Kina
Uzbekistan
Turska
Europa
Azerbajdžan
KazahstanStabilan rast, trajno potaknut izvozom ugljikovodika
Očekuje se da će rast trajati i 2026. godine, kao što je bio slučaj 2025. Unatoč usporavanju kineskog gospodarstva – daleko najvećeg tržišta za izvoz ugljikovodika – relativno visoke cijene plina i nafte nastavit će podržavati vanjske prihode. Gospodarstvo koje nije temeljeno na ugljikovodicima imat će koristi od dodatnih ulaganja u petrokemiju (rafiniranje i proizvodnja gnojiva) i poljoprivredu, posebice u uzgoj pamuka, koji se uglavnom izvozi u Tursku. Uzgoj pamuka duž rijeke Amu Darya, koja izvire u planinama Pamir između Afganistana i Tadžikistana i čini dio granice s Uzbekistanom, i dalje ima koristi od besplatne radne snage koju država mobilizira sustavom prisilnog rada koji uključuje desetke tisuća ljudi. Gospodarsku će aktivnost također blago potaknuti javna potrošnja, posebice ulaganja u autocestu Ašgabat–Türkmenabat (koja povezuje sjever i jug zemlje s istokom) i u razvoj novog grada Arkadag – vodeći projekt pokrenut od nule 2019. godine koji je još uvijek u izgradnji, iako grad za sada ostaje uglavnom nenastanjen unatoč svojoj veličini i raskošnoj ornamentici.
Privatna potrošnja i usluge ostat će ograničeni niskim plaćama, siromaštvom, nezaposlenošću i nestašicama osnovnih dobara, što je povezano sa strogim deviznim kontrolama. Inflacija će ponovno porasti, potaknuta godišnjim povećanjem plaća i mirovina u javnom sektoru od oko 10 % te cjenovnim distorzijama zbog paralelnog deviznog tržišta.
Vlada nastoji smanjiti svoju ovisnost o Kini putem plinovoda prema Pakistanu i Indiji (projekt TAPI, čije je dovršenje odgođeno do kraja desetljeća) i prema Europi, putem transkaspičkog plinovoda koji bi prolazio kroz Azerbajdžan i Tursku. Nedavni sastanak azerbajdžanskih i turkmenskih čelnika ponovno je potaknuo nagađanja: projekt bi bio od velikog interesa za Europu, ali ostaje politički krhak, budući da se Moskva i Teheran protive kako bi sačuvali svoju ulogu u tranzitu i svoj udio na tržištu plina. Napori vlade stoga su usmjereni na oživljavanje plinovoda 'D' prema Kini, što bi povećalo kapacitet isporuke putem sporazuma o zamjeni, prema kojima se turkmenski plin šalje u istočni Iran, a Iran je odgovoran za isporuku svog plina u Tursku i Irak – kao i na razvoju golemog nalazišta Galkynysh (400 km istočno od Ašgabata) i novih podmorskih ležišta u Kaspijskom moru.
Udobna suverena pozicija
Očekuje se da će se blagi proračunski višak nastaviti i 2025. i 2026. godine. Devedeset posto javnih prihoda potječe od trgovine ugljikovodicima. Pad prihoda od ugljikovodika povezan s padom cijena plina i nafte mogao bi biti nadoknađen prihodima koji nisu od ugljikovodika. Rashodi će rasti istom stopom, uz povećanje plaća državnih službenika i mirovina. Očekuje se nastavak socijalnih programa, kao što su kontrola cijena i racioniranje hrane. Javna ulaganja bit će usmjerena na infrastrukturu i sektore koji nisu vezani za ugljikovodike. Na kraju, kao i svake godine, vjerojatno će biti najavljeni i drugi projekti s niskom dodanom vrijednošću, poput višestrukih kipova vođe, njegovih omiljenih životinja i nacionalnih ličnosti. Dug Turkmenistana ostat će stabilan, a njegov vrlo mali iznos u potpunosti drže domaći vjerovnici.
Očekuje se da će se višak tekućeg računa nastaviti smanjivati 2026. godine. Uvoz će rasti brže od izvoza: javni radovi zahtijevaju građevinski materijal iz inozemstva, a veće plaće državnih službenika potiču potražnju za potrošačkim dobrima, iako je pristup potonjem otežan zbog devizne kontrole. Bilanca usluga mogla bi se poboljšati u nadolazećim godinama zahvaljujući razvoju turizma, za koji se očekuje da će biti potaknut pojednostavljenim postupcima ulaska u zemlju i uvođenjem elektroničke vize. Međutim, turistički potencijal je niži od onog susjednog Uzbekistana, koji ima atraktivnije povijesne lokalitete. Većina izravnih stranih ulaganja dolazi iz Kine, posebice u sklopu inicijative Pojas i put, no ona su relativno niska kao udio u BDP-u. Izravna strana ulaganja pomažu u održavanju plinovoda prema Kini i radu nalazišta Galkynysh. Turkmenistan ne koristi nikakvu multilateralnu pomoć ili investicijske programe. Višak tekućeg računa pretvara se u značajne devizne rezerve koje su ekvivalentne 19 mjeseci uvoza.
Jedan od nekoliko autoritarnih režima u Srednjoj Aziji
Turkmenistan je službeno predsjednička republika, ali u praksi je autoritarni režim od stjecanja neovisnosti 1991. godine. Dinaski prijelaz dogodio se 2022. godine izborom Serdara Berdimuhamedova za predsjednika, dok njegov otac, Gurbanguly, bivši šef države, zadržava odlučujući utjecaj kao predsjednik Gornjeg doma parlamenta, gdje je koncentrirana stvarna vlast. Višestranački sustav, dopušten 2012. godine, nije omogućio pojavu istinske oporbe, a politički život je strogo kontroliran. Građanske slobode su ograničene, mediji su pod nadzorom, a civilno društvo je ušutkano. Kult ličnosti, sveprisutan u službenim komunikacijama, jača legitimitet vođa i popraćen je monumentalnim arhitektonskim projektima, često u suprotnosti sa socioekonomskom situacijom obilježenom skrivenim nestašicama, nezaposlenošću i padom stope nataliteta.
Na međunarodnoj sceni Turkmenistan održava svoju doktrinu neutralnosti, proglašenu 1995. i priznatu od strane UN-a, istovremeno jačajući svoje gospodarske i političke veze s Kinom, svojim glavnim trgovinskim i financijskim partnerom. Vođe se često sastaju na regionalnim diplomatskim samitima, inicijativi Pojas i cesta te, u rujnu 2025., na samitu SCO-a, iako Turkmenistan nije član. Zemlja je također od 2022. godine članica Organizacije za turkijske države, što označava zbližavanje s Turskom i relativno udaljavanje od Rusije. Turkmenistan je također članica Organizacije za islamsku suradnju.
Zemlja oprezno surađuje sa svojim neposrednim susjedima. Na jugu je Afganistan glavna briga: stabilnost talibanskog režima odredit će budućnost projekta plinovoda TAPI i pristup vodnim resursima rijeke Amu Darya. Odnosi s Iranom su ambivalentni, krećući se između povremene energetske suradnje i ponavljajućih napetosti oko namire dugova za plin. Odnosi s Uzbekistanom poboljšali su se od regionalnog otvaranja Taškenta, osobito po pitanju trgovine i raspodjele vode. Na kraju, odnosi s Kazahstanom i dalje su stabilni i usredotočeni na suradnju na Kaspijskom moru i plinovodima prema Kini.