Papua Nova Gvineja

Blago usporavanje rasta u 2026. godini uslijed pada cijena plina

Rast je ubrzan 2025. godine, potaknut prihodima od izvoza ukapljenog prirodnog plina i minerala (zlata, bakra, nikla), ojačanim i visokim cijenama i povećanim količinama vađenja. Što se tiče zlata, povećanje je osobito posljedica postupnog povećanja proizvodnje u rudniku Porgera, koji je nastavio s radom krajem 2023., kao i proširenja rudnika Kainantu – koji se nalazi na glavnom otoku – i rudnika Lihir na dalekom istoku otočja. Ovi će se projekti nastaviti i 2026. godine.

Očekuje se da će rast usporiti 2026. godine. Vrijednost izvoza nastavit će rasti, ali sporije. Cijene poljoprivrednih proizvoda (palmovo ulje, kava, kakao, kokos, itd.) i ukapljenog prirodnog plina (koji čini oko 40 % izvoza) mogle bi pasti, dok se očekuje da će cijene zlata i bakra nastaviti rasti. Povećanje javnih operativnih izdataka, osobito za sigurnost, također će pomoći potaknuti aktivnost. Isto vrijedi i za javne investicije, za koje se očekuje da će se intenzivirati u cestovnu infrastrukturu, kao što je autocesta Ramu, autocesta paralelna s rijekom Ramu na glavnom otoku, koja je djelomično financirana od Svjetske banke. Ruta će povezati dvije glavne luke – Madang na sjevernoj obali i Lae na istočnoj obali – preko Wataraisa u unutrašnjosti, gdje će se spojiti s cestom Highlands Highway, koja prelazi otok od istoka prema zapadu. Privatna ulaganja usmjerit će se uglavnom na telekomunikacije te rudarenje zlata i bakra, posebice na veliko zajedničko ulaganje Wafi-Golpu (65 km zapadno od Laea), koje financira južnoafrička grupacija Harmony i američka korporacija Newmont. Međutim, neizvjesnost nadvija se nad nekoliko projekata iz ekoloških razloga: odluka o iskorištavanju podmorskih ležišta rijetkih zemnih metala ostaje na čekanju, a projekt plina Papua LNG, kojim upravljaju TotalEnergies, ExxonMobil i Santos, još uvijek je predmet rasprave zbog svojih financijskih i ekoloških troškova.

Očekuje se da će inflacija ostati visoka i 2026. godine unatoč povećanju ključne kamatne stope (na 5 % u jesen 2025.) i manjim nestašicama goriva, što je omogućeno povećanjem deviznih rezervi i smanjenjem zaostataka u plaćanjima stranim dobavljačima. Trend će biti potaknut namjernim devalvacijskim trendom kine, koja je do sada bila precijenjena, kao i visokim troškovima energije, pri čemu su proizvodnja električne energije i zračne veze između otoka uvelike ovisne o uvozu goriva. Međutim, očekuje se da će inflacija hrane ostati pod kontrolom zbog povećane poljoprivredne proizvodnje (80 % stanovništva bavi se samoodrživom poljoprivredom) i produljenja oslobođenja od PDV-a za 13 osnovnih prehrambenih proizvoda. Stoga se očekuje da će potrošnja kućanstava rasti umjerenim tempom.

Kontinuirana fiskalna konsolidacija, ali državni rizik ostaje visok

Očekuje se da će se smanjenje javnog deficita nastaviti i 2026. godine. Proračuni ministarstava obrane, glavnog državnog odvjetnika i pravosuđa bit će značajno povećani s ciljem smanjenja nesigurnosti i sprječavanja sukoba između suparničkih bandi u velikim gradovima, između lokalnih zajednica i rudara te između plemena na ruralnim područjima. Ti ponavljajući i višestruki sukobi redovito rezultiraju desecima mrtvih i ozlijeđenih te ometaju gospodarsku aktivnost. Troškovi ulaganja – uglavnom za ceste – i subvencije za poticanje izvoza poljoprivrednih proizvoda (palmovo ulje, kakao itd.) također će se povećati, kao i proračuni za obrazovanje i zdravstvo (povećanje plaća, kampanje cijepljenja, doprinosi za školarine). Na kraju, kao što je prethodno spomenuto, izuzeće od PDV-a na 13 osnovnih prehrambenih proizvoda bit će zadržano. Međutim, prihodi će rasti brže od rashoda zahvaljujući većim prihodima od rudarstva i dividendama koje isplaćuju javna poduzeća, kao i poreznoj reformi (Zakon o oporezivanju dohotka) i širim ovlastima danim poreznim upravama, što bi trebalo povećati prihode bez podizanja stopa poreza na dohodak ili carinskih pristojbi.

