Izražen usporavanje 2026. usred regionalnih napetosti prije oporavka 2027.
Gospodarstvo se oštro usporilo 2026. godine jer su pojačane regionalne napetosti utjecale na aktivnosti vezane uz ugljikovodike i one koje nisu vezane uz ugljikovodike. Iako bi sektor izvan naftnog gospodarstva mogao imati koristi od raznolike gospodarske osnove UAE-a, rast turizma, prometa, trgovine, graditeljstva i financijskih usluga usporio je zbog slabijeg povjerenja poduzeća, manjih priljeva ulaganja i povećane geopolitičke nesigurnosti. Upravo zbog toga, unatoč PMI-ju UAE-a iznad 50 u svibnju 2026. (52,6), tvrtke i dalje bilježe pad izvoznih narudžbi zbog poremećaja u pomorskim trgovačkim putevima, sigurnosnih uvjeta i gospodarske nesigurnosti. U tom pogledu, UAE su bile meta više iranskih napada od svojih susjeda iz GCC-a, što je izravno poremetilo njihovu logističku i zračnu infrastrukturu nakon napada na ključne čvorišne točke poput Terminala 3 međunarodne zračne luke Dubai i luke Jebel Ali. Slijedom toga, očekuje se da će prihodi od međunarodnog turizma u 2026. pasti za gotovo 30 % u odnosu na prethodnu godinu, na oko 30 milijardi američkih dolara. Potencijalni pad imigracije, koja čini gotovo 90 % stanovništva UAE-a i predstavlja značajan udio u potrošnji kućanstava (50 % BDP-a), pritisnut će na potražnju u maloprodaji i aktivnosti na tržištu nekretnina. Gradnja (oko 10 % BDP-a) usporit će jer ulagači odgađaju nebitne projekte, a investitori zauzimaju oprezniji stav usred povišenih financijskih i geopolitičkih rizika. Trgovinska i logistička djelatnost također će vjerojatno biti ometena zbog trajnih poremećaja u pomorskim rutama i slabije regionalne potražnje. U sektoru ugljikovodika blokada tjesnaca Ormuz i zračni napadi na infrastrukturu prisilili su ADNOC da zatvori velika podmorska polja, čime je smanjena proizvodnja naftom u UAE-u (oko 25 % BDP-a) za više od 40 %, s 3,4 milijuna barela dnevno (bpd) na oko 1,8 milijuna. To je kapacitet jedinog operativnog zaobilaznog cjevovoda do Fujairaha na istočnoj obali, koji se nalazi izvan tjesnaca. Očekuje se da će proizvodnja nafte u 2026. godini pasti za oko 5 % na godišnjoj razini. Štoviše, u travnju 2026. UAE su najavili izlazak iz OPEC-a i OPEC+. To bi omogućilo Abu Dabiju da poveća svoju proizvodnju nafte na 5 milijuna barela dnevno. Gledajući unaprijed, održiva deeskalacija regionalnih geopolitičkih napetosti i potpuno ponovno otvaranje regionalnih pomorskih ruta olakšale bi postupni oporavak u 2027. godini. Poboljšani geopolitički uvjeti potaknuli bi turizam, povjerenje potrošača i ulaganja te obnovili položaj UAE-a kao regionalnog trgovačkog i logističkog čvorišta. Gradnja bi vjerojatno počela dobivati zamah, zajedno s ubrzanom potrošnjom u maloprodaji i jačim sektorom usluga, u skladu s poboljšanjem poslovnog raspoloženja. Trajni sporazum također bi smanjio premije rizika i ublažio poremećaje u opskrbnom lancu, čime bi se podržao širi oporavak gospodarstva izvan naftnog sektora.
Kako bi podržala gospodarstvo usred regionalnog ratnog stanja, središnja banka je provela paket od 1 bilijuna AED (272 milijarde USD) na pet stupova kako bi osigurala novčani tok na tržištu i likvidnost bankarskog sustava te ojačala kapacitet komercijalnog kreditiranja. Uz to, uz dubaijski paket poticaja gospodarstvu od 1 milijarde AED i savezni Nacionalni fond za industrijsku otpornost od 1 milijarde AED, to bi trebalo relativno ublažiti negativne učinke rata (npr. veći pritisci na troškove zbog poremećaja u lancima opskrbe).
Inflacijski pritisci su porasli uslijed povećanih uvoznih cijena (npr. hrane, stanovanja i komunalnih usluga) kao rezultat poremećaja u regionalnim opskrbnim lancima. Budući da je monetarna politika učinkovito usklađena s američkom Federalnim rezervama zbog fiksnog tečaja, dinamika kamatnih stopa u UAE-u i dalje će uvelike odražavati stajalište Fed-a. U tom kontekstu, Središnja banka UAE-a vjerojatno će zadržati oprezan pristup, dajući prednost financijskoj stabilnosti i adekvatnim uvjetima likvidnosti, istovremeno održavajući domaće troškove financiranja uglavnom u skladu s globalnim stopama u USD-u.
