Italija

Rast potaknut ulaganjima i privatnom potrošnjom

Očekuje se da će se talijansko gospodarstvo nastaviti umjereno oporavljati u 2026. godini. Rast će ponovno biti potaknut prvenstveno domaćom potražnjom. Investicije će ostati snažne zahvaljujući postupnom poboljšanju financijskih uvjeta, ali i dalje će biti podložne neizvjesnosti koja opterećuje globalno trgovinsko i geopolitičko okruženje. Posebno se očekuje da će rast potaknuti isplata europskih sredstava 2026. godine u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, pod uvjetom da vlada uspije učinkovito provesti te planove. Ti će fondovi podržati građevinarstvo, a točnije infrastrukturu, djelomično nadoknađujući pad u stambenom sektoru povezan s istekom Superbonusa (subvencija uvedenih 2020. za obnovu zgrada radi poboljšanja njihove energetske učinkovitosti). Ti se fondovi iznose 194 milijarde eura, od čega 72 milijarde eura čine bespovratna sredstva, a 123 milijarde eura zajmovi. Nakon odobrenja osme rate u prosincu 2025., Italija je primila 79 % ukupnog iznosa, što je znatno iznad europskog prosjeka od 60 %, ali je samo 52 % potrošeno do kraja studenog 2025. Drugo, potrošnja kućanstava pozitivno će doprinijeti rastu potaknuta povećanjem kupovne moći koje je posljedica snažnog tržišta rada i niskih stopa inflacije. Do kraja 2025. godine stopa nezaposlenosti pala je na 5,6 %, odnosno na najnižu zabilježenu razinu. Povećanja plaća dogovorena u kolektivnim ugovorima u 2025. godini u prosjeku su iznosila 3,1 %, ponovno nadmašivši inflaciju i time doprinijevši rastu realnog raspoloživog dohotka, koji se ubrzava od 2025. godine. Unatoč tim povećanjima, stvarne plaće u rujnu 2025. ostale su 8,8 % niže od razine iz siječnja 2021. Proračunom za 2026. godinu značajno je smanjena granična stopa za drugu stopu poreza na dohodak (između 28.000 i 50.000 EUR) s 35 % na 33 %, nakon što je spajanje prve dvije stope već učinjeno trajnim 2025. godine. Ipak, stopa štednje kućanstava nastavila je rasti i u trećem je tromjesečju 2025. dosegla 14,1 % raspoloživog dohotka (u usporedbi s prosjekom od 11 % između 2015. i 2019.), što odražava nastavljenu suzdržanost u potrošnji. Obujam maloprodaje od kraja 2023. stabilizirao se na oko 4 % ispod razine iz razdoblja prije pandemije.

Vanjska potražnja će se blago oporaviti, no to će i dalje biti poništeno održivijim rastom uvoza. Očekuje se da će izvoz usluga ostati snažan, osobito zahvaljujući potražnji u turizmu, koja nastavlja rasti, iako sporije nego prethodnih godina. U 2025. godini zabilježen je godišnji rast dolazaka stranih turista u turističkom smještaju od oko 1 %, nakon rasta od 9 % u 2024. i 23 % u 2023. godini. Talijansko gospodarstvo ostat će izloženo krhkoj potražnji i oporavku svojih europskih susjeda, s obzirom na to da je više od 55 % njegove izvozne robe namijenjeno ostatku EU-a. Nadalje, SAD predstavlja najveći trgovinski suficit Italije i drugo najveće izvozno tržište (11 % njezina izvoza) nakon Njemačke. Slijedom toga, talijanski proizvodni sektor (koji čini gotovo 15 % BDP-a) i dalje je snažno izložen američkim carinama u 2025. godini, koja je bila obilježena učincima predotpremne politike. Situacija se posebno odnosi na strojeve i drugu kapitalnu robu, osobito električne proizvode, farmaceutsku industriju, brodogradnju i automobilski sektor, koji zajedno čine više od polovice izvoza u SAD. Izvoz robe također je izložen povećanoj konkurenciji iz Kine i gubitku konkurentnosti zbog jačanja eura u odnosu na dolar.

