Neravnomjerno gospodarsko širenje
Ekonomija Tajlanda nastavila je rasti umjerenim tempom u 2026. godini, pri čemu je rast prvenstveno potaknut izvozom i ulaganjima, a ne širokom domaćom potražnjom. Izvoz robe bio je posebno snažan, porasavši za 18% na godišnjoj razini u drugom tromjesečju, potpomognut elektronikom, električnim aparatima i proizvodima vezanim uz tehnologiju. Privatna ulaganja također su ostala snažna, pri čemu je Indeks privatnih ulaganja Bank of Thailand porastao za 17 % na godišnjoj razini u lipnju, što odražava kontinuirana kapitalna ulaganja u industrijama usmjerenima na izvoz i tehnološkim opskrbnim lancima. Potrošnja kućanstava ostaje pozitivna, ali se ohladila u odnosu na snažniji rast zabilježen u ranom razdoblju oporavka nakon pandemije. Visok dug kućanstava, sporiji rast prihoda i rastući troškovi života i dalje opterećuju potrošnju, iako su mjere državne potpore pomogle ublažiti utjecaj viših troškova energije. Uvoz se brzo povećao, pri čemu je uvoz robe porastao za 43 % na godišnjoj razini u drugom tromjesečju, potaknut višim cijenama naftnih derivata i kemikalija, kao i jačom potražnjom za strojevima i gotovim proizvodima.
Rast ostaje neuravnotežen među sektorima. Proizvodnja orijentirana na izvoz, posebice elektronika i industrijske djelatnosti više vrijednosti, imala je koristi od globalnog ciklusa ulaganja u umjetnu inteligenciju i rastućih ulaganja u podatkovne centre. Ta razlika odražava se u industrijskim podacima. Unatoč snažnom rastu izvoza, proizvodnja u prerađivačkoj industriji smanjila se za 0,4 % na godišnjoj razini u prvom polugodištu, što sugerira da su dobici i dalje koncentrirani u relativno uskoj skupini industrija, uključujući elektroniku, električnu opremu, papir i prehrambene proizvode. Poljoprivreda (6,4 % BDP-a u 2025., ali 28,1 % ukupne zaposlenosti) usporila je u prvoj polovici 2026. nakon solidnog rasta u 2025. potaknutog učinkom El Niño. Proizvodnja nekih glavnih poljoprivrednih roba poput riže i uljane palme smanjila se. Turizam se također oporavio sporije nego što se očekivalo. Prihodi od stranih posjetitelja ostali su uglavnom nepromijenjeni u prvoj polovici 2026., nakon pada od 6 % u 2025., dok broj turističkih dolazaka i dalje opada. Mnoge male i srednje tvrtke (MSP) i poduzeća usmjerena na domaće tržište i dalje se suočavaju s slabom potražnjom i intenzivnom konkurencijom. Oporavak turizma također je bio sporiji od očekivanog. Prihodi od stranih posjetitelja ostali su uglavnom stabilni u prvoj polovici 2026., nakon pada od 6 % u 2025., dok je broj dolazaka turista nastavio opadati. Gledajući prema ostatku 2026. i 2027. godine, gospodarski oporavak Tajlanda vjerojatno će ostati neujednačen, pri čemu izvoz i ulaganja i dalje nadmašuju potrošnju kućanstava.
Potrošačke cijene počele su rasti od travnja 2026. jer su se viši troškovi energije i proizvodnje prenijeli na šire gospodarstvo. Iako su se temeljne cjenovne pritiske povećale, očekivanja o inflaciji ostaju relativno dobro ukotvljena. Uvjeti na tržištu rada ostaju uglavnom stabilni, iako je sve veći broj zatvaranja tvornica izazvao zabrinutost zbog zaposlenosti u proizvodnom sektoru.
