Egipat: bez popuštanja pritiska na nedostatak strane valute

Nedavno je Centralna banka Egipta (CBE) naredila komercijalnim bankama da ograniče upotrebu kreditnih kartica za transakcije u stranim valutama. To je najnoviji znak nedostatka strane valute u zemlji. Egipatski uvoznici suočavaju se s porastom problema u prikupljanju strane valute za podmirenje obveza prema stranim dobavljačima. Ovo je započelo s pandemijom Covid-19 koja je izazvala poremećaje u trgovini i turizmu, a intenziviralo se s ratom u Ukrajini, što je utjecalo na rast cijena naftnih proizvoda (koje Egipat uvozi neto) i hrane, posebno pšenice (Egipat je najveći svjetski uvoznik).

Značajne potrebe za vanjskim financiranjem, što zahtjeva nabavu strane valute

Egipat i dalje ima velike potrebe za vanjskim financiranjem, što zahtijeva nabavu strane valute. Prvo, za servisiranje svog vanjskog duga (165 milijardi američkih dolara u rujnu), čiji bi trošak mogao doseći 29 milijardi američkih dolara do 2024., prema CBE-u. Održavanje razine deviznih rezervi Centralne banke drugi je ograničavajući čimbenik (već su pale s 45,4 milijarde američkih dolara 2019. na 35 milijardi američkih dolara u rujnu 2023., što odgovara 4,5 mjeseci uvoza roba i usluga), istovremeno se mora suprotstaviti pritisku na lokalnu valutu prodajom istih stranih valuta.
 
Tradicionalni izvori strane valute zemlje trenutno su pod pritiskom, što situaciju čini još složenijom. Usporavanje globalne trgovine od početka godine opterećuje promet Sueskim kanalom, a blizina sukoba između Izraela i Hamasa dovest će do smanjenja prihoda od turizma u regiji. Prijenos novca iseljenika, uglavnom iz zaljevskih zemalja i Velike Britanije, pao je za 38% u prvom polugodištu 2023.

Različite strategije za ublažavanje pritiska na devizne rezerve

Osim smanjenja uvoza, postignutog ograničavanjem devizne potrošnje, postoje i druge strategije za ublažavanje pritiska na devizne rezerve, sve sa svojim rizicima i nagradama.
 
Značajna deprecijacija valute, uz veću fleksibilnost tečaja, bila bi prva opcija jer bi smanjila pritisak na valutu. Međutim, inicijalna brza deprecijacija bila bi praćena porastom već vrlo visoke inflacije.
 
Monetarna i fiskalna stezanja druga su opcija koja bi olakšala usvajanje plivajućeg tečaja, kroz usporavanje potrošnje kućanstava i uvoza, što ne bi bilo bez nezadovoljstva stanovništva.
 
Treća opcija je tražiti izvore izvan zemlje putem povećanja izravnih stranih investicija (FDI), ali to pretpostavlja da vojska smanji svoju istaknutu ulogu u gospodarstvu putem prodaje imovine.
 
Jedna mogućnost je uspostavljanje zamjenskih sporazuma kako bi se olakšali nužni uvozi, ne trošeći devizne rezerve. To je predviđeno, primjerice, za uvoz čaja iz Kenije.
 
Suočeni s teškom situacijom i rizikom od otpora stanovništva i vojske upravo prije predsjedničkih izbora u prosincu, vlasti će vjerojatno pokušati odgoditi i ublažiti ove zahtjevne reforme, uz podršku svojih partnera, kako lokalnih (Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) tako i udaljenih (SAD), kao i uz relativni pad cijena poljoprivrednih proizvoda u svijetu.
 
U ovim uvjetima, iluzorno je očekivati značajno smanjenje pritiska na devizne rezerve prije predsjedničkih izbora, smanjenje koje bi moglo biti samo postupno i ne bi bilo bez povratka unatrag.