Sporazum o isporuci žitarica u Crnom moru neće biti dovoljan da se riješe svi izazovi poljoprivrednog sektora u 2023. Godini

Iako je sporazum o prijevozu žitarica u Crnom moru, ispregovaran prvo između Ukrajine i Rusije pod okriljem Turske, a zatim i obnovljen u ožujku, pridonio smanjenju pritiska na opskrbu žitaricama, njegovi su učinci ograničeni, a siva zona kontrole uvoza hrane u mnogim zemaljama i dalje postoje. Produljenje ovog sporazuma predstavlja privremeno olakšanje tržištu, ali Coface vjeruje da će se ozbiljne napetosti u opskrbi koje su se pojavile s početkom rata u Ukrajini zadržati tijekom 2023. godine.

Obnavljanje sporazuma o prijevozu žitarica u Crnom moru rješava samo dio problema poljoprivrednog sektora vezanog uz rat u Ukrajini

Rat u Ukrajini prouzročio je dugotrajne poremećaje pomorskih tokova bitnih za prijevoz pšenice u Crnom moru. Prolasci kroz Bosporski tjesnac su oko 50% manji nego prije rata, dok Rusija i Ukrajina čine 25% svjetskog izvoza pšenice. Smanjenje dostupnosti žitarica snažno utječe na pojedine zemlje koje su izrazito ovisne o uvozu, posebice u zapadnoj Africi, srednjoj i jugoistočnoj Aziji. Poljoprivredni resursi su tako poluga za Rusiju da izvrši pritisak na zapadne zemlje, kroz suosjećanja javnosti, koje je osjetljivo na sve veći rizik kontrole uvoza hrane u zemljama u razvoju.
 
Osim poteškoća povezanih s isporukama, uništavanje obradivog zemljišta, infrastrukture i opreme u Ukrajini je problematično. Prema Ukrajinskom udruženju žitarica (UGA), površine pod usjevima smanjene su za 25% u 2022. u usporedbi s 2021., a prognoze za 2023. su još pesimističnije. Kontaminacija tla zbog bombardiranja prijeti budućim usjevima, a mnoga kemijska postrojenja ili skladišni objekti bitni za poljoprivrednu proizvodnju su uništeni. Program UN-a za okoliš procjenjuje da je u Ukrajini 618 industrijskih lokacija ili kritičnih infrastruktura uništeno od početka rata.
 
Šezdesetodnevno produženje sporazuma o crnomorskom koridoru za transport žitarica dašak je svježeg zraka za tržišta, ali ne rješava dugoročne probleme opskrbe. FAO indeks cijena hrane, koji je u svibnju 2022. dosegao najvišu vrijednost od 2011., stabilizirao se na visokoj razini.

Coface smatra da će 2023. Godina ostati godina snažnih tenzija između ponude i potražnje

S produljenjem crnomorskog sporazuma za samo 2 mjeseca, rizik od poremećaja opskrbe za pojedine zemlje i dalje je prisutan. Štoviše, iako će potražnja vjerojatno biti podložna snažnoj inerciji, očekuje se da će svjetska proizvodnja žitarica pasti za 2% za sezonu 2022./23.
 
Stalne poteškoće s opskrbom i visoke tržišne cijene također bi mogle pojačati protekcionističke reflekse na prehrambene proizvode. Neke bi zemlje stoga mogle doći u iskušenje da ponovno uvedu protekcionističke mjere slične onima koje su stupile na snagu 2022. (Egipat, Indija) kako bi se nosile s inflatornim pritiscima ili nestašicom hrane.
 
Konačno, smanjenje globalne proizvodnje žitarica trebalo bi naglasiti koncentraciju zaliha u nekoliko ključnih zemalja. Posljednjih godina Kina je stalno povećavala svoje zalihe pšenice i sada drži više od 50% svjetskih zaliha pšenice.
 
Suprotno tome, zemlje izvoznice žitarica čine sve manje zaliha (7,3% zaliha u 2022., u usporedbi s 11,3% u 2010.). Ova veća koncentracija nužno će ići na štetu fluidnosti međunarodne trgovine žitaricama, posebno na tržištu pod pritiskom.

> Naša cjelovita analiza poljoprivredno-prehrambenog sektora