Fiskalni i vanjski izazovi
Fiskalna pozicija Tajlanda je upravljiva, iako se fiskalni prostor suzio. Osim toga, vanjska pozicija je primjetno oslabljena 2026. nakon nekoliko godina značajnih viškova. Predloženi proračun za fiskalnu 2027. godinu odražava oprezan pomak prema fiskalnoj konsolidaciji, a ne dodatnom poticaju. Vladina potrošnja trebala bi se povećati samo neznatno, s 3,78 bilijuna bahta (114,8 milijardi USD) u fiskalnoj 2026. godini na 3,79 bilijuna bahta (115,1 milijardi USD), dok se očekuje smanjenje fiskalnog deficita s oko 4,4 % BDP-a na 3,9 %. To ukazuje na veći naglasak na očuvanju fiskalnog prostora kako se javni dug približava vladinom gornjem ograničenju od 70 %. Javni dug (gotovo isključivo domaći) dosegao je gotovo 67 % BDP-a u lipnju 2026., u usporedbi s oko 41 % prije pandemije. Unatoč strožim fiskalnim ograničenjima, politički prioriteti i dalje su usmjereni na infrastrukturu, konkurentnost, digitalizaciju, energetsku tranziciju i potporu kućanstvima.
Tajlandske vanjske pozicije znatno su se oslabjele u 2026. godini. Iako su izvozi ostali snažni, uvoz se proširio još brže zbog viših troškova energije, uvoza kapitalne robe i kupnji povezanih s investicijama. U prvoj polovici 2026. izvoz je porastao za 18 % na godišnjoj razini, dok je uvoz skočio za 38 %, što je rezultiralo značajnim trgovinskim deficitom robom od oko 32 milijarde američkih dolara. Istovremeno je turizam, tradicionalno važan izvor deviznih prihoda, podbacio u odnosu na očekivanja, s neprestano slabim dolascima posjetitelja i prihodima od turizma. Vlada će i u 2027. godini biti ambiciozna u pogledu turizma, ciljajući oporavak broja dolazaka posjetitelja kroz proširenu zračnu povezanost, velike kampanje promocije turizma, novu zabavnu i turističku infrastrukturu te napore za privlačenje posjetitelja s većom potrošnjom. Međutim, ovaj izgled djeluje pomalo optimistično s obzirom na slabiji oporavak od očekivanog, slabiji izlazni turizam iz Kine, sve jaču regionalnu konkurenciju i postojeću zabrinutost zbog potrošnje kućanstava na ključnim tržištima podrijetla. Iako bi se turizam trebao nastaviti postupno oporavljati, povratak predpandemijskom rastu mogao se pokazati izazovnijim nego što sugeriraju službene projekcije.
Pogoršanje vanjskih ravnoteža pridonijelo je pritisku na baht tijekom 2026. godine. Iako slabija valuta na kraju može pružiti potporu konkurentnosti izvoza i turizmu, ona također povećava rizike uvozne inflacije, osobito za energente i poluproizvode.
Koalicijska politika, nesigurnost u pogledu politike
Procurio je telefonski razgovor između bivše premijerke Paetongtarn Shinawatre (centrističko-populističke stranke Pheu Thai) i bivšeg kambodžanskog premijera Huna Sena, u kojem se Shinawatra općenito smatrala da zauzima pretjerano pomirben stav tijekom bilateralnog spora, što je postalo žarište kritika nacionalističkih skupina, konzervativne elite i dijelove političkog establišmenta. Kontroverza je na kraju dovela do toga da Ustavni sud u kolovozu 2025., manje od godinu dana nakon što je došla na vlast, smijeni Paetongtarn s dužnosti. Njezino smjenjivanje uslijedilo je nakon smjene bivšeg premijera Srettha Thavisina (Pheu Thai) 2024. godine, što ističe kontinuirani utjecaj sudskih institucija u političkom sustavu Tajlanda.
