Indija
Ujedinjeni Arapski Emirati
Južnoafrička Republika
Europa
Uganda
Kina
TurskaSnažan rast potaknut izvozom i ulaganjima
Rast će ostati snažan i 2026. godine, potaknut izvozom zlata i ulaganjima. Očekuje se da će nove rudnici započeti s proizvodnjom između kraja 2026. i 2028. godine. Rasprostranjeni su diljem zemlje; rudarsko gospodarstvo Tanzanije jedinstveno je po tome što se oslanja na opsežnu mrežu malih rudnika i koristi se bogatim i raznolikim mineralnim resursima. Iako zlato čini 80 % rudarstva, a zatim ugljen (6 %) koji se koristi za proizvodnju električne energije ili izvozi, počinje se eksploatirati značajna ležišta grafita, bakra, nikla, litija i kobalta, kao što su rudnici grafita u Nachuu i Ruangwi (na jugoistoku). Ovi projekti, koji su vrlo privlačni stranim ulagačima (Australija, Kanada i Ujedinjeno Kraljevstvo), podržani su od strane vlade kroz pojednostavljenje izdavanja rudarskih dozvola (2024.), oslobađanje od carinskih pristojbi na opremu i velikodušan proračun za Ministarstvo minerala. Zauzvrat, država dobiva 16 % besplatnog i neprenosivog udjela u svakoj tvrtki koja posjeduje licencu, a koja također mora rezervirati dio svoje proizvodnje za lokalne prerađivačke industrije.
Kako bi se olakšao prijevoz tih resursa, privukli dodatni ulagači i ojačala njezina uloga regionalnog čvorišta, Tanzanija razvija svoju željezničku infrastrukturu prema Burundiju (projekt SGR), Zambiju (obnovom TAZARA-e), te unutar zemlje, od Dar es Salama do Mwanze (na sjeveru, na obalama jezera Viktorija) i Kigome (na zapadu, na obalama jezera Tanganjika), cestovnu infrastrukturu s autocestom Tanga–Arusha–Musoma dugu 600 km koja povezuje luku Tanga (sjeveroistok) s jezerom Viktorija (sjeverozapad), luke, pri čemu luka Bagamoyo, koja bi trebala postati najveća u istočnoj Africi, financirana od Kine (80 %) i Omana (20 %), te modernizacija luka Zanzibara (poluautonomni arhipelag) i Dar es Salama (izgradnja dva nova mola), te energetika nakon najave početkom 2025. godine ambicioznog petogodišnjeg plana za proširenje elektroenergetske mreže i razvoj solarnih, vjetroelektrana i hidroelektrana – plana koji financira vlada i, u trećini, multilateralni partneri i razvojne banke. Na kraju, naftovod za sirovu naftu istočne Afrike, financiran od strane tvrtke Total Energies (62 %), nacionalnih energetskih tvrtki Tanzanije i Ugande (30 %) te CNOOC-a (8 %, Kina), mogao bi biti dovršen 2026. godine nakon gotovo 10 godina rada.
Na kraju, privatna potrošnja će umjereno rasti u skladu s razvojem turizma i blagim poboljšanjem poljoprivrednih prinosa (kava, duhan, indijski oraščići itd.), što je omogućeno povećanom upotrebom gnojiva, unatoč klimatskim rizicima i rastućoj inflaciji hrane, čimbenicima koji ograničavaju povećanje kupovne moći kućanstava. Ključna kamatna stopa mogla bi se blago smanjiti u nadolazećim mjesecima ako cijene goriva nastave padati, ali će zasigurno ostati iznad 5 % kako bi se inflacija držala pod kontrolom.
Održavanje fiskalne stabilnosti i povećanje privlačnosti za izravna strana ulaganja
Fiskalna godina 2025. (1. srpnja 2024. – 30. lipnja 2025.) završila je s većim javnim deficitom od očekivanog, ali koji ostaje umjeren. U veljači 2025. usvojen je amandman za povećanje potrošnje na obrazovanje, prilagodbu klimatskim promjenama i zdravstvo, koje je bilo ozbiljno pogođeno krajem programa američke pomoći (USAID), te za namirenje zaostataka vezanih uz izgradnju infrastrukture. Međutim, potrošnja je nastavila rasti u ožujku, što odražava ubrzanje investicijskih projekata. Ciljevi programa proširenog kreditnog aranžmana MMF-a sukladno su revidirani naniže. Program je produljen za dodatnih šest mjeseci zahvaljujući učinkovitoj provedbi strukturnih reformi (povećana transparentnost u monetarnoj politici i javnoj potrošnji, smanjenje zaostataka), a očekuje se da će završiti u svibnju 2026.
