Regionalni sukob i naftni šok potiču gospodarsku kontrakciju
U slučaju produljenog sukoba u Iranu, makroekonomske izglede Kuvajta znatno bi se pogoršali zbog velike ovisnosti o sektoru ugljikovodika (gotovo 45 % BDP-a), potpune ovisnosti o Ormuškom tjesnacu za izvoz nafte i ograničene ekonomske diversifikacije. Poremećaji u proizvodnji i izvozu nafte prvenstveno pokreću gospodarski pad, što izravno utječe na ukupnu aktivnost i prenosi se na gospodarstvo koje nije vezano uz naftu kroz slabije povjerenje, odgođena ulaganja, strože financijske uvjete i niže javne prihode. Kuvajt je jedna od zemalja Zaljeva najovisnijih o Ormuškom tjesnacu za izvoz ugljikovodika, pri čemu 100 % izvoza prolazi kroz taj tjesnac. Poremećaji u plovidbi u Hormuzkom tjesnacu prisilili su Kuvajt da smanji proizvodnju nafte na oko 500.000 barela dnevno (bpd), s gotovo tri milijuna bpd prije početka rata. Pogoršanje sigurnosnih uvjeta također će utjecati na putovanja, lance opskrbe te izvoz i uvoz izvan naftnog sektora. Osim toga, uvoz LNG-a iz Katara, koji je ključan za domaću proizvodnju električne energije, mogao bi se suočiti s logističkim i sigurnosnim izazovima. To bi vršilo pritisak na domaću opskrbu energijom i kapacitete za proizvodnju električne energije.
Istovremeno se očekuje porast inflacijskih pritisaka, prvenstveno zbog vanjskih čimbenika. Viši troškovi uvoza koji proizlaze iz poremećaja u lancima opskrbe i rastućih globalnih cijena brodskog prijevoza vjerojatno će doprinijeti domaćoj inflaciji, osobito putem cijena hrane. To ističe ranjivost Kuvajta na uvoznu inflaciju, unatoč relativno umjerenim uvjetima domaće potražnje. U takvom okruženju očekuje se da će monetarna politika ostati pod pritiskom. Kuvajtski dinar vezan je za košaricu valuta sa značajnim udjelom dolara, što ograničava sposobnost središnje banke da odstupa od američke monetarne politike. Kao odgovor na to, središnja banka prešla je na makrobonitetne mjere potpore umjesto prilagodbe kamatnih stopa, uključujući ublažavanje zahtjeva za likvidnost i kapital, oslobađanje kapitalnih rezervi i povećanje kreditnog kapaciteta banaka. Te mjere imaju za cilj održati kreditne tokove i ublažiti gospodarski utjecaj sukoba. Međutim, te mjere prvenstveno podržavaju financijske uvjete, a ne izravno potiču potražnju za kreditima. Stoga je monetarna politika samo djelomično učinkovita kao alat za stabilizaciju.
Pad prihoda od ugljikovodika uzrokuje pogoršanje fiskalnih i vanjskih računa
Očekuje se oštro pogoršanje fiskalnog položaja, uglavnom zbog velike ovisnosti Kuvajta o prihodima od ugljikovodika, koji čine 90 % ukupnih fiskalnih prihoda. Pad proizvodnje i izvoza nafte izravno bi oslabio državne prihode. Istovremeno bi se povećali pritisci na potrošnju jer vlada nastoji ublažiti utjecaj krize na domaću ekonomiju. Kuvajt ima značajne financijske rezerve, uključujući procijenjenih 1 bilijun USD imovine u Kuvajtskoj investicijskoj upravi (KIA), svom suverenom fondu (oko 650 % BDP-a). Ta bi imovina omogućila fiskalnoj politici da zadrži fleksibilnost i ublaži učinke sukoba na gospodarstvo.
Bilanca tekućeg računa oslabjet će zbog ovisnosti zemlje o izvozu ugljikovodika. Poremećaji u tokovima izvoza nafte utjecat će na prihode od izvoza (oko 90 % ukupnog iznosa), dok će povišene troškove brodarstva i ograničenja u lancima opskrbe povećati troškove uvoza, dodatno smanjujući vanjski suficit. Osim toga, kuvajtski izvoz uvelike ovisi o energetskom sektoru. Bez alternativnih izvora izvoza, pad prihoda od nafte izravno bi utjecao na vanjski položaj zemlje. Na kraju, budući da su uvoz hrane i opreme rigidne potrepštine, Kuwajt ne može lako smanjiti uvozna izdvajanja kako bi stabilizirao svoju trgovinsku bilancu.
Unatoč tim pritiscima, koje dodatno pogoršavaju strukturni deficit u uslugama i plaćanja deviznih doznaka, međunarodne rezerve središnje banke (koje pokrivaju oko 10 mjeseci uvoza) i značajne rezerve u njezinom fondu suverenskog bogatstva pružaju važnu zaštitu od vanjskih šokova. Međutim, produljena poremećaja dovela bi do izraženije erozije viška tekućeg računa, čime bi se pojačala strukturna izloženost gospodarstva volatilnosti tržišta ugljikovodika.
Regionalna geopolitika ključni je rizik
Politički rizici u Kuvajtu proizlaze iz kombinacije unutarnjih institucionalnih trenja i pojačane regionalne napetosti, što zajedno povećava ekonomsku nesigurnost. Na domaćem planu, ponavljajući sukobi između vlade i parlamenta (obustavljenog 2024.) često dovode do kašnjenja ključnih gospodarskih i fiskalnih reformi. Ta institucionalna krutost ograničava sposobnost vlade da brzo i odlučno odgovori na gospodarske šokove, osobito u pogledu fiskalne konsolidacije, reforme subvencija i gospodarske diversifikacije.
U regiji su geopolitički rizici znatno porasli zbog rata u Iranu i zatvaranja tjesnaca Ormuz. Zbog blizine zoni sukoba i velike ovisnosti o pomorskim izvoznim rutama, Kuvajt osjeća izravne posljedice, uključujući poremećaje u izvozu nafte, trgovinskim tokovima i raspoloženju ulagača. Iako Kuvajt ima snažna obrambena partnerstva – primjerice sa SAD-om – ta partnerstva uglavnom služe kao stabilizirajući čimbenik, a ne pružaju potpunu zaštitu od regionalnih posljedica. Posljedično, Kuvajt će vjerojatno ostati uvelike izložen povećanim geopolitičkim rizicima.

Ujedinjeni Arapski Emirati
Indija
Saudijska Arabija
Irak
Kina
Europa
Sjedinjenje Američke Države
Japan