Nakon smjene Paetongtarn, vođa stranke Bhumjaithai (centrističke i pragmatične) Anutin Charnvirakul osigurao je parlamentarnu potporu da postane premijer putem dogovora koji je uključivao potporu oporbenoj stranci People's Party (progresivnoj, reformističkoj i liberalnoj), uz razumijevanje da će se Parlament raspustiti u roku od četiri mjeseca. Iako su Anutin i stranka Bhumjaithai iznenadnih parlamentarnih izbora u veljači 2026. izašli u jačoj političkoj poziciji, nijedna stranka nema apsolutnu parlamentarnu većinu, što ostavlja upravljanje koalicijom u središtu učinkovitog upravljanja. Također se općenito vjeruje da stranka Bhumjaithai ima značajan utjecaj u Senatu nakon senatskih izbora 2024., što potencijalno jača njezinu sposobnost da oblikuje zakonodavne ishode i utječe na tempo ustavnih reformi. U međuvremenu, referendum o ustavu održan istovremeno s izborima u veljači 2026. naglasio je većinsku podršku javnosti izradi novog ustava koji bi zamijenio povelju iz 2017. godine.
Iako Anutin čini se da uživa šire prihvaćanje među konzervativnim institucijama od Pheu Thai ili Stranke naroda, parlamentarna podrška i dalje ovisi o održavanju koalicije stranaka s različitim prioritetima. U kontekstu sporog rasta, rastućeg duga kućanstava, visokih troškova energije i geopolitičke nesigurnosti, sposobnost vlade da provede političke mjere i održi koheziju koalicije ostat će važan čimbenik koji oblikuje političko okruženje. Sve u svemu, Tajland ostaje politički stabilan u pogledu javnog reda i institucionalnog funkcioniranja. Međutim, fragmentacija koalicije, kontinuirano sudjelovanje sudstva u politici i postojana podjela između reformističkih i konzervativnih političkih snaga upućuju na to da će se relativno visoka razina političke nesigurnosti vjerojatno zadržati u srednjem roku.
Diversifikacija trgovine i ekonomska integracija putem neutralnosti
Tajland aktivno provodi liberalizaciju trgovine kao dio svoje strategije za diverzifikaciju izvoznih tržišta, privlačenje ulaganja i jačanje svoje pozicije u regionalnim lancima opskrbe. Osim nadogradnje Sporazuma o slobodnoj trgovini ASEAN-Kina (ACFTA 3.0), Tajland ubrzava pregovore o nekoliko velikih sporazuma, uključujući sporazume o slobodnoj trgovini s Europskom unijom, Južnom Korejom i Kanadom, s ciljem njihova potpisivanja 2026. godine. Istovremeno napreduje s provedbom nedavno potpisanih sporazuma s EFTA-om, Šri Lankom i Butanom. Ove inicijative imaju za cilj proširiti pristup tržištu za tajlandske tvrtke, smanjiti ovisnost o ograničenom broju izvoznih odredišta i podržati dugoročnu ekonomsku konkurentnost.
Tajland je također nastojao održati relativno neutralan vanjskopolitički stav, što mu omogućuje privlačenje investicijskih, trgovinskih i turističkih tokova od širokog kruga partnera. Taj se pristup odražava u njegovom sudjelovanju u brojnim gospodarskim skupinama i inicijativama. Tajland je 1. siječnja 2025. postao službena partnerska zemlja BRICS-a, član je američkog Indo-pacifičkog gospodarskog okvira za prosperitet (IPEF) i teži pristupanju OECD-u od kada je u lipnju 2024. postao zemlja kandidatkinja. U ASEAN-u je Tajland pod premijerom Anutinom postao snažan zagovornik postupnog ponovnog uključivanja vlade Mjanmara pod vodstvom vojske zbog praktičnih nacionalnih interesa, uključujući sigurnost granice, trgovinu i rad, opskrbu energijom te pitanja narkotika i trgovine ljudima. Odnosi između Tajlanda i Kambodže pogoršali su se od 2025. godine nakon niza graničnih sporova i vojnih incidenata duž njihove zajedničke granice. Iako veliki sukob ostaje malo vjerojatan, napetosti su potaknule nacionalističke osjećaje u obje zemlje, poremetile prekograničnu trgovinu i turizam te povećale političke i sigurnosne rizike u pograničnim područjima.

Sjedinjenje Američke Države
Kina
Japan
Europa
Malezija
Tajvan (Republika Kina)
Ujedinjeni Arapski Emirati