Izdavanje računa klijentu radi naplate pružene usluge dio je svakodnevice svakog poduzeća. Međutim, sve je raširenija praksa ustupanja potraživanja trećoj strani, koja preuzima naplatu uz ugovorenu naknadu. Riječ je o financijskom mehanizmu koji u praksi donosi stvarne i mjerljive prednosti. Ustupanje potraživanja poduzeću pruža operativne koristi i veću financijsku sigurnost, zbog čega ga vrijedi razmotriti kao dio strategije upravljanja potraživanjima. U nastavku objašnjavamo kako ovaj mehanizam funkcionira i koji su njegovi ključni učinci.
Mehanizam ustupanja potraživanja
Ustupanje potraživanja (cesija) uređen je Zakonom o obveznim odnosima Republike Hrvatske (ZOO). Njime se omogućuje da fizička ili pravna osoba (ustupitelj, odnosno vjerovnik) prenese svoje potraživanje na drugu osobu (primatelja potraživanja), uz naknadu koja se najčešće određuje kao postotak iznosa duga. Primatelj potraživanja preuzima naplatu duga od dužnika, uključujući, ako je potrebno, i pokretanje sudskog postupka. Dužnik se prijenosu potraživanja u pravilu ne može protiviti, osim ako je potraživanje ugovorom proglašeno neprenosivim, ali mora biti uredno obaviješten o ustupanju.
Ustupanjem potraživanja primatelj postaje novi vjerovnik, pri čemu dužnik preuzima obvezu ispunjenja duga prema njemu. Važno je istaknuti da se cesijom prenose i prava koja prate potraživanje, poput založnog prava¹ ili jamstva. Ustupitelj zadržava odgovornost isključivo za postojanje i valjanost potraživanja, odnosno njegovu dospjelost, osim ako je primatelj potraživanja bio svjestan eventualne pravne nesigurnosti i prihvatio je.
Iako se ustupanje potraživanja u praksi najčešće odnosi na poslovne odnose između poduzeća, u pravilu se mogu ustupiti sva potraživanja, osim ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. U ovom se članku fokusiramo na ustupanje poslovnih potraživanja temeljenih na izdanim računima.
Tri ključna sudionika u ustupanju potraživanja
U postupku ustupanja potraživanja sudjeluju:
- Ustupitelj (cedent) – poduzeće koje je izdalo račun i prenosi svoje potraživanje, najčešće banci ili društvu za faktoring.
- Primatelj potraživanja (cesionar) – subjekt koji preuzima potraživanje, provodi naplatu i ostvaruje naknadu za preuzeti rizik i uslugu.
- Dužnik – kupac ustupitelja koji je obvezan podmiriti dug primatelju potraživanja u ugovorenom roku.
Potraživanje mora biti sigurno, određeno i dospjelo
Kako bi se moglo zakonito naplatiti, uključujući i putem suda, potraživanje mora ispunjavati tri ključna uvjeta:
- Sigurno – njegovo postojanje ne smije biti osporivo;
- Likvidan – iznos mora biti jasno utvrđen i mjerljiv;
- Dospjelo – naplativo po zahtjevu ili s jasno određenim rokom dospijeća
Tek kada su ti uvjeti ispunjeni, primatelj potraživanja može zakonito uputiti opomenu, provesti izvansudsku naplatu ili pokrenuti sudski postupak.
Zašto ustupiti potraživanje?
Najveća prednost ustupanja potraživanja je brži priljev novčanih sredstava, čime se poboljšava likvidnost poduzeća. Istodobno se postiže veća predvidljivost novčanog toka i skraćuju rokovi naplate.
Operativno gledano, ustupanje potraživanja smanjuje opterećenje internih timova jer se odgovornost za naplatu prenosi na specijaliziranu treću stranu. Iako uključuje određeni trošak, ono je ujedno i učinkovit alat za upravljanje rizikom neplaćanja.
Poduzeća se mogu odlučiti za ustupanje potraživanja selektivno, po pojedinim kupcima ili tržištima. Kao dodatna preventivna mjera, preporučuje se provjera boniteta kupaca kako bi se unaprijed procijenio kreditni rizik i rizik kašnjenja plaćanja.
Kako formalizirati ustupanje potraživanja?
Ustupanje potraživanja mora biti sklopljeno u pisanom obliku. Isprava o ustupanju treba sadržavati:
- identitet dužnika
- iznos potraživanja
- rok dospijeća.
Dužnik mora biti dokazivo obaviješten o prijenosu potraživanja, kako bi znao kome ispunjava svoju obvezu. To se u praksi najčešće čini pisanim putem, uz mogućnost dokazivanja primitka.
Rok zastare
Prema hrvatskom pravu, rok zastare potraživanja u pravilu iznosi pet godina, osim ako posebnim propisom nije određeno drukčije. Nakon isteka roka zastare, naplata putem suda više nije moguća.
Razlika između ustupanja potraživanja i subrogacije
Iako oba instituta omogućuju prijenos potraživanja na treću osobu, među njima postoje važne razlike:
- Način prijenosa – ustupanje se temelji na ugovoru, dok subrogacija nastaje prepustom prava nakon ispunjenja obveze;
- Opseg prava – kod ustupanja primatelj može zahtijevati puni iznos potraživanja;
- Ekonomska svrha – ustupanje ima tržišni i financijski karakter, dok je subrogacija isključivo povezana s povratom isplaćenog iznosa
Ustupanje potraživanja predstavlja učinkovit alat za poboljšanje likvidnosti i sigurnosti naplate. Njegov trošak potrebno je sagledati u usporedbi s rizikom neplaćanja i alternativama poput eksterne naplate potraživanja ili osiguranja potraživanja.
Najčešća pitanja o ustupanju potraživanja
Što je ustupanje potraživanja?
To je prijenos potraživanja s jednog vjerovnika na drugu osobu, koja zatim preuzima pravo naplate.
Mora li dužnik pristati na ustupanje potraživanja?
Ne mora, ali mora biti pravodobno i dokazivo obaviješten o prijenosu.
Koja potraživanja se mogu ustupiti?
Potraživanja koja su sigurna, likvidna i dospjela, osim ako zakonom ili ugovorom nisu isključena.
Je li ustupanje potraživanja isplativo?
U mnogim slučajevima da, jer omogućuje brži novčani tok, smanjuje kreditni rizik i administrativno opterećenje.
[1] Ugovor kojim se određena imovina daje kao osiguranje ispunjenja obveze, uz ili bez prijenosa posjeda.