Uzastopni šokovi povezani s pandemijom COVID-a i ratom u Ukrajini imali su jasan negativan učinak na afrička gospodarstva. Oni su otkrili, materijalizirali i čak pogoršali velike strukturne slabosti. Prezaduženost i nesigurnost hrane, sa svojim ekonomskim, političkim i društvenim posljedicama, glavna su obilježja.
Tijekom pandemije, rast u Africi se smanjio zbog naglog pada cijena roba i doznaka iz inozemstva, kao i kolapsa u turizmu. Prepreke mobilnosti ljudi i robe te neorganiziranost transportnih sustava uvelike su pridonijeli recesiji.
Ove su poteškoće bile složene učincima rata u Ukrajini: problemi s opskrbom žitaricama, naftom i gnojivima, zajedno s skokovima cijena goriva, naštetili su financijskoj situaciji afričkih država, osobito usred globalnog monetarnog stezanja i aprecijacije američkog dolara. Pritisci roba također su potaknuli inflaciju, koja je uvelike pridonijela povećanju nesigurnosti hrane i izazvala socijalne i političke nemire.
Slabljenje proračuna i vanjskih situacija na cijelom kontinentu
Neka od glavnih gospodarstava kontinenta oslabljena su i u smislu svojih fiskalnih i vanjskih računa, naglašavajući slabosti u njihovim modelima rasta. Ovisnost o uvozu (hrana, energija, intermedijarni proizvodi i oprema), oslanjanje na obilno i jeftino financiranje te niski fiskalni prihodi uvelike su pridonijeli poteškoćama. Egipat, Etiopija, Kenija, pa čak i Gana – sve primjeri afričke dinamike u proteklom desetljeću – sada se bore s gospodarskom krizom koja se u velikoj mjeri može pripisati njihovim slabim fiskalnim i vanjskim bilancama računa.
Posljedice rata u Ukrajini izazvale su oštro pogoršanje tekućih bilanci većine afričkih ekonomija, posebno onih koje su snažno ovisne o uvozu roba. Porast cijena nafte i osnovnih poljoprivrednih proizvoda smanjio je njihove uvjete trgovine. Troškovi uvoza također su porasli zbog deprecijacije mnogih afričkih valuta. Ova deprecijacija, zajedno s rastućim kamatnim stopama, povećala je teret servisiranja stranih dugova, posebno onih denominiranih u dolarima. Samo nekoliko zemalja koje eksploatiraju komoditete (Angola, Južna Afrika, Alžir, Bocvana, itd.) relativno je bolje prošlo, koristeći se visokim cijenama koje su ublažile utjecaj različitih šokova.
Sve više situacija prezaduženosti
Slučajevi neodrživog duga ili većeg rizika od prezaduženosti povećali su se diljem kontinenta, na kojem se nalazi više od polovice slučajeva zabilježenih diljem svijeta. Kriza je naglasila slabe fiskalne resurse kontinenta koji tjeraju zemlje da koriste dug za financiranje potrošnje i povećavaju rizik od prezaduženosti. Porezni prihodi predstavljali su prosječno 16% BDP-a u 2020. za 31 najveće afričko gospodarstvo, znatno ispod prosjeka zemalja OECD-a (33,5%) ili zemalja Latinske Amerike (21,9%). Istodobno su proračunski prihodi ograničeni smanjenjem aktivnosti uslijed krize, dok su afričke vlade morale primijeniti mjere potpore koje su ih teško opteretile (subvencije, porezne olakšice).
Osim rasta zaduženosti, došlo je i do povećanja cijene duga, uz rast kamata u kontekstu borbe protiv inflacije. Ovaj porast servisiranja vanjskog javnog duga slijedi trend uočen tijekom posljednjeg desetljeća, povezan s povećanjem udjela privatnih vjerovnika, koji je porastao s 29 % na 43 % između 2009. i 2019. u podsaharskoj Africi. Količine izdanja afričkih zemalja stalno su rasle na međunarodnim tržištima kapitala, gdje su kamatne stope znatno više od onih koje naplaćuju multilateralne organizacije zajmodavaca ili bilateralni službeni partneri.
Sukladno tome, akumulacija skupljeg duga u izazovnom gospodarskom okruženju dovela je do više slučajeva prezaduženosti i potaknula snižavanje rejtinga mnogih državnih dugova, pri čemu su neke vlade zakasnile s otplatom duga. Iako se smatralo da je trećina od 36 afričkih zemalja obuhvaćenih studijom održivosti duga MMF-a već bila u situaciji prezaduženosti ili u riziku od prezaduženosti prije pandemije, dva uzastopna šoka podigla su udio na 100%.
Gospodarske nevolje povećavaju društvene, političke i sigurnosne probleme
Mnoga su gospodarstva kontinenta iskusila, i nastavit će iskusiti, izrazito usporavanje gospodarskog rasta.
Na primjer, predviđa se da će stopa rasta Egipta za fiskalnu godinu 2021.-2022., koja je procijenjena na 6,6% u odnosu na prethodnu godinu, usporiti na 3,5% u fiskalnoj godini 2022.-2023., a očekuje se da će porasti na samo 4,0% u 2023. -2024., odnosno ispod stope prije pandemije.
Sveukupno, afrički gospodarski rast iznosio je 3,9% u 2022. i mogao bi dosegnuti samo 3,5% u 2023., što bi trebalo uzeti u obzir u odnosu na godišnju stopu demografskog rasta od 2,6% u tom razdoblju. Jaz stoga ostavlja malo prostora za razvoj na kontinentu, koji se ublažio između 2019. i 2020.
Uz inflatorni šok, pooštravanje ekonomske politike ima potencijal izazvati socijalne nemire. Brojni primjeri društvenih nemira primijećeni su od 2020. u Liberiji, Tunisu, Maroku, Senegalu, Južnoj Africi i Keniji, među ostalima. Nezadovoljstvo potiče političke preokrete u obliku državnih udara, kao što je bio slučaj u Gvineji, Maliju, Burkini Faso i Sudanu. Ovo pruža plodno tlo ne samo za džihadističke akcije u Sahelu, Rogu Afrike i Zapadnoj Africi, već i za pobune u zemljama kao što su Kamerun, Srednjoafrička Republika, Demokratska Republika Kongo i Etiopija, kao i za kriminal, posebice u Nigeriji, koja ima veći utjecaj na kontinent.