Njemačka
Rumunjska
Italija
Turska
Grčka
KinaUblažavanje rasta usred promjenjivih trendova potrošnje i ulaganja
Očekuje se da će gospodarski rast usporiti 2025. prije nego što se blago poveća 2026., ali će ostati oko svoje povijesne prosječne razine. Privatna potrošnja ponovno će biti glavni pokretač, potpomognuta rastom realnih plaća, niskom nezaposlenošću i ranijom potrošnjom prije uvođenja eura. Također se očekuje da će postupno ublažavanje monetarne politike povećati potrošačku moć kućanstava smanjenjem troškova otplate duga. Međutim, rast potrošnje bit će manje snažan nego u 2024. godini, djelomično zbog višeg nivoa cijena nakon isteka mjera za stabilizaciju inflacije, uključujući smanjene stope PDV-a i subvencije za električnu energiju za poslovni sektor. Očekuje se da će se neto izvoz pogoršati u 2025., ali bi se mogao postupno oporaviti u 2026., potaknut očekivanim oporavkom njemačkog gospodarstva.
Politička nestabilnost Bugarske, koju karakteriziraju kratkotrajne koalicijske vlade, odgodila je reforme potrebne za pristup punih 5,5 milijardi eura iz EU mehanizma za oporavak i otpornost (RRF). Te reforme imaju za cilj poboljšati kvalitetu institucija i riješiti probleme nedostatka radne snage i vještina. Zastoj u provedbi tih promjena doveo je do gubitka od približno 600 milijuna eura bespovratnih sredstava, a očekivani preostali priljev sada se procjenjuje na 3 do 3,5 milijarde eura (tj. 2,9 do 3,4 % BDP-a). Nakon političke stabilizacije, predviđa se nastavak apsorpcije sredstava iz EU fondova u razdoblju od 2025. do 2026. godine, što bi trebalo potaknuti javna ulaganja. Međutim, 15-mjesečno kašnjenje s reformama izložit će zemlju daljnjim rezovima u financiranju, osim ako vlada ne ubrza reforme ili ne osigura produljenje roka nakon isteka roka u kolovozu 2026. godine. Što se tiče privatnog sektora, očekuje se rast ulaganja zbog monetarnog popuštanja i stabilnijeg političkog okruženja, pod uvjetom da ta stabilnost potraje.
Inflacija je porasla početkom 2025. godine zbog ponovnog uvođenja standardnih stopa PDV-a i prilagodbi administrativnih cijena. Očekuje se da će inflacija pasti u 2026. godini kako ti privremeni učinci budu slabjeli. Međutim, pritisak na rast inflacije ostat će zbog porasta realnih plaća usred zategnutog tržišta rada. Dodatno, početkom 2026. godine prijelaz na euro mogao bi rezultirati umjerenim povećanjem cijena, budući da bi preispitivanje cijena tijekom procesa konverzije moglo potaknuti njihovo povećanje, koje će biti potaknuto gospodarskim čimbenicima ili zaokruživanjem. Ova povećanja vjerojatno će biti izraženija u sektorima kao što su turizam i maloprodaja, gdje troškovi na jelovnicima i prakse zaokruživanja mogu imati značajan utjecaj.
Bulgarske dobici u pogledu uvođenja eura i ulaska u Schengen poništavaju se pritiscima trgovinskog rata
Fiskalna politika nastavit će biti poticajna, iako ne pretjerano. Proračun za 2025. godinu strukturiran je u skladu s konvergentnim kriterijima za usvajanje eura, pri čemu deficit mora ostati ispod 3 % gospodarskog izlaza. Očekuje se da će isteći smanjenja PDV-a i povećane trošarine na duhanske proizvode ojačati fiskalne prihode. S aspekta rashoda, politike će nastaviti podržavati potrošnju kroz više plaće u javnom sektoru i povećane socijalne izdatke. Očekuje se da će ta proračunska prilagodba blago smanjiti javni deficit u usporedbi s 2024. godinom, koji će ostati na umjerenoj razini. Relativno niske troškove servisiranja duga Bugarske dodatno će smanjiti usvajanje eura, budući da se očekuje da će ono dodatno sniziti troškove financiranja. Rani pokazatelj poboljšanog povjerenja ulagača je nedavno poboljšanje suverene kreditne ocjene Bugarske od strane nekih od glavnih agencija za kreditni rejting.
