Sva jaja u košari s umjetnom inteligencijom
U nedostatku bilo kakvog velikog negativnog šoka, američko gospodarstvo trebalo bi nastaviti rasti zdravo ili se čak ubrzati. Vjera u obećanje umjetne inteligencije glavni je pokretač potražnje; i kroz nastavak izvanrednog rasta CAPEX-a za umjetnu inteligenciju (~2,5–3 % BDP-a) i dodatnu potrošnju potrošača uzrokovanu pretjeranim prinosima na dionice (tvrtke umjetne inteligencije čine 40 % tržišne kapitalizacije indeksa S&P 500). Najviši kvintil kućanstava čini procijenjenih 45 % potrošačke potrošnje. Dok prosječno europsko kućanstvo stvara bogatstvo štednjom od 15 % svojih prihoda, njegov američki pandan stvara bogatstvo putem kapitalnih dobitaka i troši 95 % svojih prihoda. Stoga bi razočaranje u kalendaru monetizacije pružatelja AI modela rezultiralo i padom CAPEX-a i prodajom dionica, čime bi se pokrenula kontrakcija potrošnje (70 % BDP-a), jer bogatija kućanstva štede iznad svoje sposobnosti kako bi rekapitalizirala svoju neto vrijednost. Hitne mjere Fed-a ograničile bi širenje na širi financijski sustav. Ovaj recesijski scenarij glavna je prijetnja izgledima, ali nije naš osnovni scenarij. Od 2027. nadalje, provedba ulaganja u umjetnu inteligenciju također bi bila otežana regulatornim otporom i prekidima u opskrbi. Iako izvoz snažno podržavaju naftna i plinska industrija te digitalne usluge, to je više nego nadoknađeno naglim porastom uvoza kapitala i poluproizvoda povezanih s razvojem umjetne inteligencije (poslužitelji, napredni poluvodiči, električna oprema).
Unatoč zdravoj ekonomiji u cjelini, okruženje troškova proizvodnje postalo je izazovnije za manje tvrtke koje su udaljenije od tehnološke granice. Opći broj poslovnih insolventnosti raste po stopi od 16 % na godišnjoj razini i u drugom kvartalu 2026. iznosi 23 % iznad predpandemijskih razina. Nestabilna carinska politika rezultirala je trajnom nesigurnošću, višim ulaznim troškovima i zahtjevnijim upravljanjem zalihama, unatoč dobrodošlom poticaju povrata prema IEEPA-i (0,5 % BDP-a). Inflacija je tvrdokorno ostala iznad ciljanog nivoa i, iako je trenutačno na putu ublažavanja, postoji rizik da će je potisnuti pritisci na ponudu (geopolitički šokovi u energetici, inflacija cijena hrane potaknuta klimatskim promjenama i nestašice gnojiva). Ova pozadina otežava Fed-u nastavak smanjenja kamatnih stopa. Kako tržišta obveznica sve pomnije ispituju američke javne financije, raste i premija rizika za američke državne obveznice. Financijski uvjeti stoga postaju nepovoljniji. Njegove najvidljivije posljedice su tržište nekretnina prigušeno zbog uporno visokih kamatnih stopa na hipotekarne kredite (i recesije u stambenoj gradnji), kao i rastući broj neizvršenja obveza među tvrtkama koje ovise o privatnim zajmodavcima. Unatoč ranjivosti na dva potencijalna velika destabilizirajuća šoka (poremećaj uzrokovan umjetnom inteligencijom i pooštravanje imigracijske politike), tržište rada trebalo bi ostati otprilike u ravnoteži, nešto ispod pune zaposlenosti (~4 %), osim ako i dok ne počnemo vidjeti čvršće dokaze o otpuštanjima povezanima s umjetnom inteligencijom. Očekuje se da će Fed zadržati kamatne stope u rasponu od 3,5 do 4 % do 2027. godine, ali ostaje vrlo fleksibilan s obzirom na značajne promjene koje se događaju u gospodarstvu.
Dominacija američkog dolara omogućuje fiskalnu rasipnost; vanjski deficiti će opstati
Da nije privlačnosti američkih državnih obveznica kao vodeće svjetske rezerve, fiskalni bi smjer bio razlog za neposrednu zabrinutost. Zbog kombinacije viših kamatnih stopa i uporno visokih primarnih deficita (3 % BDP-a), kamenski troškovi su se povećali s prosječnih 1,5 % BDP-a prije pandemije na 3,1 % u 2025. godini te se očekuje njihovo daljnje povećanje kako se rast normalizira, ali kamatne stope ostaju visoke. Najveći stavci rashoda (socijalno osiguranje, zdravstvo i obrana) nastavit će rasti usred starenja stanovništva, rastućih medicinskih troškova i potrebe za obnavljanjem i održavanjem vojnih sposobnosti. Potisak za poboljšanjem isplativosti državne potrošnje trebao bi biti relativno malen, pri čemu su najveći potencijalni ciljevi rashoda politički osjetljivi (rashodi za veterane, opioidna kriza, pomoć za stanovanje). Zakon o jednom velikom prekrasnom računu (One Big Beautiful Bill Act), koji uvodi sveobuhvatna smanjenja poreza, dok istovremeno samo djelomično smanjuje rashode (zdravstvo, pomoć u hrani i subvencije za zelenu energiju), trebao bi rezultirati neto povećanjem saveznog duga za 3 do 3,7 bilijuna USD tijekom sljedećih deset godina. Smatramo da postoji potencijal za nastavak rastućeg pritiska na državne kamatne stope u srednjem roku.
