Iako je sporazum o tranzitu žitarica na Crnom moru, prvo dogovoren između Ukrajine i Rusije pod okriljem Turske, a zatim obnovljen u ožujku, doprinio olakšanju pritiska na opskrbu žitaricama, njezini su učinci ograničeni, a nepoznanice u vezi s sigurnošću hrane mnogih zemalja i dalje postoje.
Produljenje ovog sporazuma pruža privremeno olakšanje tržištu, ali Coface vjeruje da će ozbiljne napetosti u opskrbi koje su nastale početkom rata u Ukrajini trajati tijekom 2023. godine.
Obnova sporazuma o prijevozu žitarica na Crnom moru rješava samo dio problema povezanih s agro-prehrambenim sektorom uzrokovanog ratom u Ukrajini.
Rat u Ukrajini trajno je poremetio pomorske tokove ključne za tranzit pšenice u Crnom moru. Tokovi koji prolaze kroz Bospor uskočke suževe smanjeni su za otprilike 50% u odnosu na razinu prije rata, dok Rusija i Ukrajina čine 25% globalnog izvoza pšenice. Smanjenje dostupnosti žitarica snažno utječe na određene zemlje koje su visoko ovisne o uvozu, posebno u Zapadnoj Africi, Središnjoj Aziji i Jugoistočnoj Aziji. Poljoprivredni resursi tako postaju poluga za izvršavanje pritiska na zapadne zemlje putem empatije javnog mnijenja, koje je osjetljivo na rastući rizik za sigurnost hrane u zemljama u razvoju.
Osim teškoća povezanih s otpremama, uništavanje obradivog zemljišta, infrastrukture i opreme u Ukrajini predstavlja problem. Prema Udruzi za žitarice Ukrajine (UGA), površine pod usjevima smanjene su za 25% u 2022. u usporedbi s 2021., a prognoze za 2023. su još pesimističnije. Zagađenje zemljišta zbog bombardiranja prijeti budućim usjevima, a mnoge kemijske tvornice ili skladišta koja su ključna za poljoprivrednu proizvodnju uništena su. Program Ujedinjenih naroda za okoliš procjenjuje da je od početka rata u Ukrajini uništeno 618 industrijskih lokacija ili ključnih infrastruktura.
Produženje sporazuma o koridoru za prijevoz žitarica Crnim morem za 60 dana predstavlja dah svježeg zraka za tržišta, ali ne rješava dugoročne probleme u opskrbi. Indeks cijena hrane FAO, koji je u svibnju 2022. dosegnuo najvišu vrijednost od 2011., stabilizirao se na visokoj razini.
Prema tvrtki Coface, 2023. godina će ostati godina snažne napetosti između ponude i potražnje.
S produženjem sporazuma o Crnom moru na samo dva mjeseca, rizik od poremećaja u opskrbi za određene zemlje i dalje je prisutan. Osim toga, dok se očekuje da će potražnja biti podložna snažnoj inerciji, svjetska proizvodnja žitarica trebala bi pasti za 2% za sezonu 2022/23.
Stalne poteškoće u opskrbi i visoke tržišne cijene također bi mogle pojačati protekcionističke reflekse na prehrambenim proizvodima. Neke bi zemlje stoga mogle biti u iskušenju ponovno uvesti protekcionističke mjere slične onima koje su stupile na snagu 2022. (Egipat, Indija) kako bi se suočile s inflacijskim pritiscima ili nestašicom hrane.
Konačno, smanjenje globalne proizvodnje žitarica trebalo bi pojačati koncentraciju zaliha u nekoliko ključnih zemalja. Proteklih godina Kina je stalno povećavala svoje zalihe pšenice i sada drži više od 50% svjetskih zaliha pšenice.
Naprotiv, zemlje izvoznice žitarica imaju sve manje zaliha (7,3% zaliha u 2022. u usporedbi s 11,3% u 2010.). Ova veća koncentracija nužno će biti na štetu fluidnosti međunarodne trgovine žitaricama, posebno na tržištu pod pritiskom.