksiko¹) kao skupinu, Coface primjećuje da se očekuje da će stope rasta inozemne prodaje ovih zemalja premašiti domaće proširenje potražnje. Doista, oporavak aktivnosti u regiji trebao bi biti niži od globalnog prosječnog oporavka, točnije niži od oporavka Kine i SAD -a. Stoga bi prodaja u Kini i SAD -u trebala postići sjajne rezultate 2021. Što se tiče značaja za izvoz Latinske Amerike, Kina bi trebala nastaviti jačati u odnosu na SAD.
 
"Sastav izvoza Latinske Amerike u Kinu i SAD loše je diverzificiran i visoko ovisi o robama. Ova je dinamika još jača za trgovinu s Kinom. Porast cijena robe jasan je vjetar za regiju Latinske Amerike jer koristi većini zemalja", komentira Patricia Krause, ekonomistica u Cofaceu.

Kina je uhvatila SAD-u kao veliko tržište latamske izvozne robe, koja se još jedno jasno razlikuje

Kina je 2010. pretekla SAD kao glavno izvozno tržište za izvoz grupe. Značaj azijskog diva nastavio je jačati čak i nakon prestanka bonaze cijena robe u 2014., dok je američki doprinos njihovom izvozu ostao prilično stabilan od 2010. do 2019. godine. Što se tiče Sjedinjenih Država, njihov zaostali udio može se pripisati nedostatku interesa za ulaženje u trgovinske odnose s Latinskom Amerikom, koji je očito postao izraženiji tijekom mandata Donalda Trumpa (2017.-2021.) kao fokus njegove administracije na smanjenje SAD-a trgovinski deficit s Meksikom i Kinom, kao i sveukupni nedostatak angažmana u regiji, stvorili su prostor koji je Kina ispunila. Konačno, trgovačko-američki rat između SAD-a i Kine pod Trumpom također je uzrokovao transformaciju nekih "izvoznih ruta" globalnog poljoprivredno-prehrambenog sektora, što je koristilo latinoameričkim proizvođačima, poput Brazila, na štetu američkih proizvođača. Trenutno SAD ima trgovinske ugovore s Čileom, Colombijom i Peruom, dok Kina ima sporazume s Čileom i Peruom. Argentina, Brazil i Ekvador nemaju široke sporazume ni s jednim od dva diva.
 
Težina izvoza robe u BDP -u razlikuje se među šest odabranih zemalja LatAma. U 2020. Čile je zabilježio najveće učešće izvoza u BDP -u (29%), a slijede ga Peru (21%), Ekvador (20%), Brazil (15%), Argentina (14%) i Kolumbija (11%).
 
Štoviše, redovi SAD -a i Kine u stranoj prodaji razlikuju se od zemlje do zemlje. Kina je glavno tržište za Brazil, Čile i Peru, dok su SAD glavno izvozno odredište za Kolumbiju i Ekvador. Što se tiče Argentine, Brazil je glavni kupac robe, a slijedi ga Europska unija (EU), Kina, a zatim i SAD Nadalje, u Brazilu, Kolumbiji i Ekvadoru, EU je također drugo glavno izvozno odredište, pri čemu su SAD treće u prvoj zemlji, a Kina u posljednje dvije. Također je vrijedno napomenuti da SAD i Kina zajedno primaju više od 50% inozemne prodaje Čilea i više od 40% izvoza Brazila i Perua. Zapravo, izvoz u SAD i Kinu nadmašuje unutarregionalnu trgovinu.
 
Sastav izvoza Latinske Amerike u Kinu i SAD općenito je slabo diverzificiran i uvelike ovisi o robama. Ova je dinamika još jača za trgovinu s Kinom. Sveukupno, izvoz metala (40%), poljoprivredno-prehrambenih proizvoda (35%) i energije (18%) čini 93% inozemne prodaje šest zemalja u Kinu. Izvoz u Kinu uglavnom je koncentriran u poljoprivredno-prehrambenoj industriji u Argentini i Ekvadoru, metalima u Čileu i Peruu te energijom u Kolumbiji. Također postoji rasprostranjenost iste tri grupe roba u SAD -u iako je ta ovisnost relativno niža (72%).
 