Postupna fiskalna konsolidacija

Konsolidacija javnih financija odvijat će se postupno i mogla bi omogućiti Italiji izlazak iz postupka zbog prekomjernog deficita u Europskoj uniji – pokrenutog 2024. – već 2026. godine. Unatoč uzastopnim smanjenjima stopa poreza na dohodak fizičkih osoba, prihodi će imati koristi od snage tržišta rada, kao i od povećanja poreza za financijske i osiguravajuće kuće predviđenih Proračunom za 2026. godinu. Fiskalna konsolidacija također će proizaći iz isteka poticaja za obnovu u sklopu Superbonusa (osim za područja pogođena potresima). Međutim, unatoč postupnom ukidanju ove poticajne mjere, ona će ostati teret za javne financije u nadolazećim godinama, budući da se porezni krediti odobreni od 2024. moraju zatražiti u jednakim ratama tijekom deset godina. Unatoč trendu fiskalne konsolidacije, Italija ima drugi najviši omjer javnog duga i BDP-a u Europi, nakon Grčke. Za razliku od Grčke, gdje se dug uvelike nalazi u rukama javnih vjerovnika, većinu talijanskog duga (70 %) drže rezidenti, od čega je četvrtinu u vlasništvu talijanske središnje banke.

Iako se njihova situacija poboljšala, talijanske banke i dalje su uvelike izložene domaćem državnom dugu, koji je u travnju 2025. činio gotovo 10 % njihove imovine (što je pad u odnosu na vrhunac od 11 % tijekom pandemije, ali znatno više od prosjeka eurozone od 4 %). Nadalje, bankarski sustav je dobro kapitaliziran (omjer CET1 od 16 %), vrlo likvidan (omjer neto stabilnog financiranja od 133 %) i ima zdrav portfelj imovine (omjer nenaplativih kredita od 2,2 % u 3. tromjesečju 2025.). Međutim, vlada je izložena privatnom sektoru putem uvjetnih obveza, koje iznose 15 % BDP-a, od čega se velika većina odnosi na Covid.

Što se tiče vanjskih računa, smanjenje cijena energenata pomoglo je vratiti višak tekućeg računa Italije, koji je bio prekinut 2022. godine energetskom krizom. Višak tekućeg računa nastavit će ovaj pozitivan trend u 2026. godini, ali ostat će ispod predpandemijskih razina (prosjek od 2015. do 2019. blizu 2,5 % BDP-a) zbog rastućeg uvoza potaknutog postupnim oporavkom domaće potražnje, strukturno višim cijenama energije i uporno krhkom vanjskom potražnjom. Iako Italija ima koristi od snažnog turističkog i prometnog sektora (uglavnom povezanog s turizmom) koji generira relativno stabilan suficit, bilanca usluga ostat će blago u deficitu.

Povratak političkoj stabilnosti

Nakon pada privremene vlade Marija Draghija u srpnju 2022., koalicija desnog centra ostvarila je uvjerljivu pobjedu (43 % glasova, s 237 od 400 mjesta u Donjem domu) na prijevremenim izborima održanim u rujnu 2022. Vladom predsjeda Giorgia Meloni, čija je stranka Bratstvo Talijana (Fratelli d'Italia) osvojila uvjerljivo prvo mjesto s 26 % glasova. Njoj se pridružile stranke Forza Italia (8 % glasova) i Liga (Lega) (9 %), zajedno osiguravši 237 od 400 mjesta. Nakon dugog razdoblja političke nestabilnosti, obilježene nestabilnim koalicijama, Giorgia Meloni uspjela je konsolidirati snažnu potporu talijanskih konzervativnih političkih snaga. Popularnost premijerke na talijanskoj političkoj sceni potvrđena je na europskim izborima u lipnju 2024., na kojima je njezina stranka osvojila prvo mjesto s gotovo 29 % glasova, ispred Partita Democratica (PD) s 24 %. Iskorištavajući slabu oporbu centrističkih i progresivnih stranaka (PD i Movimento Cinque Stelle), očekuje se da će konzervativna koalicija pod vodstvom Meloni ostati na vlasti do kraja svog mandata 2027. godine. Nadalje, očekuje se da će premijerka nastaviti težiti ustavnoj reformi koja bi omogućila izravni izbor čelnika vlade, unatoč činjenici da je prijedlog zakona već usvojen u Senatu u lipnju 2024. godine. Reformu te prirode teško je postići jer izmjena Ustava zahtijeva dvotrećinsku većinu u Parlamentu ili jednostavnu većinu uz referendum.

Velika ovisnost o europskim sredstvima za financiranje ulaganja predstavlja snažan poticaj vladi da se pridržava uvjetovanosti EU-a. Stoga bi se trebali nastaviti napori za poboljšanje poslovnog okruženja kroz strukturne reforme, fiskalnu konsolidaciju i javna ulaganja. Italija će morati ubrzati provedbu reformi ako želi iskoristiti sva sredstva koja su joj dodijeljena prije roka za isplatu sredstava 2026. godine.

