Italija

Rast potaknut ulaganjima i privatnom potrošnjom

Očekuje se da će se talijansko gospodarstvo nastaviti umjereno oporavljati u 2026. godini. Rast će ponovno biti potaknut prvenstveno domaćom potražnjom. Ulaganja će ostati snažna zahvaljujući postupnom poboljšanju financijskih uvjeta, ali i dalje će biti podložna neizvjesnosti koja opterećuje globalno trgovinsko i geopolitičko okruženje. Posebno se očekuje da će rast potaknuti isplata europskih sredstava 2026. godine u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, pod uvjetom da vlada uspije učinkovito provesti plan. Ti će fondovi podržati građevinarstvo, a točnije infrastrukturu, djelomično nadoknađujući pad u stambenom sektoru povezan s istekom Superbonusa (subvencija uvedenih 2020. za obnovu zgrada radi poboljšanja njihove energetske učinkovitosti). Ti se fondovi iznose 194 milijarde eura, od čega 72 milijarde eura čine bespovratna sredstva, a 123 milijarde eura zajmovi. Nakon odobrenja osme rate u prosincu 2025., Italija je primila 79 % ukupnog iznosa, što je znatno iznad europskog prosjeka od 60 %, ali je samo 52 % potrošeno do kraja studenog 2025. Drugo, potrošnja kućanstava pozitivno će doprinijeti rastu potaknuta povećanjem kupovne moći koje je posljedica snažnog tržišta rada i niže inflacije. Do kraja 2025. godine stopa nezaposlenosti pala je na 5,6 %, odnosno na najnižu zabilježenu razinu. Povećanja plaća dogovorena u kolektivnim ugovorima u 2025. iznosila su u prosjeku 3,1 %, ponovno nadmašivši inflaciju i time doprinijevši rastu realnog raspoloživog dohotka, koji se ubrzava od 2025. godine. Unatoč tim povećanjima, stvarne plaće u rujnu 2025. ostale su 8,8 % niže od razine iz siječnja 2021. Proračunom za 2026. godinu značajno je smanjena granična stopa za drugi razred ljestvice poreza na dohodak (između 28.000 i 50.000 EUR) s 35 % na 33 %, nakon što je spajanje prva dva razreda već učinjeno trajnim u 2025. godini. Unatoč tome, stopa štednje kućanstava nastavila je rasti i u trećem je tromjesečju 2025. dosegla 14,1 % raspoloživog dohotka (u usporedbi s prosjekom od 11 % između 2015. i 2019.), što odražava nastavljenu suzdržanost u potrošnji. Od kraja 2023. godine obujam maloprodaje stabilizirao se na oko 4 % ispod razine iz razdoblja prije pandemije.

Vanjska potražnja blago će ojačati, no to će i dalje biti poništeno održivijim rastom uvoza. Očekuje se da će izvoz usluga ostati snažan, osobito zahvaljujući potražnji u turizmu, koja nastavlja rasti, iako sporije nego prethodnih godina. U 2025. godini zabilježen je godišnji rast od oko 1 % u dolascima stranih turista u turistički smještaj, nakon rasta od 9 % u 2024. i 23 % u 2023. godini. Talijansko gospodarstvo ostat će izloženo krhkoj potražnji i oporavku svojih europskih susjeda, s obzirom na to da je više od 55 % njegove izvozne robe namijenjeno ostatku EU-a. Nadalje, SAD predstavlja najveći trgovinski suficit Italije i drugo najveće izvozno tržište (11 % njezina izvoza) nakon Njemačke. Slijedom toga, talijanski proizvodni sektor (koji čini gotovo 15 % BDP-a) i dalje je snažno izložen američkim carinama u 2025. godini, koja je bila obilježena učincima predotpremne politike. Situacija se posebno odnosi na strojeve i drugu kapitalnu robu, osobito električne proizvode, farmaceutske proizvode, brodogradnju i automobilski sektor, koji zajedno čine više od polovice izvoza u SAD. Izvoz robe također je izložen povećanoj konkurenciji iz Kine i gubitku konkurentnosti zbog jačanja eura u odnosu na dolar.

