Coface predstavlja novo izdanje Priručnika procjene rizika po državama i sektorima za 2024. godinu. Kao i svake godine, naš tim za ekonomska istraživanja pruža vam analize i prognoze 160 država i 13 sektora.
U svom predgovoru, Coface izvršni direktor, g. Xavier Durand, sažima glavne rizike za 2024. godinu.
2024. godina, godina povratka u normalu?
Na kraju krajeva, 2023. godina nije bila godina kako smo strahovali da će biti. Srećom, rizici, posebno u pogledu opskrbe energijom, nisu se ostvarili - barem ne u Europi. Očekuje se da je svjetsko gospodarstvo poraslo za oko 2.5%. Iako je još uvijek ispod svog potencijala, ova izvedba je ipak pristojna s obzirom na vjetrove u prsa koji su se ponovno pojavili tijekom godine. Trebamo se sjetiti da je 2023. godina počela bankarskom krizom u Sjedinjenim Američkim Državama i završila novim sukobom, ovaj put na Bliskom istoku. U međuvremenu, Kina je razočarala, Sjedinjene Američke Države uvjerile, a Europa preživjela u pomalo turbulentnom monetarnom i financijskom okruženju. Suprotno očekivanjima investitora, glavne središnje banke nastavile su podizati svoje ključne stope (+100 baznih bodova za Federalnu rezervu, +175 za Banku Engleske, +200 za Europsku središnju banku), izazivajući ozbiljnu kontrakciju zaduživanja i oštar porast dugoročnih kamatnih stopa. To nije bilo dovoljno da poremeti tržišta dionica, koja su bila temeljno podržana otpornošću poslovnih aktivnosti i korporativnih marži. Brži od očekivanog pad inflacije zbog nižih cijena roba i, na samom kraju godine, perspektiva značajnog smanjenja ključnih kamatnih stopa glavnih središnjih banaka također su doprinijele tom zamahu.
Glavni razlog boljem ishodu u 2023. godini je početno podcijenjena otpornost bilance privatnih agenata. "Otpornost bilance" bila je temelj za vrtlog koji je do sada kombinirao niske gubitke poduzeća, otpornu zaposlenost i uštede kućanstava. To je bilo posebno slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je potrošnja ostala pokretač rasta (s udjelom od 1.5 postotnih bodova u BDP-u 2023., uz očekivani rast BDP-a od oko +2.5%). Međutim, najnoviji podaci sugeriraju da ovaj fini mehanizam počinje zapinjati. Višak štednje i gotovine značajno su se smanjili, dok su insolventnosti poduzeća čvrsto u porastu, kako po učestalosti, tako i po veličini potraživanja.
Što će se odvijati u 2024. godini?
Ispred svega, jedina sigurnost koju možemo imati je da ćemo biti iznenađeni. Događaji u posljednjim godinama pokazali su da se povijest ubrzava, i bilo bi čudno ako bi 2024. bila iznimka. Posebno jer će godina biti posebno zauzeta s političkog stajališta, s planiranim parlamentarnim i/ili predsjedničkim izborima u 70 zemalja koje čine preko polovice svjetske populacije i BDP-a: između Tajvana prije nekoliko tjedana i Sjedinjenih Američkih Država u studenom, birači će biti pozvani na izbore u Indiji, Pakistanu, Južnoj Africi i Iranu... da ne spominjemo europske izbore koji će se održati sljedeće proljeće, u okruženju povećanih društvenih napetosti i uzdizanja populizma svih vrsta. To bi trebalo uzrokovati nekoliko potresa na nacionalnoj razini, u geopolitičkom kontekstu koji i dalje traje: rat u Ukrajini ulazi u svoju treću godinu, a sukob između Izraela i Hamasa sada prijeti da zapali cijelu regiju.
Događaji u posljednjim godinama pokazali su da se povijest ubrzava, i bilo bi neobično kada bi 2024. godina bila iznimka.
S čisto makroekonomske točke gledišta, nada u produljen, ali i dalje blagi pad globalnog gospodarstva ostaje valjan. Iako smo prije nekoliko mjeseci strahovali od pojave ozbiljnih tržišnih turbulencija, ublažavanje financijskih uvjeta znači da možemo s optimizmom gledati na predstojeću godinu. Naš centralni scenarij stoga isključuje hipotezu financijskog kraha i tvrdog slijetanja. Unatoč tome, globalno gospodarstvo će se znatno usporiti, gubeći gotovo pola postotnog boda rasta u usporedbi s prošlom godinom (+2,2%). Većina tog usporavanja dolazit će iz glavnih razvijenih gospodarstava koja su se istaknula u 2023. godini - predvođena Sjedinjenim Američkim Državama, čiji se rast i dalje očekuje iznad +1% - ali i iz Kine (+4,3%), čiji model rasta se muči s ponovnim usklađivanjem, a koji još uvijek mora eliminirati prekomjerne nakupine iz prošlosti (razvoj nekretnina, prekomjerni kapaciteti u proizvodnji i sl.). Europa bi, s druge strane, trebala nešto ubrzati pod utjecajem očekivanog (i željenog) oporavka njemačkog gospodarstva, iako će rast na Starom kontinentu ostati ispod svog potencijala (+0,9%). Naposljetku, slabljenje dolara i kamatnih stopa trebalo bi pružiti određeni manevarski prostor gospodarstvima u razvoju suočenima s ograničenjima u pristupu vanjskom (re)financiranju. Ipak, ništa nije zagarantirano, i naš osnovni scenarij više liči na greben nego na bulevar. Što se tiče inflacije, za sada pad ostaje uglavnom povezan s baznim efektima na cijene energije i padom cijena roba, uz pozadinu ponovnog usmjeravanja potrošnje prema uslugama i normalizaciju opskrbnih lanaca. Izazov u 2024. godini bit će utvrditi je li monetarno zatezanje koje traje više od 18 mjeseci dovoljno za postizanje više od ove mehaničke dezinfalcije i za prelazak 'posljednje milje' kako bi se inflacija vratila na 2%. Žilavost cijena usluga, koje su još uvijek za 4-5% više na godišnjoj razini, sugerira da je bitka dobro započeta, ali još nije dobivena.
U svakom slučaju, osim u slučaju nezgode, središnje banke neće smanjivati svoje ključne kamatne stope tako brzo i agresivno kao što su ih povećavale. Slično tome, dugoročne kamatne stope vjerojatno se neće skoro vratiti na razine na kojima su bile tijekom posljednjih petnaest godina. Drugim riječima, latentni sukob ciljeva u većini razvijenih zemalja između općenito restriktivnih monetarnih politika s jedne strane, i ekspanzivnih fiskalnih politika s druge, ostati će glavni izvor nestabilnosti.
Dvadeset i osmo izdanje ovog priručnika pokriva sva ova pitanja i pokušava pružiti odgovore usvajanjem, kao i obično, dvostrukog geografskog i sektorskog pristupa. Želim svima ugodno čitanje ovog dokumenta, koji Coface objavljuje svake godine.