Novi Zeland

Gospodarstvo se oporavlja, ali rizici utječu na izglede

Ekonomski rast je ponovno uspostavljen 2025. nakon što je zemlja doživjela zabrinjavajuću recesiju. Aktivnost se smanjila za 0,5 % u 2024. zbog strogih financijskih uvjeta koji su utjecali na ulaganja i (visoko zadužena) kućanstva, dok je trgovinska aktivnost bila slaba kao rezultat slabog rasta u Kini, glavnoj izvozn relevantnoj destinaciji zemlje. Osim toga, zimska energetska kriza prisilila je mnoge tvrtke da obustave poslovanje zbog vrtoglavo rastućih cijena električne energije. U međuvremenu je produktivnost dodatno pala, što je povećalo troškove po jedinici rada i stvorilo dodatni pritisak na marže tvrtki.

Gospodarstvo se oporavilo u 2025. godini, potaknuto nastavkom oporavka turizma (oko 6 % BDP-a) i monetarnim popuštanjem koje je pokrenula Rezervna banka Novog Zelanda (RBNZ) u kolovozu 2024., što podržava ulaganja i potrošnju kućanstava. U prvom tromjesečju 2025. godine broj dolazaka stranih turista dosegao je 94 % razine iz istog razdoblja prije Covida (2019.), a politike poput ublažavanja viznih zahtjeva trebale bi dodatno potaknuti turizam. U međuvremenu, nakon što je 2023. godine povećala službenu referentnu kamatnu stopu (OCR) na 5,5 %, najvišu razinu od 2008. godine, RBNZ ju je smanjila šest puta od kolovoza 2024. za ukupno 225 baznih bodova (u lipnju 2025.). Niža inflacija i rastuća stopa nezaposlenosti potaknule su monetarno ublažavanje, s obzirom na dvostruki mandat RBNZ-a za stabilizaciju inflacije na oko 2 % i podržavanje maksimalnog održivog zapošljavanja. Unatoč ubrzanju inflacije na 2,5 % u 1. kvartalu 2025., ona ostaje unutar ciljanog raspona RBNZ-a (1 – 3 %), a borba za oporavak od recesije sugerira mogućnost daljnjih smanjenja. U tom kontekstu, pad stambene izgradnje zabilježen u 2024. godini mogao bi se zaustaviti od 2026. godine, budući da je sektor pokazao znakove stabilizacije početkom 2025. godine. Manji su nedostaci radne snage (djelomično zahvaljujući porastu neto migracija), a pritisci na troškove (materijala, troškova zaduživanja) su se smanjili. Uzlazni trend gospodarske aktivnosti trebao bi se nastaviti i u 2026. godini, iako rizici zasjenjuju izglede.

Trgovinska ograničenja dodaju neizvjesnost gospodarskom oporavku otoka. S obzirom na relativno mali doprinos Novog Zelanda američkom trgovinskom deficitu, zemlja je dobila samo povlaštenu carinu od 10 %. No, budući da će se carine vjerojatno prenijeti na američke potrošače, mogle bi povećati cijene na američkim tržištima, čime bi se utjecalo na potražnju za novozelandskim proizvodima. Određeni sektori su posebno ugroženi s obzirom na njihovu izloženost američkom tržištu, posebice sektor mliječnih proizvoda, mesa i vina. Osim toga, gospodarstvo Novog Zelanda moglo bi biti pogođeno neizravnim posljedicama, posebice zbog pada globalnog rasta, a osobito kineskog, koji je njegovo glavno izvozno tržište nakon SAD-a.

