Održivost afričkog duga ponovo u središtu pozornosti

Uzastopni šokovi povezani s COVID pandemijom i ratom u Ukrajini nedvojbeno su imali negativan utjecaj na afrička gospodarstva. Oni su otkrili velike strukturalne nedostatke i njihovo podrijetlo, pa ih čak i pogoršali. Glavne značajke su prezaduženost i neadekvatna sigurnost hrane, uključujući ekonomske, političke i socijalne posljedice koje donose.
 
Tijekom pandemije afrički gospodarski rast smanjen je zbog oštrog pada cijena robe i doznaka iseljenika te kolapsa turizma. Prepreke mobilnosti ljudi i roba te neorganizirani transportnih sustava uvelike su pridonijeli recesiji.
 
Ovi problemi su se pogoršali utjecajem rata u Ukrajini: poteškoće u opskrbi žitaricama, naftom i gnojivima, zajedno s vrtoglavim skokom cijena goriva, naštetili su financijskoj situaciji afričkih država, osobito usred globalnog pooštravanja monetarne politike i porast vrijednosti američkog dolara. Pritisci na sirovine također su pokrenuli inflaciju, koja je znatno pridonijela povećanju nesigurnosti hrane i izazvala socijalne i političke nemire.

Slabljenje proračuna i vanjski uvjeti diljem kontinenta

Neka od glavnih gospodarstava kontinenta oslabila su iz perspektive fiskalnog i vanjskog računa, naglašavajući nedostatke u njihovim modelima rasta. Ovisnost o uvozu (hrana, energija, poluproizvodi i oprema), oslanjanje na obilno i jeftino financiranje te niski porezni prihodi uvelike su pridonijeli ovim problemima. Egipat, Etiopija, Kenija, pa čak i Gana - primjeri dinamičnih afričkih gospodarstava u posljednjem desetljeću - sada se bore s gospodarskom krizom koja se uvelike može pripisati njihovim slabim fiskalnim i vanjskim bilancama računa.
 
Posljedice rata u Ukrajini potaknule su naglo pogoršanje bilance tekućeg računa većine afričkih gospodarstava, posebice onih koje uvelike ovise o uvozu roba. Rast cijena nafte i osnovnih poljoprivrednih proizvoda pogoršao je njihove uvjete trgovine. Troškovi uvoza također su porasli zbog pada vrijednosti mnogih afričkih valuta. Ova deprecijacija, u kombinaciji s rastućim kamatama, povećala je teret otplate inozemnog duga, posebice onih denominiranih u dolarima. Samo nekolicina zemalja proizvođača roba (Angola, Južnoafrička Republika, Alžir, Bocvana itd.) prošla je nešto bolje, zahvaljujući visokim cijenama koje su pomogle u ublažavanju utjecaja raznih šokova.

Sve češći slučajevi preduženosti

Diljem kontinenta porastao je broj slučajeva neodrživog duga, odnosno rizik od prezaduženosti, što čini više od polovice svih slučajeva u svijetu. Kriza je istaknula slabe proračune kontinenta, prisiljavajući zemlje da financiraju potrošnju putem zaduživanja, povećavajući rizik prezaduženosti. U 2020. porezni prihodi 31 najvećeg afričkog gospodarstva iznosili su u prosjeku 16% BDP-a, znatno ispod prosjeka OECD-a (33,5%) ili zemalja Latinske Amerike (21,9%). Istodobno su proračunski prihodi bili ograničeni zbog smanjenja aktivnosti uslijed krize, a afričke su vlade morale provoditi mjere potpore koje su ih teško opterećivale (subvencije, porezne olakšice).
 
Osim rasta zaduženosti, porasla je i cijena duga, a u sklopu borbe protiv inflacije porasle su kamate. Veća otplata vanjskog javnog duga slijedi trend tijekom prošlog desetljeća povezan s rastućim udjelom privatnih vjerovnika, koji je porastao s 29 % na 43 % između 2009. i 2019. u podsaharskoj Africi. Opseg izdavanja afričkih zemalja u stalnom je porastu na međunarodnim tržištima kapitala, gdje su kamatne stope mnogo više od onih koje naplaćuju multilateralne zajmodavne organizacije ili bilateralni službeni partneri.
 
Sukladno tome, akumulacija skupljeg duga u izazovnom gospodarskom okruženju dovela je do više slučajeva prezaduženosti i potaknula snižavanje rejtinga mnogih državnih dugova, pri čemu sz neke vlade zakasnile s otplatom duga. Trećina od 36 afričkih zemalja obuhvaćenih MMF-ovom studijom o održivosti duga već je bila prezadužena ili u riziku od prezaduženosti prije pandemije, a dva uzastopna šoka uzrokovala su porast tog udjela na 100%.

Ekonomski problemi povećavaju socijalne, političke i sigurnosne probleme

Rast mnogih gospodarstava na afričkom kontinentu nastavit će se značajno usporavati.
 
Na primjer, očekuje se da će stopa rasta Egipta za fiskalnu godinu 2021.-2022., za koju se procjenjuje da je porasla za 6,6% u odnosu na prethodnu godinu, usporiti na 3,5% u fiskalnoj godini 2022.-2023., međutim, u 2023.-2024. doseći samo 4,0%, što je manje nego prije pandemije.
 
Gospodarski rast u Africi, koji je iznosio ukupno 3,9% u 2022., mogao bi dosegnuti samo 3,5% u 2023., uzimajući u obzir godišnju stopu demografskog rasta od 2,6% u tom razdoblju. Jaz stoga ostavlja malo prostora za razvoj na kontinentu koji se smanjio između 2019. i 2020. godine.
 
Pooštravanje ekonomske politike, zajedno s inflatornim šokom, može izazvati socijalni nemire. Od 2020. godine bilo je mnogo društvenih nemira, uključujući Liberiju, Tunis, Maroko, Senegal, Južnu Afriku i Keniju. Nezadovoljstvo potiče političke preokrete u obliku državnih udara, kao što se dogodilo u Gvineji, Maliju, Burkini Faso i Sudanu. Ovo predstavlja plodno tlo ne samo za džihadističke operacije u Sahelu, Rogu Afrike i Zapadnoj Africi, već i za pobune u zemljama kao što su Kamerun, Srednjoafrička Republika, Demokratska Republika Kongo i Etiopija, te za kriminal, posebno u Nigeriji, koja ima širi utjecaj na kontinentu.
 
Preuzmite publikaciju