Dvostruki viškovi nastavit će se smanjivati
Očekuje se da će UAE zadržati fiskalni suficit u 2026. godini, iako će se ravnoteža vjerojatno u određenoj mjeri smanjiti kako prihodi od ugljikovodika opadaju, a javna potrošnja ostaje visoka radi potpore gospodarstvu. Ako se geopolitičke napetosti nastave smanjivati u 2027. godini, fiskalni položaj trebao bi se neznatno ojačati, potpomognut diversificiranom bazom prihoda u skladu s gospodarskim oporavkom (pri čemu prihodi od nafte čine oko polovice ukupnih državnih prihoda), znatnim prihodima od državne imovine (procijenjenim na oko 500 % BDP-a do kraja 2025.) i snažnim pristupom tržištu. Od 2021. godine savezna vlada izdaje državne obveznice, prikupljajući sredstva putem domaćih obveznica i sukuka denominiranih u dirhamima, kao i međunarodnim izdanjima. U 2025. godini emisija domaćih državnih sukuka iznosila je oko 1,8 milijardi USD. Očekuje se da će ti čimbenici zajedno vlastima osigurati dovoljnu fleksibilnost za apsorpciju volatilnosti cijena nafte, uz nastavak ulaganja u infrastrukturu i strateške sektore.
Iako se očekuje smanjenje viška tekućeg računa zbog pada izvoza ugljikovodika (koji čini oko 35 % ukupnog izvoza) uslijed zatvaranja Hormuzkog tjesnaca, očekuje se da će vanjski rezervni jastučići biti udobni. Likvidnost u devizama potkrijepljena je značajnim službenim rezervama koje drži središnja banka (približno 260–275 milijardi USD, odnosno ekvivalentu oko 30–35 % BDP-a krajem 2025.), kao i značajnom imovinom suverenih bogatstava. Sveukupno, očekuje se da će to ojačati povjerenje u fiksni tečaj dirhama i ublažiti vanjsku ranjivost, čak i usred nepovoljnih globalnih i naftnih tržišnih uvjeta.
Domaća stabilnost u nestabilnom regiju
Suprotno njihovoj unutarnjoj političkoj stabilnosti, UAE i dalje se suočavaju s povišenim geopolitičkim rizicima koji proizlaze iz regionalnih napetosti i globalne fragmentacije. Nakon regionalnog sukoba, UAE će nastaviti s pragmatičnom vanjskom politikom usmjerenom na očuvanje regionalne stabilnosti. Sporazum, službeno poznat kao Islamabadski memorandum o razumijevanju, koji su SAD i Iran potpisali 17. lipnja 2026., ublažio je neposredne geopolitičke rizike i stvorio okvir za pregovore o sveobuhvatnom rješenju. Također je smanjio pritisak na pomorske rute jer uključuje privremene mjere kao što su ponovno otvaranje Hormuzkog tjesnaca i produljenje prekida vatre. Međutim, Memorandum o razumijevanju nudi samo privremeno olakšanje jer je to alat za razdoblje od 60 dana za postizanje konačnog sporazuma. Provedba sporazuma ovisi o kontinuiranoj političkoj predanosti obiju strana. Dok se ne postigne konačni sporazum, UAE će ostati izloženi ponovnim regionalnim napetostima. Ako Memorandum o razumijevanju preraste u trajni mirovni sporazum, UAE će biti u dobroj poziciji da ima koristi od oporavka trgovinskih tokova kroz Hormuzki tjesnac, povećanog turizma, ponovnog priljeva iseljenika i poboljšanih stranih ulaganja, što bi podržalo sveobuhvatan oporavak gospodarstva koje nije vezano uz naftu.
UAE djeluje u regionalnom okruženju u kojem se njegovi geopolitički prioriteti ne podudaraju uvijek u potpunosti s prioritetima Saudijske Arabije, druge velike regionalne sile. Razlike u strateškom naglasku posebno su očite u Jemenu, gdje UAE daje prednost pomorskoj sigurnosti, za razliku od Saudijske Arabije koja se više usredotočuje na upravljanje granicama i sukobima. Osim toga, stalne napetosti između Izraela i susjednih zemalja i dalje potiču nesigurnost. Iako je UAE nastojao očuvati diplomatske, sigurnosne i gospodarske veze u okviru Sporazuma Abraham (2020.), nova eskalacija mogla bi naštetiti suradnji i povećati regionalne sigurnosne rizike.
Konačno, UAE se suočava s geopolitičkim posljedicama globalne fragmentacije, uključujući rivalstvo između SAD-a i Kine, s režimima sankcija i trgovinskim ograničenjima. To može zakomplicirati financijske tokove, preprodaju, prijenos tehnologije i odluke o ulaganju. Raznolika ekonomija UAE-a, snažni vanjski resursi i uravnotežen diplomatski stav ublažavaju te rizike. UAE su također proširile svoj gospodarski utjecaj izvan regije, posebice kroz ulaganja u afričku logističku i lučku infrastrukturu kojima upravljaju operatori povezani s državom. Ove su inicijative prvenstveno povezane s komercijalnim i trgovačkim ciljevima. Osim toga, UAE održavaju blisku sigurnosnu suradnju sa SAD-om, što uključuje ograničeno vojno prisustvo SAD-a, a koje podupire šire obrambene i strateške veze između dviju zemalja.

Indija
Japan
Kina
Hong Kong
Južna Korea
Europa
Sjedinjenje Američke Države