Očekuje se da će omjer duga i BDP-a nastaviti opadati. Otprilike polovica duga Papue Nove Gvineje je domaća, dok je 53 % vanjskog duga u koncesijskim uvjetima kod multilateralnih vjerovnika (MMF, Svjetska banka, Azijska razvojna banka). Preostali dio drže bilateralni vjerovnici, uglavnom Australija i Kina, te privatni ulagači u iznosu od 2 % BDP-a putem euroobveznice dospijeća 2028. godine. Prema MMF-u, potencijalni neuspjeh u otplati obveznice po dospijeću i stalni manjak deviza ukazuju na visok rizik od neispunjavanja obveza, unatoč brzom konsolidaciji javnih financija. Kašnjenja u vanjskim plaćanjima počela su se smanjivati zahvaljujući povećanju deviznih rezervi, a nedavna isplate u sklopu programa MMF-a također pomažu ublažiti valutne napetosti.

Na kraju, očekuje se da će se višak tekućeg računa povećati 2026. godine, pri čemu će izvoz rasti brže od uvoza. Taj bi višak trebao biti dovoljan za pokriće deficita financijskog računa koji nastaje zbog otplate javnog duga i kredita koje su rudarske tvrtke uzele za svoje poslovanje, a koji će premašiti isplate u okviru programa MMF-a i izravna strana ulaganja (IZU). Zajmovi uglavnom dolaze iz Australije, Južne Afrike, Kanade, Kine, SAD-a, Japana i Malezije, a mogli bi doći i iz Francuske ako projekt plina tvrtke Total Energie bude realiziran.

Rizik od društvene nestabilnosti i međuzajedničkog nasilja

Od stjecanja neovisnosti 1975. godine, zemlja je jednodomna parlamentarna demokracija. James Marape obnaša dužnost premijera od 2019. godine. Drugi mandat osvojio je na zakonodavnim izborima 2022. godine zahvaljujući raznolikoj koaliciji neovisnih kandidata i mikropartija — česta konfiguracija u zemlji. Očekuje se da će ostati na dužnosti do kraja svog mandata 2027. godine nakon što pobijedi dva prijedloga za opoziv u rujnu 2024. i travnju 2025. Iako se cijene njegovi pokušaji smanjenja javnog deficita i sprječavanja izbijanja oružanog sukoba sa secesionistima iz Bougainvillea priznavanjem njihovog nastojanja za neovisnošću otoka i prijenosom udjela u rudniku bakra na vladu otoka, nezadovoljstvo zbog troškova života, nezaposlenosti i niske redistribucije prihoda od rudarstva i dalje raste.

U ovom ozračju frustracije i nedostatka gospodarskih prilika, što je osobito izraženo među mladima, sukobi između bandi i plemena, kao i napadi na žene optužene za vještičarenje, postaju sve češći i brutalniji, osobito u visoravnima (unutrašnjosti), zbog čega obitelji bježe u urbana područja. Jačanje resursa policije i vojske – čiji je dio osoblja i dalje korumpiran i povremeno pretjerano nasilan – neće biti dovoljno za rješavanje ove krize ili učinkovitu borbu protiv trgovine oružjem, ljudima i drogom, koju olakšava arhipelagska priroda zemlje, bez većeg uključivanja lokalnih zajednica.

Na međunarodnoj razini, Papua Nova Gvineja održava bliske odnose s članicama Commonwealtha, osobito s onima koje imaju veliko iskustvo u rudarstvu – Južnom Afrikom, Kanadom i osobito Australijom. Ova potonja ostaje njezin glavni partner: to je važna odredišna luka za izvoz minerala, glavni pružatelj razvojne pomoći i izravnih stranih ulaganja u infrastrukturu i rudarstvo te ključni vojni saveznik nakon potpisivanja dva sporazuma 2023. i 2025. godine – prvi je posvećen borbi protiv trgovine ljudima, a drugi pružanju uzajamne pomoći u slučaju agresije. Vojno partnerstvo se također proteže i na SAD, koji je Papuu učinio uporištem svoje prisutnosti u južnom Pacifiku uspostavljanjem desetaka pomorskih baza diljem arhipelaga u zamjenu za potporu razvoju oružanih snaga i borbi protiv trgovine ljudima. Konačno, dva najveća komercijalna tržišta Papue Nove Gvineje su Japan (TEP i bakar) i Kina (TEP, nikl, drvo). Ova potonja nastoji povećati svoj utjecaj, i to financijski – djelomičnim popunjavanjem praznine koju je ostavilo ukidanje programa USAID-a te kroz ulaganja i zajmove – i trgovački, pregovaranjem o bilateralnom sporazumu o slobodnoj trgovini, kojem se protive SAD i Australija.

Zadnje ažuriranje: prosinac 2025.