Uporan fiskalni deficit

Iako se očekuje porast fiskalnih prihoda za proračun za 2025. godinu koji završava u lipnju 2026., očekuje se da će porast rashoda biti veći. Slijedom toga, očekuje se blago povećanje manjka u operativnom bilancu isključujući dobitke i gubitke (OBEGAL ili proračunski saldo), a vlada predviđa povratak uravnoteženom proračunu 2028. godine. Kako bi potaknula ulaganja poduzeća i riješila problem opadajuće produktivnosti, vlada namjerava uvesti 20-postotni porezni odbitak na novu proizvodnu imovinu (strojevi, alati i oprema). To će smanjiti potencijalne porezne prihode, ali osim toga, fiskalni okvir ostaje stabilan. Posljedično, očekivani gospodarski oporavak trebao bi povećati poreznu osnovicu i time doprinijeti većim poreznim prihodima. Osim toga, zdravstvo, infrastruktura, obrazovanje, obrana i red i zakon među sektorima su koji će dobiti značajan udio novih izdataka. Još jedna ključna proračunska mjera jest provedba promjena u sustavu KiwiSaver, koji je osmišljen kako bi potaknuo ulaganja Novozelanđana suočenih s rastućim troškovima života. Promjene uključuju povećanje standardne stope doprinosa zaposlenika i poslodavaca, što će više nego nadoknaditi smanjenje doprinosa vlade. Te bi promjene trebale podržati lokalno gospodarstvo, budući da se sredstva KiwiSavera ulažu u novozelandske imovinske instrumente.

Njuzilandski deficit tekućeg računa imao je tendenciju smanjenja posljednjih godina, nakon što je dosegao vrhunac 2022. godine zbog drastičnog rasta globalnih cijena roba. Trend smanjenja deficita tekućeg računa trebao bi se nastaviti i 2025. godine. Deficit trgovine robom trebao bi nastaviti opadati zbog očekivanog globalnog pada cijena roba, što znači pritisak na pad uvoznih cijena. Osim toga, trgovinske barijere SAD-a vjerojatno će potaknuti globalni pad cijena roba u potrazi za alternativnim tržištima. Međutim, to je djelomično poništeno izvozom pogođenim usporenom globalnom potražnjom usred pojačanih trgovinskih napetosti te politikom monetarnog popuštanja RBNZ-a koja je stvorila pritiske na deprecijaciju valute, a posljedično i pritisak na rast uvoznih cijena. U međuvremenu, deficit u uslugama trebao bi se nastaviti smanjivati, a mogao bi se čak i pretvoriti u suficit zahvaljujući oporavku dolaznog turizma. Deficit tekućeg računa tradicionalno se financira financijskim i kapitalnim priljevima, i u obliku izravnih i portfeljnih ulaganja. Devizne rezerve, koje su 2024. predstavljale oko četiri mjeseca uvoza, također mogu doprinijeti financiranju. Rizici povezani s mogućim smanjenjem međunarodnih rezervi su ograničeni jer je vanjski dug zemlje (86 % BDP-a, od čega državni dug čini 45 % BDP-a) uglavnom denominiran u domaćoj valuti.

Politika skreće udesno

Izbori u listopadu 2023. rezultirali su relativnom pobjedom Nacionalne stranke, na čelu s Christopherom Luxonom, koja je osvojila 38,1 % glasova. Osvojivši samo 48 od ukupno 123 mjesta, Nacionalna stranka nije mogla sama vladati te je formirala koaliciju sa Strankom ACT (11 mjesta) i New Zealand First (8 mjesta). Desničarski preokret predstavlja veliku prekretnicu u politici zemlje, čime je okončano šestogodišnje vladanje ljevičarske Laburističke stranke. Vladajuća koalicija pokušava poništiti mnoge od laburističkih politika, uključujući povlastice i prava Maora, progresivne društvene reforme i propise o zaštiti okoliša.

Na diplomatskoj sceni, rivalstvo između SAD-a i Kine predstavlja izazov za Novi Zeland. Washington je dugogodišnji partner u diplomatskom i sigurnosnom savezništvu. S druge strane, Peking je daleko najveće odredište novozelandskog izvoza. U nastojanju da održi dobre odnose s obje zemlje, bivši premijer Hipkins posjetio je Kinu u lipnju 2023. Ipak, pod novom koalicijom, geopolitičko usmjerenje pomaknulo se prema bližim vezama sa zapadnim saveznicima (savezi Five Eyes i AUKUS). Štoviše, imenovanje Winstona Petersa, vođe stranke New Zealand First i kritičara Pekinga, za ministra vanjskih poslova moglo bi ohladiti odnose između dviju zemalja.