Postupna fiskalna konsolidacija

Konsolidacija javnih financija odvijat će se postupno i mogla bi omogućiti Italiji izlazak iz postupka zbog prekomjernog deficita u Europskoj uniji – pokrenutog 2024. – već 2026. godine. Unatoč uzastopnim smanjenjima stopa poreza na dohodak, prihodi će imati koristi od snage tržišta rada, kao i od povećanja poreza za financijske i osiguravajuće kuće predviđenih Proračunom za 2026. godinu. Fiskalna konsolidacija također će proizaći iz isteka poticaja za obnovu u sklopu Superbonusa (osim za područja pogođena potresima). Međutim, unatoč postupnom ukidanju ove poticajne mjere, ona će i dalje predstavljati teret za javne financije u nadolazećim godinama, budući da se porezni krediti odobreni od 2024. moraju zatražiti u jednakim ratama tijekom deset godina. Unatoč trendu fiskalne konsolidacije, Italija ima drugi najveći omjer javnog duga i BDP-a u Europi, nakon Grčke. Za razliku od Grčke, gdje je dug u velikoj mjeri u vlasništvu javnih vjerovnika, većinu talijanskog duga (70 %) drže rezidenti, od čega je četvrtinu u vlasništvu talijanske središnje banke.

Iako se njihova situacija poboljšala, talijanske banke ostaju snažno izložene domaćem državnom dugu, koji je u travnju 2025. činio gotovo 10 % njihove imovine (što je pad u odnosu na vrhunac od 11 % tijekom pandemije, ali znatno više od prosjeka eurozone od 4 %). Nadalje, bankarski sustav je dobro kapitaliziran (omjer CET1 od 16 %), vrlo likvidan (omjer neto stabilnog financiranja od 133 %) i ima zdrav portfelj imovine (omjer nenaplativih kredita od 2,2 % u 3. tromjesečju 2025.). Međutim, vlada je izložena privatnom sektoru putem uvjetnih obveza, koje iznose 15 % BDP-a, od čega se velika većina odnosi na Covid.

Što se tiče vanjskih računa, smanjenje cijena energenata pomoglo je vratiti višak tekućeg računa Italije, koji je bio prekinut 2022. godine energetskom krizom. Višak tekućeg računa nastavit će ovaj pozitivan trend u 2026. godini, ali ostat će ispod predpandemijskih razina (prosjek za razdoblje 2015.–2019. blizu 2,5 % BDP-a) zbog rastućeg uvoza potaknutog postupnim oporavkom domaće potražnje, strukturno višim cijenama energije i ustrajno krhkom vanjskom potražnjom. Iako Italija ima koristi od snažnog turističkog i transportnog sektora (uglavnom povezanog s turizmom) koji generira relativno stabilan suficit, bilanca usluga ostat će blago u deficitu.

Povratak političkoj stabilnosti

Nakon pada privremene vlade Draghija u srpnju 2022., koalicija desnog centra ostvarila je uvjerljivu pobjedu (43 % glasova, s 237 od 400 mjesta u Donjem domu) na prijevremenim izborima održanim u rujnu 2022. Vladom predsjeda Giorgia Meloni, čija je stranka Bratstvo Talijana (Fratelli d'Italia) osvojila uvjerljivo prvo mjesto s 26 % glasova. Njoj se pridružile stranke Forza Italia (8 % glasova) i Liga (Lega) (9 %), zajedno osiguravši 237 od 400 mjesta. Nakon dugog razdoblja političke nestabilnosti, obilježene nestabilnim koalicijama, Giorgia Meloni uspjela je konsolidirati snažnu potporu talijanskih konzervativnih političkih snaga. Popularnost premijerke na talijanskoj političkoj sceni potvrđena je na europskim izborima u lipnju 2024., na kojima je njezina stranka osvojila prvo mjesto s gotovo 29 % glasova, ispred Partita Democratica (PD) s 24 %. Izuzev slabe oporbe centrističkih i progresivnih stranaka (PD i Movimento Cinque Stelle), očekuje se da će konzervativna koalicija pod vodstvom Meloni ostati na vlasti do kraja svog mandata 2027. godine. Nadalje, očekuje se da će premijerka nastaviti težiti ustavnoj reformi koja bi omogućila izravni izbor čelnika vlade, unatoč činjenici da je prijedlog zakona već usvojen u Senatu u lipnju 2024. godine. Reformu takve prirode teško je postići jer izmjena Ustava zahtijeva dvotrećinsku većinu u Parlamentu ili jednostavnu većinu uz referendum.

Velika ovisnost o europskim sredstvima za financiranje ulaganja predstavlja snažan poticaj za vladu da se pridržava uvjeta EU-a. Stoga bi se napori za poboljšanje poslovnog okruženja kroz strukturne reforme, fiskalnu konsolidaciju i javna ulaganja trebali nastaviti. Italija će morati ubrzati provedbu reformi ako želi iskoristiti sve joj dodijeljene resurse prije roka za isplatu sredstava 2026. godine.

