Tunizija

Poljoprivreda i turizam pružaju podršku, industrija pod pritiskom

Očekuje se da će se skromno oporavljanje zabilježeno 2025. nastaviti i 2026. godine. Poljoprivreda (10 % BDP-a) – osobito žitarice i maslinovo ulje – ima koristi od povoljnih vremenskih uvjeta, a građevinska aktivnost se oporavlja. Unatoč tome, poljoprivreda ostaje ranjiva na sušu, unatoč otvaranju triju novih postrojenja za desalinizaciju morske vode. Usluge (70 % BDP-a) pokazuju održiv rast, potaknut dinamikom turizma i povezanih aktivnosti. Broj dolazaka stranih posjetitelja porastao je za 10,3 % na godišnjoj razini krajem studenog 2025. u usporedbi s istim razdobljem 2024. Međutim, rast bi mogao usporiti zbog nacionalne zrakoplovne tvrtke Tunisair, koja je u krhkoj financijskoj situaciji i neće moći dovoljno povećati svoje kapacitete. Proizvodni sektor (16 %), koji uključuje odjeću te mehaničke i električne komponente za automobilsku industriju, suočava se s tromi potražnjom na europskom tržištu i konkurencijom. Napore za razvoj obećavajućih sofisticiranih segmenata, kao što su aeronautika, medicina i farmacija, ometa nevoljkost stranih ulagača, koje odvraćaju politička i društvena nestabilnost te visok porezni pritisak (porezi = 34 % BDP-a). Rudarske industrije, posebice nafte i plina te fosfata, oslabljene su štrajkovima i izostancima s posla. Prehrambena industrija ističe se svojom dinamičnošću. Vlasti nastoje privući izravna strana ulaganja putem javno-privatnih partnerstava u sektorima prometa, vodoprivrede, gospodarenja otpadom i energetike, no ona ostaju nedovoljna za potporu industrijskoj transformaciji.

Kao i kod stranih ulaganja, domaća ulaganja ometaju politička i društvena nestabilnost. Osim toga, ulaganja se suočavaju s visokim poreznim pritiskom, pri čemu porezi čine više od trećine BDP-a, kao i štedljivošću banaka, pri čemu vlada privlači značajan dio kredita. Međutim, nakon otplate posljednjeg euroobveznice u srpnju 2026., situacija bi se mogla poboljšati po tom pitanju. Javna ulaganja bit će ograničena teškom proračunskom situacijom, budući da prihodi odlaze na plaće, otplatu duga i skupe subvencije.

Zbog visoke nezaposlenosti (15 %), osobito među mladima i ženama, potrošnja kućanstava umjereno raste. Priznaje se da se inflacijski pritisci ublažavaju nižim globalnim cijenama hrane i energije, kao i blažim ograničenjima uvoza. To je navelo središnju banku da prilagodi svoju ključnu kamatnu stopu u prosincu 2025., smanjivši je s 7,5 % na 7 %. Međutim, monetizacija proračunskog deficita i dalje potiče napetosti. Unatoč kontrolama cijena i stabilnosti tečaja, inflacija hrane opstaje, što teško opterećuje mnoga kućanstva s niskim primanjima.

Neizvjesni javni i vanjski računi

Snažan pritisak na javne financije nastavit će se i 2026. godine. Proračunski deficit mogao bi se blago povećati, potaknut rigidnim rashodima: gotovo 93 % poreznih prihoda odlazi na plaćne liste, kamate na dug i subvencije. Vlada održava administrirane cijene električne energije i plina, znatno ispod stvarnih troškova. Na primjer, Tuniska tvrtka za električnu energiju i plin (STEG) naplaćuje cijene električne energije koje pokrivaju samo 40 do 60 % troškova. To nedovoljno određivanje cijena prisiljava vladu da nadoknadi razliku putem subvencija. Osim toga, javna poduzeća izravno doprinose tom neravnoteži svojim gubicima, u kombinaciji s potporama, odgodama otplate duga i jamstvima koje pruža vlada. Čine 22,1 % ukupnog javnog deficita. Međutim, vlasti su uvele mjere za povećanje prihoda za 2026. godinu, kao što je uvođenje poreza na nekretnine i osobnu imovinu (između 0,5 % i 1 %), ali ta prilagodba ostat će nedovoljna za preokretanje trenda.