Zemlja će i u doglednoj budućnosti nastaviti akumulirati velike deficite tekućeg računa. Prvo, dobro zdravlje potrošača rezultirat će postojanom potražnjom za uvozom, strana ulaganja bi trebala nastaviti priljev u gospodarstvo, dok će dodatna deficitarna potrošnja stvoriti potrebe za financiranjem. Carine bi mogle dovesti do smanjenja ukupnog uvoza u vrlo kratkom roku, ali diverzifikacija trgovinskih partnera trebala bi postupno nadoknaditi taj učinak. Vanjske ranjivosti SAD-a postale bi problem samo ako bi se značajno narušili status dolara kao rezervne valute i trezorskih zapisa kao imovine utočišta. Unatoč nekim ranim znakovima toga u posljednjih nekoliko godina (rastući prinosi, rast cijena zlata), dominacija američkog dolara nad ostalim fiat valutama ostaje značajna.
Očekuje se da će Zastupnički dom preći u demokratske ruke, trgovinski rat će potrajati
Predsjednik Donald Trump i Republikanska stranka osigurali su odlučujuću pobjedu na izborima u studenom 2024., osvojivši predsjedničku funkciju s uvjerljivom razlikom u elektorskom koledžu (312/538 glasova) i u oba doma Kongresa (220/435 mjesta u Zastupničkom domu, 53/100 mjesta u Senatu). S obzirom na vrlo tanku većinu od 5 mjesta, rekordan broj zastupnika koji odlaze u mirovinu (43), velik broj izjednačenih izbornih okruga (42) i tendenciju da aktualni zastupnici budu kažnjeni na izborima usred mandata, očekuje se da će Zastupnički dom preći u ruke demokrata. Republikanci imaju veće šanse zadržati Senat, no i on je također ugrožen. Većine u oba doma bile su ključne za donošenje vodećih politika, kao što su produljenje i proširenje poreznih olakšica iz 2017. godine, povećanje proračuna za provedbu imigracijskih zakona, ograničavanje uvjeta podobnosti za Medicaid i ukidanje poreznih olakšica za čistu energiju i električna vozila. Većina vrsta zakonodavstva također zahtijeva 60 glasova u Senatu, što Demokratskoj stranci daje određenu moć da ometa politiku i povremeno dovodi do zatvaranja vlade. Vrhovni sud je naklonjen konzervativizmu (6-3) i njegova predanost da djeluje kao kontrolna instanca nad izvršnom vlašću dovodi se u pitanje od strane Bijele kuće koja je spremna iskušati granice. Međutim, kada je riječ o vidljivo nezakonitoj upotrebi "uzajamnih" carina prema IEEPA-i i pokušajima predsjednika da smijeni guvernerima Federalnih rezervi, Sud je zaštitio institucije. Očekujemo da će Bijela kuća nastaviti s pokušajima utjecaja na Federalne rezerve, ali da će neuspjeti sve dok su kreatori politike Federalnih rezervi zaštićeni od strane Suda.
S obzirom na presedan postavljen presudom o IEEPA-i, Bijela kuća se usredotočuje na ponovno uspostavljanje željenog ukupnog raspona carina (nešto u rasponu od 10 do 15 %) koristeći se snažnijim pravnim ovlastima. Očekuje se da će svaki paket carina biti osporen na sudu, što će pokrenuti višemjesečni proces provjere njihove zakonitosti. Očekujemo nastavak korištenja prijetnji carinama kao alata za pregovore u vanjskoj politici, koji će se koristiti za vršenje pritiska na druge zemlje o raznolikim temama (Grenland, sigurnost i migracije, trgovina drogom, podrška pojedincima bliskim predsjedniku itd.). Odnos s Kinom glavni je izvor potencijalne nestabilnosti. Postoji duboko ukorijenjena strateška konkurencija između obje supersile. Obje su koristile razne alate kako bi izvršile pritisak na gospodarstvo svog suparnika (carine, manipulacija valutom, industrijske subvencije, ograničenja izvoza ključnih sirovina kao što su poluvodiči i rijetki zemni metali).
U trenutku pisanja teksta, odnosi prolaze kroz relativno odmrzavanje, no ta se situacija može brzo promijeniti. SAD će nastaviti težiti odspajanju od Kine u trgovini i financijama, istovremeno ubrzavajući napore da pobijede u tehnološkoj utrci u području umjetne inteligencije. Što se tiče EU-a, sporazum Turnberry iz 2025. ograničava carine na 15 %, iako ostaje nejasno hoće li ga SAD poštovati tijekom diplomatskih napetosti, poput onih koje uključuju Španjolsku i oporezivanje digitalnih usluga. Značajna nesigurnost i dalje nadvija budućnost sporazuma USMCA s Meksikom i Kanadom (20 % ukupne vanjske trgovine SAD-a, 5 % BDP-a). Pakt istječe 2036. godine, osim ako se ne postigne dogovor o produljenju do 2042.; a s njim i povlašteni pristup američkom tržištu koji je omogućio duboko integrirani sjevernoamerički lanac opskrbe. Naša radna pretpostavka ostaje da će se pronaći neko rješenje koje će sačuvati privilegirani pristup za Kanadu i Meksiko, ali da će se u kratkom roku povremeno javljati epizode napetosti (uključujući prijetnje i uvođenje carina).

Kanada
Europa
Meksiko
Kina
Ujedinjeno Kraljevstvo
Japan