Rast u 2026. godini uglavnom potaknut ne-naftnim sektorom, uzimajući u obzir geopolitičke rizike
Očekuje se da će rast u ne-naftnom sektoru podržati gospodarski rast u 2026. godini, pri čemu će veleprodaja i maloprodaja, prijevoz, građevinarstvo i financijske usluge ostati ključni pokretači. Otporna domaća potrošnja, kontinuirana ulaganja i stalan tok javnih i privatnih projekata trebali bi održati potporu aktivnosti u ne-naftnom sektoru. Reforme za diverzifikaciju gospodarstva dodatno će ojačati ovaj zamah, budući da vlasti nastavljaju razvijati sektore s višom maržom, kao što su proizvodnja, tehnologija i financijske usluge, uz logistiku i turizam. Komplementarne inicijative, uključujući ulaganja u luke i opskrbne lance, industrijske zone i poticaje za privlačenje brzorastućih segmenata kao što su umjetna inteligencija i podatkovni centri, dodatno bi ojačale položaj UAE-a kao diversificirane i konkurentne ekonomije. Međutim, pojačane regionalne geopolitičke napetosti nakon rata u kojem bi Iran sudjelovao mogle bi utjecati na gospodarski zamah kroz slabiji priljev turista, opreznije raspoloženje ulagača i moguće poremećaje u pomorskim trgovačkim putevima. Svaka eskalacija koja bi utjecala na ključnu lučku infrastrukturu ili pomorske prometne pravce također bi predstavljala rizik za ulogu UAE-a kao velikog regionalnog čvorišta za preprodaju i logistiku sa sjedištem u Dubaiju. Perspektiva za proizvodnju nafte za 2026. godinu (oko 25 % BDP-a) ostaje uglavnom pozitivna, iako bi rani dio godine mogao donijeti smanjenje rasta uslijed nižih cijena nafte i pauze u daljnjim povećanjima kvota OPEC+. Proizvodnja sirove nafte UAE-a već je porasla s oko 2,9 milijuna barela dnevno (b/d) s kraja 2024. na oko 3,4 milijuna b/d do kraja 2025., što odražava postupno ukidanje ranijih smanjenja proizvodnje OPEC+, pri čemu će gornja granica proizvodnje za zemlju postati manje restriktivna od listopada 2025. nadalje. Rast proizvodnje mogao bi se ponovno ojačati kasnije tijekom 2026. godine kako se tržišni uvjeti budu stabilizirali. Plinski sektor ulazi u novu fazu rasta, potaknut projektima pod vodstvom ADNOC-a koji imaju za cilj povećanje domaće opskrbe i jačanje uloge plina u nacionalnom energetskom sustavu. Očekuje se da će se domaća proizvodnja plina nastaviti širiti, podržavajući dugoročne ciljeve energetske sigurnosti zemlje.
Očekuje se da će inflacija u UAE-u ostati relativno kontrolirana u 2026. godini, potpomognuta fiksnim tečajem prema američkom dolaru i općenito umjerenom uvezenom inflacijom, iako bi cijene usluga mogle ostati čvršće u područjima kao što su stanovanje i odabrane domaće usluge. Osim toga, budući da UAE ostaju visoko ovisni o uvozu hrane, prekidi u pomorskim rutama i viši troškovi prijevoza također bi mogli pridonijeti rastu cijena hrane i povećati pritiske na uvoznu inflaciju. S obzirom na to da je monetarna politika učinkovito usklađena s američkom Saveznih rezervama zbog fiksnog tečaja, dinamika kamatnih stopa u UAE-u i dalje će uvelike odražavati stav američkih Saveznih rezervi. U tom kontekstu, povećane regionalne napetosti također bi mogle pridonijeti globalnoj volatilnosti inflacije kroz kretanje cijena energenata. Ako to dovede do odgode monetarnog popuštanja od strane američke Savezne rezerve, kamatne stope u UAE-u ostale bi visoke zbog valutnog sidra, što bi potencijalno moglo održati troškove financiranja relativno visokima.
