Christiane von Berg, ekonomistica za sjevernu Europu, dijeli ovdje svoje prognoze za 2023. godinu u Nizozemskoj.
U ekonometriji postoje mnogi pristupi predviđanju budućnosti kada nema novih dokaza. Jedna je mogućnost da se gospodarstvo vrati u dugoročni prosjek (vjeran motu: "Uvijek smo tako radili"); drugo je da će se neposredna prošlost jednostavno ponoviti. Ako potonji scenarij primijenimo na 2020-e, čeka nas još jedna godina rizika i loših vijesti – ali i iznenađujućih obrata. Dakle, imajući to na umu, držat ćemo se nove tradicije iz 20-ih da prognoze nemaju smisla jer je mala vjerojatnost da će se ostvariti, i umjesto toga bavit ćemo se nekoliko mogućnosti za razvoj gospodarstva 2023.
Ekonomski zimski period 2022/23: plešite dok glazba svira
Ako postoji jedno gospodarstvo koje me prošle godine pozitivno iznenadilo, to je Nizozemska. Iskreno, tko bi pomislio da će Nizozemska tako dobro izdržati s inflacijom koja raste kao eksplodirajući lonac pod pritiskom? Pa, početna točka je bila jasna. Oni koji su imali fleksibilne ugovore o plinu s svojim dobavljačima prirodno su prošli loše prošlog proljeća. Stoga je moj priznati "njemački" pogled bio odgovarajući, uh, sada će Nizozemska morati čuvati sve svoje novce kako bi održala svoju uobičajenu potrošnju što je duže moguće. Ipak, povjerenje potrošača naglo je palo i jedan negativni rekord je slijedio drugi.
ALI: tada je stigla objava BDP-a za drugi kvartal 2022. i iako je Nizozemska držala najvišu stopu inflacije u zapadnoj Europi, istodobno je gospodarstvo raslo brže od bilo koje druge zemlje iz te regije. Što se dogodilo? Pa, umjesto da sve vidimo crno kao njemački susjedi, moto sata je vjerojatno bio: sada više nego ikada. Uz globalnu trgovinu, koja je ponovno dobila zamah nakon ublažavanja COVID-mjera, privatna potrošnja i investicije bili su glavni čimbenici snažnog rasta. Iako se manje robe kupovalo, slavile su se svadbe i godišnjice, radile zabave i, naravno, putovalo se. Kao što mi je jedan nizozemski prijatelj jednom rekao: imamo 17 milijuna stanovnika, ali samo djelić je kod kuće. Ako ćemo iskreno, i to je sasvim normalna reakcija. Tko zna što će budućnost donijeti. Između pandemije, rata i nestašice plina, i ja sam radije otišao na godišnji odmor. Kako je godina odmicala, gospodarska se aktivnost ponešto smanjila, no tome su pridonijele i snažne brojke u proljeće. Nitko ne može dugo održati ovu (stranačku) razinu.
Hoće li tako i ostati? To je vjerojatno kviz pitanje godine. U potpunosti ovisi o tome koliko resursa još ima u gospodarstvu. Da, inflacija gura privatnu potrošnju naniže i mnogo je ljudi koji si više ne mogu priuštiti uobičajenu kupnju.
