Nedavno je Središnja banka Egipta (CBE) naložila komercijalnim bankama da ograniče upotrebu kreditnih kartica za transakcije u stranim valutama. To je najnoviji pokazatelj nedostatka strane valute u zemlji. Egipatski uvoznici sve više nailaze na probleme u nabavci strane valute potrebne za plaćanje svojim inozemnim dobavljačima. Ovi problemi počeli su tijekom pandemije COVID-19, koja je izazvala poremećaje u trgovini i turizmu, a pojačali su se ratom u Ukrajini, koji je doprinio porastu cijena naftnih proizvoda (od kojih je Egipat neto uvoznik) i hrane, posebno pšenice (budući da je Egipat najveći svjetski uvoznik iste).
Značajne potrebe za stranom valutom uz ograničene izvore opskrbe
Egipat i dalje ima velike potrebe za vanjskim financiranjem, što zahtijeva nabavu strane valute. Prvo, za servisiranje vanjskog duga (165 milijardi USD u rujnu), čiji bi troškovi mogli doseći 29 milijardi USD u 2024. godini, prema Središnjoj banci Egipta (CBE). Drugo ograničenje je održavanje razine deviznih rezervi Središnje banke (koje su pale s 45,4 milijarde USD u 2019. na 35 milijardi USD u rujnu 2023., što odgovara 4,5 mjeseci uvoza robe i usluga), dok istovremeno mora neutralizirati pritisak na smanjenje vrijednosti svoje lokalne valute prodajom tih istih stranih valuta.
Tradicionalni izvori strane valute zemlje trenutno su pod pritiskom, što situaciju čini još složenijom. Uslijed usporavanja globalne trgovine od početka godine, promet kroz Sueski kanal je oslabio, a blizina sukoba između Izraela i Hamasa dovest će do pada prihoda od turizma u regiji. Doznake iseljenika, uglavnom iz Zaljeva i Velike Britanije, pale su za 38% u prvoj polovici 2023. godine u odnosu na prethodnu godinu.
Različite strategije za ublažavanje pritiska na devizne rezerve
Osim smanjenja uvoza, koje se postiže racionalizacijom deviznog tržišta, postoje i druge strategije za ublažavanje pritiska na devizne rezerve, svaka s vlastitim rizicima i koristima.
Značajna devalvacija valute, uz veću fleksibilnost tečaja, bila bi prva opcija jer bi ublažila pritisak na valutu. Međutim, početna brza deprecijacija pratila bi nagli porast već visoke inflacije.
Monetarno i fiskalno zatezanje druga je opcija koja bi olakšala usvajanje plutajućeg tečaja, kroz usporavanje potrošnje domaćinstava i uvoza, što ne bi prošlo bez nezadovoljstva stanovništva.
Treća opcija je traženje rješenja izvan zemlje povećanjem stranih izravnih ulaganja (FDI), ali to pretpostavlja da vojska smanji svoju istaknutu ulogu u gospodarstvu kroz prodaju imovine.
Jedna od mogućnosti je uspostavljanje sporazuma o razmjeni kako bi se olakšao osnovni uvoz, a da se ne koriste devizne rezerve. To je, primjerice, predviđeno za uvoz čaja iz Kenije.
Suočene s ovom teškom situacijom i rizikom od negativne reakcije stanovništva i vojske neposredno prije predsjedničkih izbora u prosincu, vlasti će vjerojatno pokušati odgoditi i ublažiti ove zahtjevne reforme, uz stalnu podršku svojih partnera, lokalnih (Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) i udaljenih (SAD), kao i zbog relativnog pada svjetskih cijena poljoprivrednih proizvoda.
Pod ovim uvjetima, iluzorno je očekivati značajno smanjenje deviznog pritiska prije predsjedničkih izbora, smanjenje koje bi moglo biti samo postupno i bez nazadovanja.