Plaćanje

Trgovačke bilje (cambiali) dostupne su u obliku mjenica ili zadužnica. Cambiali moraju biti pravilno prihvaćene od strane dužnika i lokalno oporezene sa 12/1000 njihove vrijednosti, budući da su izdate i plaćaju se u zemlji. Kada su izdate u zemlji i plaćaju se u inozemstvu, oporezuju se stopom od 9/1000, a konačno se u zemlji oporezuju stopom od 6/1000 ako su prethodno oporezene u inozemstvu, s minimalnom vrijednošću od 0,50 €. U slučaju neizvršenja obveze, oni predstavljaju de facto izvršne naloge, budući da ih sudovi automatski prihvaćaju kao izvršni naslov (ezecução forzata) protiv dužnika.

Potpisani mjenice predstavljaju prilično sigurno sredstvo plaćanja, ali se rijetko koriste zbog visoke pristojbe za ovjeru, donekle dugog roka naplate i straha plaćenika od narušavanja njegova ugleda zbog upisa i objave osporavanih neplaćenih mjenica u Gospodarskim komorama.

Osim datuma i mjesta izdavanja, čekovi izdani na iznose veće od 1.000 € i namijenjeni za opticaj u inozemstvu moraju nositi napomenu "non trasferibile" (neprenosivo), jer ih može unovčiti samo korisnik. Kako bi se upotreba čekova učinila sigurnijom i učinkovitijom, svaki bankovni ili poštanski ček izdan bez ovlasti ili s nedostatkom sredstava podliježe izdavatelja čeka administrativnim kaznama i upisu u CAI (Centrale d'Allarme Interbancaria), što automatski rezultira isključenjem iz platnog sustava na najmanje šest mjeseci.

Bankovni nalozi (ricevuta bancaria) nisu sredstvo plaćanja, već samo obavijest o bankovnom domiciliju koju sastavlja vjerovnik i podnosi svojoj banci radi predaje banci dužnika u svrhu plaćanja (nalazi su dostupni i u elektroničkom obliku, u kojem slučaju su poznati kao RI.BA elettronica).

Bankovni transferi su široko rasprostranjeni (90 % plaćanja iz Italije), osobito SWIFT transferi, jer znatno skraćuju vrijeme obrade. Bankovni transferi su jeftin i siguran način plaćanja nakon što su ugovorne strane uspostavile međusobno povjerenje.

Naplata potraživanja

Nenadležna faza

Prijateljsko naplaćivanje uvijek je poželjnije od sudskog postupka. Preporučene poštanske pošiljke i telefonsko potraživanje prilično su učinkoviti. Posjete na licu mjesta, koje pružaju priliku za uspostavljanje dijaloga između dobavljača i kupca s ciljem postizanja nagodbe, mogu se provoditi samo nakon što je izdana posebna dozvola.

Pregovori o nagodbi usredotočeni su na plaćanje glavnice, plus ugovorena zatezna kamata ako je takva navedena u pisanom obliku i prihvaćena od strane kupca.

Ako se ne postigne sporazum, kamatna stopa koja se primjenjuje na trgovačke ugovore je šestomjesečna stopa koju utvrđuje Ministarstvo gospodarstva i financija, a koja se temelji na referentnoj kamatnoj stopi Europske središnje banke, povećana za osam postotnih bodova.

Pravni postupci

Kada vjerovnici ne uspiju postići sporazum sa svojim dužnicima, vrsta pravnog postupka ovisi o vrsti dokumenata koji opravdavaju potraživanje.

Ubrzani postupak

Na temelju cambiali (trgovinskih mjenica, zadužnica) ili čekova, vjerovnici mogu izravno pokrenuti ovrhu, počevši od zahtjeva za isplatu (atto di precetto) koji uručuje sudski izvršitelj, kao pripremu za zapljenu pokretne i nepokretne imovine dužnika (osim ako se ne primi stvarna uplata unutar zadanog roka). Prihodi od prodaje na dražbi koriste se za namiru neizmirenih potraživanja.

Vjerovnici mogu dobiti nalog za plaćanje (decreto ingiuntivo) ako mogu priložiti, uz kopije računa, pisani dokaz o postojanju potraživanja na bilo koji način ili ovjereni obračun. Dužniku se daje rok od četrdeset dana da uloži prigovor.