Ali: ne znamo broj ili potencijalnu kupovnu moć tih ljudi u odnosu na skupinu potrošača koja još uvijek može dobro trošiti i ima puno toga za nadoknaditi zbog štednje proteklih godina. Budući da u oskudici društveno ne ide pričati o velikim božićnim darovima, te skupine ljudi (da, i sebe ubrajam među njih) neće javno komentirati. Dakle, potencijal za potrošnju je krajnje nejasan - pogotovo kada je riječ o uslugama bez kojih su ljudi ostali posljednjih godina. Kad pogledam brojke rezervacija na skijalištima u Austriji, čini mi se da se u svakom slučaju puno događa iz Nizozemske. U svakom slučaju, ponovno se pripremam za val žutih tablica na njemačkom autoputu. Tvrtke bi također mogle iznijeti svoje odluke o ulaganju kako bi i dalje dovršile svoje financiranje po prihvatljivim kamatnim stopama. Uostalom, ECB je još uvijek u fazi povećanja kamatnih stopa. Ipak, valjana bi pretpostavka bila i da se iznenađujuće dinamične gospodarske brojke ne mogu nastaviti unedogled, već da će tijekom zimskih mjeseci iu proljeće doći do hlađenja gospodarstva (iako manje drastičnog). Sve ovisi o tome koliko se kreću cijene energije. Umjesto toga, grubo buđenje za Zapadnu Europu, a time i za Nizozemsku, moglo bi biti vjerojatnije iduće jeseni, kada će se skladišta plina morati puniti bez pomoći Rusije, a tada će ponovno početi natjecanje za resurse, ali će njihova ponuda biti manja ovaj put.
Normalno ludilo: inflacija, nedostatak vještina, problemi u opskrbnom lancu
Nevjerojatno je kako se ljudi navikavaju na rizike od kojih bi svaki u prijašnjim vremenima ljude lišio sna. Ali upravo je to stanje u 2020-ima. Ljudi uče živjeti s visokom inflacijom. Osim fluktuacija uzrokovanih cijenama energije, potrošačke bi cijene za sada trebale nastaviti rasti u nadolazećoj godini, ali puno sporije, budući da država ublažava neka povećanja cijena mjerama poput kočnice cijena energije. To će onda matematički uzrokovati pad stope inflacije, jer je to uvijek usporedba s rastom cijena prethodne godine. Međutim, stvari će vjerojatno postati teže u nadolazećoj jeseni i zimi. Ako ste mislili da je Njemačka već ove godine poput hobotnice pokupila sve raspoložive kapacitete, vežite pojas za iduću jesen. To će zauzvrat podržati inflaciju. Trebat će neko vrijeme da se ove dvije ljuske slegnu.
Cijela situacija dodatno se potiče umirovljenjem baby boom generacije s tržišta rada. S njima odlazi cijela skupina iskusnih, vrijednih i također štedljivih ljudi, dok preostala, mnogo manja radna snaga sada ima veću tržišnu moć. To znači da su zahtjevi za većim plaćama i/ili kraćim radnim vremenom i drugim dodacima mnogo vjerojatnije da će biti realizirani (tko može kriviti mlađe generacije, koje su odrasle uz toliko kriza i neizvjesnosti). Stoga će povećani razina cijena ostati s nama još neko vrijeme. Ako se uz to nastave postojeći problemi u lancu opskrbe, bit će stvarno teško. Barem ovdje postoji blago olakšanje. Zbog sporog ekonomskog usporavanja u Europi, globalna potražnja opada, a istovremeno Kina barem donekle popušta svoju politiku "Nulte-stope COVID-a".
Država i središnje banke: dva načina suočavanja s inflacijom
Država je posljednjih godina u stalnoj akciji. Moto je "poslije krize prije krize". Iako si je gospodin Rutte stvarno uzeo vremena. Dok su diljem Europe vlade donosile jednu mjeru za drugom, u Nizozemskoj smo prvo vidjeli samo slijeganje ramenima, iako se inflacija kretala puno brže nego drugdje. Dakle, otpornost nizozemskog gospodarstva ima i svoju lošu stranu. Zatim, u rujnu, došlo je do malog sveobuhvatnog udara, s klasičnim najboljim europskim energetskim mjerama kao što su kočnica cijena energije ili smanjenje poreza te također povećanje minimalne plaće. Državna pomoć stoga ostaje važan stup gospodarstva u 20-ima. Uz trenutnu razinu duga, to je još uvijek održiva strategija. Međutim, bit će teško ako i naredne godine budu godine krize. Uostalom, cijela Europa se oslanja na proračunsku disciplinu sjevernih Europljana, i iskreno, ako se 2023. ponovo probije maastrichtski kriterij od 3% javnog deficita, to je razumljivo, ali se baš ne uklapa u reputaciju štedljive četvorke. A tu je i Groningen. Želi li se netko kladiti na to kada će stvarno prestati? Neću vjerovati dok se slavina za plin konačno ne zatvori.