Dvostruki viškovi nastavit će se smanjivati
Očekuje se da će UAE ostati u fiskalnom suficitu i 2026. godine, iako će se ravnoteža vjerojatno donekle smanjiti kako prihodi od ugljikovodika budu opadali, a javna potrošnja ostaje visoka radi podrške ciljevima rasta i diverzifikacije. Unatoč tome, fiskalni položaj trebao bi ostati povoljan, potkrijepljen raznolikom bazom prihoda (pri čemu prihodi od ne-nafte čine otprilike polovicu ukupnih državnih prihoda), značajnom državnom imovinom (procijenjenom na oko 500 % BDP-a krajem 2025.) i snažnim pristupom tržištu. Više cijene nafte mogle bi podržati fiskalne prihode. Međutim, povišene regionalne geopolitičke napetosti nakon rata u kojem je sudjelirao Iran mogle bi povećati volatilnost na energetskim tržištima i stvoriti rizike za tokove izvoza nafte, što bi potencijalno moglo ograničiti doprinos prihoda od ugljikovodika ukupnim proračunskim prihodima.Savezna vlada uspostavila je program suverenih obveznica od 2021. godine i prikupljala je sredstva putem domaćih obveznica denominiranih u dirhamima i sukuka, kao i međunarodnih emisija; u 2025. godini domaća emisija državnih sukuka dosegnula je oko 1,8 milijardi USD. Očekuje se da će zajedno ovi zaštitni slojevi vlastima osigurati dovoljnu fleksibilnost za apsorpciju volatilnosti cijena nafte, uz nastavak ciljanih ulaganja u infrastrukturu i strateške sektore.
Očekuje se da će vanjska pozicija UAE-a ostati snažna i 2026. godine, iako bi se višak tekućeg računa mogao donekle smanjiti jer slabije cijene nafte i snažna potražnja za uvozom povezana s rastom i ulaganjima opterećuju ukupni saldo. Međutim, zatvaranje Hormuzkog tjesnaca i rat u regiji negativno bi utjecali na izvoz ugljikovodika i prihode od turizma, vršeći pritisak na višak tekućeg računa. Likvidnost u devizama potkrijepljena je velikim službenim rezervama koje drži središnja banka (oko 260–275 milijardi američkih dolara, što odgovara otprilike 30–35 % BDP-a krajem 2025.), koje nadopunjuju vrlo velika sredstva suverenog bogatstva, za koja se zajedno očekuje da će učvrstiti povjerenje u fiksni tečaj dirhama i ograničiti vanjsku ranjivost čak i u manje povoljnim globalnim ili tržišnim uvjetima za naftu.
Domaća stabilnost u nestabilnom regiju
Unatoč stabilnom domaćem političkom okruženju, UAE i dalje se suočavaju s velikim geopolitičkim rizicima koji proizlaze iz regionalnih napetosti i globalne fragmentacije. Rat u Iranu povećao je nesigurnost diljem Bliskog istoka i povećava rizik od šireg i duljeg razdoblja regionalne nestabilnosti. Takvi bi se događaji mogli odraziti na uvjete regionalne sigurnosti, energetska tržišta i pomorske trgovačke rute. Ujedinjeni Arapski Emirati ostaju posebno izloženi poremećajima koji pogađaju ključne pomorske koridore, uključujući Hormuzki tjesnac, Crveno more i Adenski zaljev. Svako dugotrajno prekidanje pomorskih putova ili napadi na ključnu lučku infrastrukturu opteretili bi logističke aktivnosti, preprodaju i usluge povezane s trgovinom, koje su ključne za model rasta UAE-a bez nafte i njegovu ulogu regionalnog čvorišta za preprodaju. S druge strane, UAE djeluje u regionalnom okruženju u kojem njegovi geopolitički prioriteti nisu uvijek u potpunosti usklađeni s prioritetima Saudijske Arabije, koja je još jedna važna regionalna sila. Razlike u strateškom naglasku izraženije su u Jemenu, gdje UAE čini se daje prednost pomorskoj sigurnosti, dok se Saudijska Arabija više usredotočuje na upravljanje granicama i sukobima. Osim toga, širi regionalni sukobi koji uključuju Izrael i susjedne zemlje mogli bi povećati nesigurnost. Iako je UAE nastojao očuvati diplomatske i gospodarske veze nakon sporazuma Abraham, nova eskalacija mogla bi ometati regionalnu suradnju i povećati sigurnosne rizike. Konačno, UAE se suočavaju s geopolitičkim posljedicama globalne fragmentacije, uključujući rivalstvo SAD-a i Kine, režime sankcija i trgovinske restrikcije, što bi moglo zakomplicirati financijske tokove, re-izvoz, prijenose tehnologije i investicijske odluke. Iako diverzificirano gospodarstvo UAE-a, snažni vanjski zaštitni slojevi i neutralan diplomatski položaj pomažu ublažiti te rizike, geopolitički događaji ostaju ključni čimbenik rizika za izglede do 2026. godine. UAE su također proširile svoj gospodarski utjecaj izvan regije, posebice kroz ulaganja u logistiku i lučku infrastrukturu u Africi, predvođena operaterima povezanim s državom. Te inicijative prvenstveno odražavaju komercijalne i trgovinske ciljeve. Istovremeno, UAE održavaju blisku sigurnosnu suradnju sa SAD-om, uključujući ograničenu vojnu prisutnost SAD-a, što podupire šire obrambene i strateške veze između dviju zemalja.

Indija
Japan
Kina
Hong Kong
Južna Korea
Europa
Sjedinjenje Američke Države