Očekuje se da će se deficit blago smanjiti tijekom fiskalne godine 2026. Rashodi će nastaviti rasti kao rezultat povećanja plaća u javnoj upravi, viših troškova servisiranja duga, organizacije predsjedničkih izbora (listopad 2025.) i javnih ulaganja u energetsku, logističku i sportsku infrastrukturu — uključujući stadion Arusha (sjeveroistok) koji će biti domaćin Afričkog kupa nacija 2027. To će biti nadoknađeno većim prihodima od poreza na dobit, proširenjem baze PDV-a na internetske kupnje, povećanim carinskim pristojbama na uvoz namještaja, sladoleda i e-cigareta te izvoz šperploče, kao i uvođenjem turističke pristojbe. Stoga se očekuje da će omjer duga i BDP-a ostati na umjerenoj razini. Osamdeset i pet posto tanzanijskog duga u vlasništvu je domaćih (40 %) ili multilateralnih (45 %) vjerovnika po povlaštenim stopama. Preostali dio u vlasništvu je stranih javnih banaka specijaliziranih za potporu izvozu (Kina, Indija i Južna Koreja).
Očekuje se da će deficit tekućeg računa ostati umjeren do 2026. godine, pri čemu će izvoz i uvoz – od kojih značajan dio otpada na građevinske projekte – rasti istom brzinom. Ovaj se deficit financira viškovima na kapitalnom računu, koji nastaju subvencijama za investicijske projekte od multilateralnih institucija (MMF i Svjetska banka), i na financijskom računu, na kojem se bilježi rastući obujam izravnih stranih ulaganja (ISU) i projektnih zajmova. Valutne rezerve ostat će stabilne, nešto ispod četiri mjeseca uvoza. U sklopu režima plutajućeg tečaja za šiling, središnja banka mogla bi ponovno intervenirati kako bi suzbila volatilnost i spriječila njegovo depreciranje.
Ponovni izbor Samije Suluhu 29. listopada 2025. potiče nezadovoljstvo
Smrt predsjednika Magufulija 2021. godine, godinu dana nakon njegovog osporavanog reizbora, dovela je njegovu potpredsjednicu, Samiju Suluhu, na vlast. Iako je u početku smatrana pristašom veće demokratske otvorenosti — posebice ponovnim otvaranjem medijskih kuća koje je zabranio njezin prethodnik i ukidanjem zabrane političkih skupova za oporbu — predsjednica se na kraju vratila političkoj cenzuri i zlouporabi pravosudnog sustava kako bi ušutkala oporbu, kao u slučaju Tundua Lissua, glavni vođa oporbe koji je u veljači 2025. zatvoren zbog izdaje i suočava se s smrtnom kaznom. Ponovna izborna pobjeda predsjednice Suluhu u listopadu 2025. (s 97,66 % glasova) bila je predvidljiva, no uslijedili su nasilni sukobi između policije i prosvjednika, u kojima je poginulo stotine civila. To označava nastavak neprekinutih izbornih pobjeda Revolucionarne stranke (Chama cha Mapinduzi, CCM) od uvođenja višestranačkog sustava 1992. godine.
Iako Tanzanija održava dobre odnose sa Zapadom — osobito sa svojim partnerima iz Commonwealtha, pri čemu su Kanada i Australija glavni partneri u rudarskom sektoru — zemlja je više orijentirana prema Aziji. Njezini su odnosi s Kinom povijesno bliski od stjecanja neovisnosti 1964. godine, kako diplomatski, tako i ekonomski: Peking financira velike projekte poput modernizacije željeznice TAZARA, izgradnje luke Bagamoyo te hidroelektrana i cestovne infrastrukture. Indija — s kojom je 2023. potpisan sporazum o vojnoj suradnji — i UAE također su važni partneri: vodeća su tržišta za tanzanski izvoz i veliki ulagači, osobito u proširenje luke Dar es Salaam. Konačno, Tanzanija se u posljednje vrijeme približila Rusiji, koja ulaže u rudarenje i preradu urana. Očekuje se da će izgradnja prve tvornice namijenjene toj svrsi započeti 2026. godine.
S regionalne perspektive, Tanzanija nastoji ojačati svoju ulogu kao čvorište za sve zemlje jugoistočne Afrike. Osnivačka je članica Zajednice istočne Afrike, područja slobodne trgovine za robu, ljude i kapital, koja promiče gospodarsku i političku integraciju među svojih osam članica. Međutim, tu želju za otvorenošću kvari zabrana za strance da obavljaju djelatnosti u malom poduzetništvu u 15 sektora, koja je stupila na snagu krajem srpnja 2025. Tanzanija je također dio Zajednice za razvoj južne Afrike (SADC), koja okuplja 16 zemalja i ima za cilj promicanje gospodarske suradnje, političke stabilnosti i regionalne sigurnosti. U tom okviru provela je vojne intervencije u podršci kongovskoj vladi protiv skupine M23 i usko surađuje s mozambičkom vladom na temelju bilateralnog sporazuma o sigurnosti u graničnoj provinciji Cabo Delgado. Zemlje bez izlaza na more, susjedne Ugandu, Ruandu, Burundi, Zambiju i Malawi, koriste luku Dar es Salaam, iako je luka Mombasa u Keniji i dalje glavni izlaz regije.