Plaćanje

Glavne metode plaćanja na Novom Zelandu sastoje se od kartica (debitnih i kreditnih) te elektroničkih kredita ili debitnih transakcija (izravna terećenja i uplate, automatizirano plaćanje računa i elektronički prijenosi). Zabilježen je brz porast u upotrebi beskontaktnih plaćanja, aplikacija temeljenih na mobilnim telefonima i internetskih plaćanja. Iako gotovina i dalje ostaje važna, njezina se upotreba značajno smanjuje, a upotreba čekova prepolovila se između 2013. i 2016. godine. Bankovni transferi i SWIFT bankovni transferi najčešće su korišteni načini plaćanja za domaće i međunarodne transakcije. Većina novozelandskih banaka povezana je sa SWIFT mrežom.

Naplata potraživanja

0

Postupak naplate duga obično započinje dostavom pisma o zahtjevu, kojim vjerovnik obavještava dužnika o njegovim obvezama plaćanja (uključujući sve dospjele ugovorne kamate) s rokom za izvršenje uplate.

POSTUPAK ZA POVRAT POTRAGIVANJA

Ako vjerovnik ne primi uplatu nakon dostave pisma o naplati, sljedeći mogući korak je pokretanje postupka za presudu bez rasprave. Ovaj se postupak primjenjuje u situacijama kada dužnik nema obranu od potraživanja. Zahtjev se može podnijeti Okružnom sudu ili Visokom sudu, ovisno o vrijednosti potraživanja. Okružni sud nadležan je za vođenje postupaka za potraživanja do iznosa od 350.000 NZD, a Visoki sud obično vodi postupke za potraživanja iznad iznosa od 350.000 NZD. Potrebno je podnijeti tužbu, obavijest o pokretanju postupka, prijedlog za donošenje presude po skraćenom postupku i poduku potvrdu o činjenicama tužitelja (ili, u slučaju društva, pojedinca koji ima osobno saznanje o činjenicama i ovlašten je podnijeti poduku potvrdu o činjenicama u ime društva), kojom se iznose činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev. Sažeto suđenje obično uključuje ročište koje traje oko jedan dan (ako dužnik podnese obranu), pri čemu se dokazi iznose putem izjave pod zakletvom, a ne pozivanjem svjedoka. Ako je zahtjev uspješan, sud može donijeti presudu u korist vjerovnika. Ako tužba ostane bez obrane, može se donijeti presuda zbog izostanka u korist vjerovnika, bez potrebe za punim ročištem, iako će biti potrebno pojaviti se na sud kako bi se predmet pozvao na raspravu. Ako tuženik može dokazati da obrana ima osnovanih argumenata, sud može odbiti donošenje presude po skraćenom postupku i naložiti da se predmet razmatra kao obični postupak.

REDOVNI POSTUPAK

Redovni postupak koristi se kada sažeti postupak nije dostupan jer je dužnik iznio valjanu obranu ili ako sažeti postupak nije odobren. Redovni postupak pokreće se podnošenjem obavijesti o postupku i tužbe. Ovisno o vrijednosti potraživanja (kako je gore navedeno), ovaj se postupak može voditi pred Okružnim sudom ili Visokim sudom. Za razliku od pojednostavljenog postupka, u redovnom spornom postupku mogu biti uključeni dodatni procesi, kao što su otkrivanje dokaza, saslušanje dokaza i privremeni prijedlozi, ili dostavljanje spisaka dokaza, ovisno o prirodi postupka.

ŽALBE

Visoki sud odlučuje o žalbama na presude Okružnog suda. Žalbeni sud ima nadležnost za razmatranje žalbi na presude Višeg suda. Žalbe su općenito ograničene samo na pravna pitanja. Žalbe najvišem žalbenom sudu na Novom Zelandu, Vrhovnom sudu, mogu se razmatrati samo uz dopuštenje tog suda. Dopuštenje će biti odobreno ako Vrhovni sud utvrdi da je za interes pravde potrebno razmotriti žalbu.