Redoviti pojednostavljeni postupak (procedimento sommario di cognizione), uveden 2009. godine, koristi se za nekomplicirane sporove koji se mogu riješiti jednostavnim izvođenjem dokaza. Sud, u sastavu jednog suca, određuje ročište za pojavljivanje stranaka i donosi privremeno izvršnu presudu ako prizna osnovanost potraživanja; dužnik, međutim, ima 30 dana za podnošenje žalbe.

Redoviti postupak

Vjerovnik mora podnijeti tužbu sudu (citazione) i uručiti poziv dužniku, koji unutar devedeset dana podnosi obranu (comparsa di constituzione e risposta) na preliminarnoj raspravi. Stranke potom podnose sudskoj pisane podneske i dokaze. Ako dužnik ne podnese obranu, vjerovnik ima pravo zatražiti presudu zbog nepojavljivanja. Sud će obično odobriti pravna sredstva u obliku deklaratornih presuda, konstitutivnih presuda, posebne obveze i naknadne štete, ali ne može dodijeliti odštetu koja nije zatražena od strane stranaka.

Neosporne se tužbe obično rješavaju u roku od četiri mjeseca, no rok za dobivanje izvršne sudske odluke ovisi o sudu. Općenito, sporne pravne postupke u prosjeku traju do tri godine.

Trenutačni Zakon o parničnom postupku namijenjen je ubrzavanju tijeka postupka smanjenjem procesnih rokova, nametanjem strogih vremenskih ograničenja strankama za podnošenje dokaza i iznošenje svojih stavova te uvođenjem pisanih iskaza uz usmene iskaze.

0

Izvršenje pravosudne odluke

Presuda postaje izvršna kada su iscrpljena sva pravna sredstva žalbe. Ako dužnik ne postupi po presudi, sud može odrediti prisilne mjere, kao što je ovrha nad imovinom dužnika ili dopuštanje naplate duga od treće strane (nalog za ovrhu na trećoj strani) – iako je naplata duga putem potonje opcije obično isplativija.

Za inozemne presude, odluke donijete u zemlji EU-a imat će koristi od posebnih postupaka kao što su Europski nalog za plaćanje ili Europski izvršni nalog. Presuda iz zemlje koja nije članica EU-a mora se priznati i izvršiti na temelju uzajamnosti, što znači da zemlja koja je donijela presudu mora biti dio bilateralnog ili multilateralnog sporazuma s Italijom.

Stečajni postupak

POSTAPAJANJA IZVAN SUDA

Pravna reforma iz 2012. omogućuje dužniku podnošenje zahtjeva za nagodbu unaprijed. Pregovori o sporazumu započinju 60 do 120 dana prije pokretanja sudskog postupka restrukturiranja duga. Dužnik zadržava kontrolu nad imovinom i poslovanjem društva. Novi prethodno dogovoreni plan nagodbe može se usvojiti uz odobrenje vjerovnika koji predstavljaju 60 % duga dužničke tvrtke.

POSTAPAJ ZA RESTRUKTURIRANJE

Ova nagodba je sudski postupak koji omogućuje društvu u financijskim poteškoćama da predloži plan restrukturiranja duga. Dužnik podnosi prijedlog sudu za otplatu ukupnog iznosa dospjelog duga osiguranim vjerovnicima. Ako sud prihvati prijedlog, imenuje se povjerenik, a ako većina neoporezanih vjerovnika prihvati prijedlog, sud će službeno potvrditi postupak.

Alternativno, sporazum o restrukturiranju duga (accordi di ristrutturazione del debito) ima za cilj restrukturirati dug kako bi se dužnička tvrtka spasila od stečajnog postupka. Dužnik mora podnijeti izvješće o svojoj sposobnosti da u potpunosti otplati preostale vjerovnike, koji inače mogu osporiti sporazum pred stečajnim sudom zahtijevajući potvrdu da će njihovi potraživanja biti isplaćena na uobičajen način.

LIKVIDACIJA

Ovaj postupak ima za cilj isplatu vjerovnika realizacijom imovine dužnika i raspodjelom prihoda njima. Stanje insolventnosti opravdava proglašenje stečaja od strane suda, čak i kada insolventnost nije posljedica nepravilnog postupanja dužnika. Sud razmatra dokaze o potraživanjima vjerovnika i imenuje stečajnog upravitelja koji preuzima kontrolu nad društvom i njegovom imovinom. Taj stečajni upravitelj mora likvidirati svu imovinu društva i raspodijeliti prihod vjerovnicima kako bi postupak bio formalno zaključen.

Zadnje ažuriranje: veljača 2026.