Latinska Amerika nije bila imuna na utjecaj COVID -ove krize na globalnu vanjsku trgovinu. Šest zemalja zabilježilo je pad ukupnog izvoza od 8% u 2020. godini. Prošle je godine izvoz u SAD općenito bio više pogođen od onog u Kinu. Dok je prva pala za 19% yoy, druga je porasla za 4%. Jača otpornost izvoza u Kinu objašnjava se činjenicom da se njezino gospodarstvo oporavilo brže od SAD -a. Štoviše, košarica izvoza robe također je igrala važnu ulogu, poput velike prevalencije poljoprivrednog izvoza u Kinu. Potražnja za hranom, kao bitnim dobrom, pokazala se otpornom ili se čak povećala tijekom krize.

Kina će održavati svoj savršen stav za izvoz latama; nema umjetne razmjene izvozne košare

Očekuje se da će 2021. inozemna prodaja zemalja Latinske Amerike nadmašiti njihovo domaće tržište. Odgođeno cijepljenje protiv COVID-a u regiji, kao i dulje vrijeme potrebno za značajno izravnavanje krivulje novih slučajeva i smrti od virusa, ometali su potpuni gospodarski oporavak u odnosu na druga tržišta. Zapravo, Coface očekuje da će prosječna stopa rasta u Latinskoj Americi 2021. godine iznositi 5,2% - u usporedbi sa stopama SAD -a i Kine, koje bi se u istom razdoblju povećale za 6,5% i 7,5%.
 
Nadalje, povećanje međunarodnih cijena roba zabilježeno ove godine također predstavlja zaostatak za regiju kao glavnog neto izvoznika. Na primjer, prosječne cijene željezne rude, bakra i soje premašile su godišnje rekordne razine od siječnja do kraja rujna 2021. Ova konjunktura dobro predstavlja Brazil, drugog najvećeg svjetskog proizvođača željezne rude. Što se tiče bakra, trenutne razine cijena (4% iznad rekorda iz 2011.) pogoduju Čileu i Peruu, kao vodećim i 2. najvećim svjetskim proizvođačima. Što se tiče poljoprivrede, rekordne razine cijena prvenstveno idu u korist Brazilu i Argentini.
 

Kina bi trebala zadržati svoju ulogu glavnog odredišta za izvoz LatAm-a u odnosu na SAD. Dok dolazak predsjednika Bidena u Bijelu kuću ublažava oštru anti-trgovinsku retoriku viđenu tijekom Trumpova mandata, vjerojatno neće staviti naglasak na produbljivanje trgovinskih odnosa ili traženje novih trgovinski ugovori. Mnogo je vjerojatnije da će se nova američka administracija usredotočiti na rješavanje trenutnih snažnih migracijskih tokova iz Gvatemale, El Salvadora i Hondurasa, te na provedbu trgovinskog sporazuma USMCA s Meksikom i Kanadom. No, važno je napomenuti da pomak azijskog diva prema modelu rasta orijentiranom na potrošnju na račun ulaganja i izvoza, koji je ojačao posljednjih godina, zahtijeva sveukupno manje robe.
 
Gledajući naprijed, različite performanse među robama trebale bi se nastaviti, a globalni zeleni program dobiva na zamahu i zahtijeva više bakra, litija ... Ovo nagađanje osvjetljava izglede za tržište bakra, pa stoga i vjetar u zamahu za Čile i Peru. Bez obzira na to, političko okruženje u ove dvije zemlje moglo bi umanjiti dobitke za rudarske tvrtke na lokalnom nivou. Trenutne visoke međunarodne cijene i snažne društvene napetosti koje je osobito potaknula kriza izazvana COVID -om, pridonijele su naglašavanju rasprave o povećanju autorskih prava u obje zemlje.

Preuzmite publikaciju

-----

^{[1] Meksiko nije uključen jer povijesno ima čvrste trgovinske odnose sa SAD -om, potkrijepljene njihovom geografskom blizinom i trgovinskim sporazumom NAFTA -e, koji je stupio na snagu 1994., a na kraju ga je zamijenio USMCA u srpnju 2020. godine.}