Očekuje se da će integracija Bugarske u europsko gospodarstvo donijeti održive pozitivne učinke na njezinu međunarodnu trgovinu. Očekuje se da će pristup šengenskom prostoru početkom 2025. godine smanjiti logističke troškove za trgovinu i ukloniti prepreke širenju bugarskih tvrtki iz sektora prijevoza na europska tržišta, sektor u kojem istočnoeuropske tvrtke obično drže dominantan tržišni udio zbog konkurentske prednosti nižih troškova rada. Iako su prednosti uvođenja eura – planiranog za 1. siječnja 2026. – donekle ograničene zbog postojećeg vezanja bugarskog leva za euro, pristupanje eurozoni uklonit će troškove konverzije valuta, što će dodatno podržati međunarodnu trgovinu, osobito u turističkom sektoru. Međutim, ove prednosti integracije neće u potpunosti nadoknaditi ciklične čimbenike koji prigušuju vanjsku potražnju u 2025. godini. Očekuje se da će gospodarski rast u Njemačkoj, ključnom trgovinskom partneru, ove godine ostati stagnirajući, dok rast rumunjskog gospodarstva neće dostići svoj potencijal. Unatoč relativno nižoj izloženosti Bugarske potražnji iz SAD-a u usporedbi s drugim istočnoeuropskim gospodarstvima, trgovinski rat vjerojatno će predstavljati izazov za vanjsku potražnju, s posrednim učincima putem trećih zemalja, posebice Njemačke. U međuvremenu će se uvoz povećati zbog povećanja izdataka za obranu koje je intenzivno vezano za uvoz, a koje je omogućila klauzula o izuzeću koja takve izdatke isključuje iz Paktu o stabilnosti i rastu. Očekuje se da će ti čimbenici zajedno povećati trgovinski deficit Bugarske u 2025. godini, a poboljšanje se predviđa u 2026. godini.
Politička nestabilnost i institucionalni izazovi usred prijelaza eurozone
U 2025. godini politička scena Bugarske ostaje turbulentna i pod utjecajem je produljene krize koja je od 2021. godine donijela sedam parlamentarnih izbora, uz nadolazeći rizik osmih prijevremenih izbora. Izbori u listopadu 2024. ponovno nisu donijeli jasnu većinu, a time ni stabilnu vladu, što odražava duboku fragmentaciju i apatiju birača. Centristička stranka GERB, na čelu s Boykom Borisovom, osigurala je najviše mandata (69 od 240), ali je znatno ostala ispod većine, dok su reformistička koalicija PP-DB i ultranacionalistička stranka Revival zaostajale po broju mandata. Dana 16. siječnja 2025., Rosen Zhelyazkov iz stranke GERB izabran je za premijera i vodi manjinsku vladu s BSP-om (centar-lijevo) i ITN-om (populističkom, socijalno-konzervativnom), uz potporu liberalne stranke APS, frakcije koja je nastala raspadom stranke DPS. Međutim, koalicija je krhka, izgrađena na ideološki različitim strankama i suočena je s izazovima u rješavanju sustavnih problema poput korupcije i sudske reforme. To je brzo ilustrirala defekcija stranke APS u travnju 2025., koja je bila nezadovoljna vladinom podrškom koju je pokazivao DPS-NN, druga frakcija iz DPS-a. Vođa DPS-NN-a, Delyan Peevski, koji je bio pod sankcijama SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva zbog navodnog kupovanj glasova i izborne prijevare, postao je ključan za koaliciju. Situacija je dodatno narušila povjerenje u institucije, pri čemu samo 10 % Bugara vjeruje da su izbori u zemlji pošteni. Utjecaj predsjednika Rumena Radeva, iako ograničen ustavnim reformama iz 2023., ostaje značajan, osobito putem privremenih vlada.
Pristupanje Bugarske eurozoni, zakazano za 1. siječnja 2026., predstavlja ključnu prekretnicu u integraciji zemlje u europski gospodarski okvir. Cilj je ujedinjujuća snaga za vladajuću koaliciju i služi za povremeno pribavljanje potpore drugih proeuropskih političkih stranaka, kao što su PP-DB, koje zagovaraju dublje usklađivanje s EU-om. Međutim, uvođenje eura naišlo je na značajan javni otpor potaknut zabrinutošću zbog moguće manipulacije cijenama, erozije monetarne autonomije i kašnjenja u provedbi reformi koje nalaže EU. Rastući utjecaj nacionalističkih stranaka, uključujući Revival i MECH, potpomognut raširenim razočaranjem političkim establišmentom, pogoršava te zabrinutosti i predstavlja rizik od daljnjeg povlačenja iz demokracije, što ugrožava stabilnost napora Bugarske na europskoj integraciji.
Gledajući prema 2026. godini, politički izgledi ovise o tome hoće li vlada Zhelyazkova moći stabilizirati svoju koaliciju nakon što zemlja pristupi eurozoni i počne koristiti sredstva iz EU fondova, ili će nove izbore ponovno potaknuti krizu. Pristup eurozoni mogao bi potaknuti povjerenje ulagača, ali bi mogao pogoršati političke podjele ako inflacija poraste. Upornu korupciju, ograničenja medijske slobode i neefikasnost pravosuđa prijete ciljevima Bugarske za integraciju u EU, uključujući i potpuno članstvo u Schengenu. Raspolovljenje stranke DPS i opadajući utjecaj tradicionalnih stranaka poput BSP-a nagovještavaju nestabilan politički krajolik, u kojem populističke i krajnje desne skupine jačaju. Bez kohezivne koalicije koja se može pozabaviti nepovjerenjem javnosti i vanjskim pritiscima poput ruskog utjecaja, Bugarska riskira produljenu nestabilnost, što će potkopati njezin demokratski i gospodarski napredak.