Suočene s ograničenim pristupom tržištima i štedljivošću međunarodnih partnera, vlasti se sve više oslanjaju na domaće izvore za financiranje proračunskog deficita. To uključuje devizne zajmove središnje banke korištene 2024. i 2025. za otplatu vanjskog duga. Očekuje se da će se ta praksa nastaviti i 2026. godine kako bi se isplatila posljednja rata euroobveznice u iznosu od 750 milijuna eura u srpnju. Ukupno je vlada već posudila 2,3 milijarde USD (bez kamate i otplatno u roku od 15 godina) za razdoblje 2024. – 2025. i planira povećati taj iznos na 3,8 milijardi USD u 2026. godini. Središnja banka sada je glavni zajmodavac, u iznosu koji predstavlja oko 4 % BDP-a, ispred domaćih komercijalnih banaka, koje su same uvelike izložene gubitonosnim javnim poduzećima. Bankarski sustav stoga je visoko izložen suverenom riziku. Procjenjuje se da potreba vlade za financiranjem iznosi 15 % BDP-a: 10 % za servisiranje duga (5 % vanjskog, 5 % domaćeg), uz deficit.

Deficiti tekućeg računa mogli bi se također blago povećati 2026. godine zbog pogoršanja trgovinskog deficita (9 % BDP-a). Unatoč padu cijena energenata, deficit će se povećati kao rezultat veće uvozne potrošnje potaknute oporavkom domaće potražnje i novim vanjskim financiranjem. S druge strane, izvoz će ostati slab, ometan slabom potražnjom u Europi, unutarnjim ograničenjima (štrajkovi, nedostatak financiranja, stagnacija u fosfatnom sektoru) i američkim carinama (25 %). Ovo pogoršanje djelomično će biti ublaženo umjerenim rastom prihoda od turizma (5 % BDP-a) i doznaka radnika u inozemstvu (6 % BDP-a). Skromna izravna strana ulaganja, kao i rijetki multilateralni i bilateralni fondovi usmjereni na suzbijanje migracija i financiranje infrastrukture, neće biti dovoljni za potpuno financiranje deficita. Devizne rezerve (3,4 mjeseca uvoza na kraju 2025.) morat će se koristiti za jačanje gospodarstva.

Predsjedništvo naspram poboljšanja životnih uvjeta: hoće li se sporazum poštovati?

Godine 2022. novim ustavom usvojenim referendumom uspostavljen je snažan predsjednički sustav, čime je oslabio zakonodavni ogranak vlasti i uspostavljena predsjednička kontrola nad vladom, sigurnosnim snagama i sudstvom. Unatoč niskoj podršci javnosti, što dokazuje niska izlaznost birača (11 % na parlamentarnim izborima krajem 2023. i 28,8 % na predsjedničkim izborima), Kaïs Saïed ponovno je izabran za predsjednika u listopadu 2024. s 90,7 % glasova na izborima obilježenim represijom nad oporbenom strankom. Od tada su centralizacija moći, marginalizacija političkih stranaka i represija nad oporbenim ličnostima potaknuli nezadovoljstvo. U tijeku su štrajkovi koje predvodi UGTT (Opća sindikalna konfederacija Tunisa), a koji je pozvao na opći štrajk u siječnju 2026. Unatoč tome, predsjednik i dalje uživa određenu popularnu potporu. Demonstracije (još uvijek) privlače relativno malo ljudi. Međutim, postignut je dogovor: jačanje predsjedničke vlasti u zamjenu za poboljšane životne uvjete. Iako predsjednik nastoji obuzdati prosvjede socijalnim izdacima, njegov autoritarni stil i česte rekonstrukcije vlade potkopavaju administrativnu učinkovitost, a korupcija prevladava unatoč reformama.

Godine 2023. Kaïs Saïed odbio je program koji je predložio MMF (1,9 milijardi američkih dolara), a koji je uključivao smanjenje subvencija i reformu državnih poduzeća, jer je smatrao da je društveni trošak prevelik. Međutim, zapadni i partneri iz Zaljeva nastavljaju pružati ograničenu financijsku potporu, između ostalog, za suzbijanje pritiska migracija iz podsaharske Afrike, osiguranje adekvatnih zaliha hrane i financiranje infrastrukturnih projekata. Na diplomatskom planu, Tunis nastoji održati uravnoteženu vanjsku politiku, čuvajući svoje veze s Europom i SAD-om, istovremeno jačajući odnose s Rusijom, Kinom i regionalnim silama kao što su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Turska i, prije svega, Alžir, koji je ključni dobavljač prirodnog plina.

Zadnje ažuriranje: siječanj 2026.