Plaćanje

Trgovačke mjenice (cambiali) dostupne su u obliku mjenica ili zadužnica. Cambiali moraju biti pravilno prihvaćene od strane dužnika i lokalno oporezene sa 12/1000 njihove vrijednosti, budući da su izdate i dospijevaju u zemlji. Kada su izdate u zemlji i dospijevaju na naplatu u inozemstvu, oporezuju se stopom od 9/1000, a konačno se oporezuju stopom od 6/1000 u zemlji ako su prethodno oporezene u inozemstvu, s minimalnom vrijednošću od 0,50 €. U slučaju neizvršenja obveze, one predstavljaju de facto izvršne naloge, budući da ih sudovi automatski prihvaćaju kao izvršni naslov (ezecução forzata) protiv dužnika.

Potpisani mjenice su relativno sigurno sredstvo plaćanja, ali se rijetko koriste zbog visoke pristojbe za ovjeru, nešto duljeg roka za naplatu i straha plaćenika od narušavanja njegove reputacije uzrokovanog upisom i objavom osporenih neplaćenih mjenica u Gospodarskim komorama.

Osim datuma i mjesta izdavanja, čekovi izdavani na iznose veće od 1.000 € i namijenjeni za opticaj u inozemstvu moraju nositi napomenu non trasferibile (ne prenosiv), jer ih može unovčiti samo korisnik. Kako bi se upotreba čekova učinila sigurnijom i učinkovitijom, svaki bankovni ili poštanski ček izdan bez ovlasti ili s nedostatkom sredstava podliježe izdavatelja čekova administrativnim kaznama i upisu u CAI (Centrale d'Allarme Interbancaria), što automatski rezultira isključenjem iz platnog sustava na najmanje šest mjeseci.

Bankovni nalozi (ricevuta bancaria) nisu sredstvo plaćanja, već samo obavijest o bankovnom domiciliju koju sastavlja vjerovnik i podnosi svojoj banci radi predaje banci dužnika u svrhu plaćanja (nalazi su dostupni i u elektroničkom obliku, u kojem slučaju su poznati kao RI.BA elettronica).

Bankovni transferi se široko koriste (90 % plaćanja iz Italije), osobito SWIFT transferi, jer znatno skraćuju vrijeme obrade. Bankovni transferi su jeftin i siguran način plaćanja nakon što su ugovorne strane uspostavile obostrano povjerenje.

Naplata potraživanja

Nenadležna faza

Prijateljsko naplata uvijek je poželjnija od sudskog postupka. Preporučena pošta i telefonsko potraživanje prilično su učinkoviti. Posjete na licu mjesta, koje pružaju priliku za uspostavljanje dijaloga između dobavljača i kupca s ciljem postizanja nagodbe, mogu se provoditi samo nakon što je izdana posebna dozvola.

Pregovori o nagodbi usredotočeni su na plaćanje glavnice, plus ugovorena zatezna kamata ako je takva navedena u pisanom obliku i prihvaćena od strane kupca.

Ako se ne postigne sporazum, kamatna stopa koja se primjenjuje na trgovačke ugovore je šestomjesečna stopa koju utvrđuje Ministarstvo gospodarstva i financija, a koja se temelji na referentnoj kamatnoj stopi Europske središnje banke i povećana je za osam postotnih bodova.

Pravni postupci

Kada vjerovnici ne uspiju postići sporazum sa svojim dužnicima, vrsta pravnog postupka ovisi o vrsti dokumenata koji opravdavaju potraživanje.

Ubrzani postupak

Na temelju cambiali (trgovinskih zapisa, zadužnica) ili čekova, vjerovnici mogu izravno pokrenuti prisilnu naplatu, počevši od zahtjeva za isplatu (atto di precetto) koji uručuje sudski izvršitelj, kao pripremu za ovrhu nad pokretnom i nepokretnom imovinom dužnika (osim ako se ne primi stvarna uplata unutar zadanog roka). Prihodi od prodaje na dražbi koriste se za namiru neizmirenih potraživanja.

Vjerovnici mogu dobiti nalog za plaćanje (decreto ingiuntivo) ako mogu priložiti, uz preslike računa, pisani dokaz o postojanju potraživanja na bilo koji način ili ovjereni obračun. Dužniku se daje rok od četrdeset dana da uloži prigovor.