ECB također ima puno posla sada. Dok je bio na ekspanzivnom kursu posljednjih 15 godina, morao je prvo maknuti nogu s monetarnog gasa, zatim staviti kočnicu i konačno ući u rikverc, praktički na brzom tragu. Nikad nije bilo toliko i tako velikih koraka kamatnih stopa u njegovoj povijesti. Međutim, bila bi zabluda vjerovati da središnja banka namjerno želi usporiti trenutačno gospodarstvo u Eurozoni podizanjem kamatnih stopa kako bi smanjila inflaciju. To je također efekt, prilično jasno - ali ECB je svjesna da ekstremno jaka inflacija nije pokrenuta snažnom ekonomskom snagom, već vanjskim okolnostima. Ne, fokus ECB-a je na tome da ne protraći svoju vjerodostojnost na financijskim tržištima kako bi zadržala dugoročna očekivanja inflacije unutar ciljanog raspona od 2%. To, zajedno s deprecijacijom eura prema američkom dolaru, što je de facto uvoz inflacije, vozi monetarne čuvare u Frankfurtu. U 2023., igra bi trebala nastaviti u oslabljenom obliku, ovisno o stvarnim ekonomskim kretanjima, inflaciji i oscilacijama kamatnih stopa na financijskim tržištima za prezadužene zemlje Eurozone. Nitko nije rekao da će posao biti lak.
Stečajevi poduzeća: mnogo buke oko ... malo toga
Priča o paradoksu nelikvidnosti nastavila se 2022., barem u početku. Ovo opisuje gospodarsku situaciju koja bi zapravo trebala dovesti do veće nesolventnosti poduzeća, ali zapravo proizvodi nekoliko bankrota. Od početka rata, kada su cijene skočile u nebo (dakle, od ožujka 2022.), počele su kružiti priče da dolazi val stečajeva, ali sada stvarno. Trezveno govoreći, barem za ovu godinu, za Nizozemsku se prije može potvrditi spora normalizacija. Do i uključujući srpanj, broj korporativnih stečajeva (bez samostalnih poduzetnika) još uvijek je bio na iznimno niskoj razini iz 2021. Od kolovoza nadalje došlo je do određenog povećanja. Zaključno sa studenim broj stečajeva dosegao je međugodišnji rast od 17%. To zvuči kao zamah, ali ne kao val. Zapravo, to nije niti normalizacija, jer u usporedbi s istim vremenskim razdobljem 2020. i 2019., koje je također imalo vrlo niske brojke u povijesnom kontekstu, nelikvidnosti su i dalje bile 36%, odnosno 44% manje. E sad, jedno je broj stečajeva, a drugo šteta od toga. U Njemačkoj je, na primjer, broj stečajeva poduzeća također bio vrlo mali u 2020. i 2021. Međutim, šteta od njih bila je jednako visoka kao i prošle 2009. U Nizozemskoj je, međutim, šteta također još uvijek unutar granica. I ovdje je očita normalizacija. Na primjer, broj radnih mjesta pogođenih nesolventnošću povećao se za 44% u prva tri kvartala 2022. u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Međutim, u usporedbi s 2020. i 2019. manji su za 56%, odnosno 65%. Dakle, paradoks ostaje.
Ukratko, može se reći da su vremena nesigurna kao i u prošlosti. Tko zna hoće li rat u Ukrajini eskalirati ili će novi pregovori biti vjerojatniji zbog nedostatka resursa? COVID bi također mogao doći iza ugla s novom agresivnom varijantom ili bi Kina mogla pokušati napasti Tajvan. Međutim, ono što je jasno jest da nikada ne treba prerano otpisati nizozemsko gospodarstvo, jer je otpornije nego što mnogi vjeruju. Ili da to izrazimo riječima "pjesnika" Lennyja Kravitza: Nije gotovo dok nije gotovo!