0

Izvršenje pravosudne odluke

Ako sud donese presudu u korist vjerovnika, nema žalbe ili su svi žalbeni postupci iscrpljeni, vjerovnik može podnijeti zahtjev Visokom sudu ili Okružnom sudu (ovisno o vrijednosti potraživanja kako je gore navedeno) za provedbu presude. To može uključivati oduzimanje dijela plaće ili naknada dužnika (ako je dužnik fizička osoba), zapljenu imovine, postupak garnishee ili stavljanje tereta na imovinu dužnika. Strani presudi moraju prvo biti priznate od strane Suda prema Zakonu o uzajamnom izvršenju presuda iz 1934. godine ili prema običajnom pravu.

Stečajni postupak

BANKROT

Ako vjerovnik ne dobije uplatu nakon što dobije presudu protiv dužnika, a dužnik je fizička osoba, vjerovnik može izdati obavijest o stečaju koja se uručuje dužniku. Nepridržavanje obavijesti o stečaju od strane dužnika smatra se zakonom činom stečaja.

ZAKONSKI ZAHTJEV

Ako dužnik ne izvrši uplatu u skladu s pismom o zahtjevu, a dužnik je društvo, sljedeći mogući korak je da vjerovnik pripremi i dostavi zakonski zahtjev za neizmirenim dugom. To se može koristiti kao alternativa skraćenom postupku ili redovnom postupku. Zakoniti zahtjev može se izdati samo ako ne postoji bitna sporna točka u vezi s dugom. Nakon što se zakoniti zahtjev uruči dužniku, dužnik ima 15 radnih dana za plaćanje duga ili za sklapanje sporazuma o plaćanju kojeg odobri vjerovnik. Ako dužnička tvrtka ne izvrši uplatu u skladu sa zakonskim zahtjevom, vjerovnik ima dodatnih 30 radnih dana za pokretanje stečajnog postupka protiv dužničke tvrtke, koristeći nepoštivanje zakonskog zahtjeva kao dokaz nemogućnosti dužnika da plati svoje dospjele dugove. Međutim, dužničko društvo može podnijeti zahtjev za poništenje zakonskog zahtjeva u roku od 10 radnih dana od njegove dostave. Sud može poništiti zakonski zahtjev ako postoji bitna sporna činjenica o tome je li dug dospio, ako dužnička tvrtka ima protutužbu, kompenzaciju ili uzajamni zahtjev, ili ako postoje drugi odgovarajući razlozi za to.

LIKVIDACIJA

Likvidacija podrazumijeva realizaciju i raspodjelu imovine dužničke tvrtke kada je tvrtka insolventna ili ne očekuje da će nastaviti s poslovanjem. Tvrtki se imenuje likvidator koji preuzima upravljanje tvrtkom, realizira njezinu imovinu, isplaćuje vjerovnike i raspodjeljuje preostali iznos dioničarima.

NOGODIJA S VJEROVNICIMA

Postoje dva moguća oblika nagodbe s vjerovnicima: neformalni sporazum između dužnika i vjerovnika ili formalna nagodba s vjerovnicima prema Zakonu o trgovačkim društvima iz 1993. godine. Formalni sporazum s vjerovnicima je obvezujući sporazum između dužničkog društva i njegovih vjerovnika o otplati njegovih dugova, s uvjetima koji su blaži od strogih zakonskih prava vjerovnika. Nagodba može uključivati plaćanja na rate, odgođena plaćanja ili prihvaćanje manjeg iznosa kao cjelovite i konačne otplate duga. Nakon što odobri potrebna većina vjerovnika ili sud, nagodba obvezuje sve vjerovnike. Ekvivalentan postupak postoji i za fizičke osobe prema Zakonu o ovrsi iz 2006. godine.

DOBROVOLJNA UPRAVA

Dužničko društvo može ući u dobrovoljnu upravu kako bi se pokušalo povećati šanse da insolventno društvo nastavi s radom ili, ako to nije moguće, kako bi se osigurala bolja isplata vjerovnicima od neposredne likvidacije. Ona unapređuje postojeći postupak nagodbe vjerovnika kao alternativu likvidaciji, uvodeći moratorij na poduzimanje radnji vjerovnika radi naplate svojih potraživanja.

Zadnje ažuriranje: lipanj 2025.