Redoviti pojednostavljeni postupak (procedimento sommario di cognizione), uveden 2009. godine, koristi se za nerazumne sporove koji se mogu riješiti jednostavnom predočavanjem dokaza. Sud, u sastavu jednog suca, određuje ročište za pojavljivanje stranaka i donosi privremeno izvršnu presudu ako prizna utemeljenost potraživanja; dužnik međutim ima 30 dana za podnošenje žalbe.

Redoviti postupak

Vjerovnik mora podnijeti tužbu sudu (citazione) i uručiti poziv dužniku, koji unutar devedeset dana podnosi obranu (comparsa di constituzione e risposta) putem pripremnog ročišta. Stranke potom podnose sudskoj pisane podneske i dokaze. Ako dužnik ne podnese obranu, vjerovnik ima pravo zatražiti presudu zbog nepojavljivanja. Sud će obično odobriti pravna sredstva u obliku deklaratornih presuda, konstitutivnih presuda, posebne obveze i naknadne štete, ali ne može dodijeliti naknadu štete koja nije zatražena od strane stranaka.

Neosporne se tužbe obično rješavaju u roku od četiri mjeseca, no rok za dobivanje izvršne sudske odluke ovisi o sudu. Općenito, sporne pravne postupke u prosjeku traju do tri godine.

Sadašnji Zakon o parničnom postupku namijenjen je ubrzavanju tijeka postupka smanjenjem procesnih rokova, nametanjem strogih vremenskih ograničenja strankama za podnošenje dokaza i iznošenje svojih stavova te uvođenjem pisanih iskaza uz usmene iskaze.

0

Izvršenje pravosudne odluke

Presuda postaje izvršna kada su iscrpljena sva pravna sredstva žalbe. Ako dužnik ne postupi po presudi, sud može naložiti prisilne mjere, kao što su ovrha nad imovinom dužnika ili dopuštanje naplate duga od treće strane (nalog za ovrhu na trećem dugu) – iako je naplata duga putem potonje opcije obično isplativija.

Za inozemne presude, odluke izdate u zemlji EU-a imat će koristi od posebnih postupaka kao što su Europski nalog za plaćanje ili Europski izvršni nalog. Presuda iz zemlje izvan EU-a mora se priznati i izvršiti na temelju uzajamnosti, što znači da zemlja koja je izdala presudu mora biti dio bilateralnog ili multilateralnog sporazuma s Italijom.

Stečajni postupak

POSTAPAK IZVAN SUDA

Pravna reforma iz 2012. omogućuje dužniku podnošenje zahtjeva za nagodbu unaprijed. Pregovori o sporazumu započinju 60 do 120 dana prije pokretanja sudskog postupka restrukturiranja duga. Dužnik zadržava kontrolu nad imovinom i poslovanjem društva. Novi prethodno dogovoreni plan nagodbe može se usvojiti uz odobrenje vjerovnika koji predstavljaju 60 % duga dužničkog društva.

POSTAPAJ ZA PREUREDBU

Ova nagodba je sudski postupak koji omogućuje tvrtki u financijskim poteškoćama da predloži plan restrukturiranja duga. Dužnik podnosi prijedlog sudu za otplatu ukupnog iznosa dospjelog duga osiguranim vjerovnicima. Ako sud prihvati prijedlog, imenuje se povjerenik, a ako većina neopravdanih vjerovnika prihvati prijedlog, sud će službeno potvrditi postupak.

Alternativno, sporazum o restrukturiranju duga (accordi di ristrutturazione del debito) ima za cilj restrukturirati dug kako bi se dužnička tvrtka spasila od stečajnog postupka. Dužnik mora podnijeti izvješće o svojoj sposobnosti da u potpunosti podmiri preostale vjerovnike, koji inače mogu osporiti sporazum pred stečajnim sudom zahtijevajući potvrdu da će njihovi potraživanja biti isplaćena na uobičajeni način.

LIKVIDACIJA

Ovaj postupak ima za cilj isplatiti vjerovnike realizacijom imovine dužnika i raspodjelom prihoda njima. Stanje insolventnosti opravdava proglašenje stečaja od strane suda, čak i kada insolventnost nije posljedica nepravilnog postupanja dužnika. Sud razmatra dokaze o potraživanjima vjerovnika i imenuje stečajnog upravitelja koji nadzire društvo i njegovu imovinu. Taj stečajni upravitelj mora likvidirati svu imovinu društva i raspodijeliti prihod vjerovnicima kako bi postupak bio formalno zaključen.

Zadnje ažuriranje: veljača 2026.