Iran

Rast će ostati slab zbog međunarodnih sankcija i prigušene unutarnje potražnje

Očekuje se da će gospodarska aktivnost ostati slaba i 2026. godine. Eskalacija sukoba s Izraelom i SAD-om u lipnju 2025. pogoršala je postojeće strukturne i makroekonomske pritiske. To uključuje niže cijene nafte (ugljikovodici čine oko 10 % BDP-a), trajnu hiperinflaciju, visoku nezaposlenost i dugogodišnje nestašice u opskrbi električnom energijom i vodom, što je već ometalo zamah rasta. Štoviše, provedba sankcija postupno se pooštravala od sredine 2024. godine, kada su SAD pojačale mjere protiv iranskih isporuka nafte, brodarskih kompanija i mreža za izbjegavanje sankcija, što je rezultiralo višim troškovima prijevoza i osiguranja, kašnjenjima u isporukama i povećanim popustima na cijenu nafte. Provođenje sankcija dodatno se pooštrilo 2025. godine, usred rastućih regionalnih napetosti, uz stroži nadzor nad pomorskom logistikom, financijskim posrednicima i kanalima trgovinskog financiranja, čime su ograničeni priljevi deviznih sredstava. Nakon ponovnih diplomatskih napetosti i ponovnog stupanja na snagu UN-ovih sankcija od strane E3 (Francuske, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva) krajem 2025., rizici povezani sa sankcijama ponovno su porasli, opterećujući povjerenje, bankovne odnose te pristup vanjskom financiranju, tehnologiji i kapitalnoj robi. Nakon masovnih prosvjeda koji su započeli krajem prosinca 2025., iranski rial dodatno je oslabio na paralelnom tržištu, pa je do sredine siječnja 2026. pao na oko 1,47 milijuna IRR za američki dolar, s oko 0,8 milijuna IRR godinu dana ranije. Oštar trend deprecijacije valute trebao bi pojačati inflacijske pritiske i dodatno smanjiti kupovnu moć kućanstava, što će izvršiti snažan pritisak na privatnu potrošnju (oko 50 % BDP-a). Perspektiva će opteretiti ulaganja (oko 30 % BDP-a).

Očekuje se da će inflacija nastaviti vrtoglavo rasti zbog oštrog pada vrijednosti riala u odnosu na američki dolar i štampanja novca. Oštrije sankcije dodatno će ograničiti iranski pristup priljevima kapitala, što će povećati pritiske na tečaj i podići cijene, osobito za uvoznu robu i gorivo. Vjerojatno će monetarna politika ostati ograničena fiskalnim, komercijalnim bankarskim i socijalnim potrebama financiranja, kao i širim institucionalnim čimbenicima, čime će se ograničiti sposobnost vlasti da obuzda inflaciju. Istovremeno, nedavne prilagodbe u određivanju cijena goriva, uključujući veće naknade za korisnike s visokom potrošnjom i ograničenja pristupa subvencioniranim tečajevima, dio su šireg napora za obuzdavanje fiskalnih troškova univerzalnih subvencija poboljšanjem načina na koji su one ciljane. Očekuje se da će one umjereno doprinijeti inflacijskom pritisku u kratkom roku.

Stalno smanjenje viška tekućeg računa i širenje proračunskog deficita

Očekuje se da će se vanjski položaj Irana dodatno oslabiti unatoč činjenici da njegov tekući račun ostaje blago u suficitu. Niže cijene nafte i strože sankcije pritisnut će prihode od izvoza nafte (oko 55 % ukupnog izvoza). Iako se proizvodnja sirove nafte pokazala relativno otpornom u 2025. godini i procjenjivala se na oko 3,2 milijuna barela dnevno (b/d) krajem 2025., izgledi ostaju neizvjesni usred pojačanih sankcija i ograničenih izgleda za njihovo ublažavanje. Svako daljnje smanjenje proizvodnje OPEC+ vjerojatno bi dodatno povećalo pritisak na pad globalnih cijena nafte i dodatno umanjilo potencijal iranskih prihoda od nafte. Za razliku od sirove nafte, iranski izvoz plina je strukturno ograničen i uglavnom se svodi na isporuke plinovodom u Tursku, Irak i Armeniju. Izvoz roba osim nafte (uglavnom petrokemikalija, metala/minerala i poljoprivrednih proizvoda) smanjit će se zbog sigurnosnih problema kao što su strože sigurnosne kontrole u lukama i na graničnim prijelazima, kašnjenja u otpremi, veći troškovi osiguranja i prijevoza te stalni nedostatak energije i vode. Potražnja za uvozom ostat će slaba zbog nestašice deviza i deprecijacije riala. Ograničen pristup međunarodnom platnom i bankarskom sustavu također će nastaviti kočiti obujam uvoza, iako se očekuje da će ključni uvoz – osobito goriva – ostati opsežan zbog ograničenja domaće prerade u zemlji. Istovremeno, iznimno ograničen pristup vanjskom financiranju i zabrana pristupa zamrznutoj inozemnoj imovini smještenoj u inozemstvu i dalje koče priljev deviznih sredstava. Situaciju pogoršava odliv kapitala koji je ubrzan od 2025. godine.

Oštrije međunarodne sankcije očekuje se da će dodatno opteretiti prihode od nafte. U međuvremenu, fiskalne izdatke, uglavnom u obliku socijalnih izdataka i plaća u javnom sektoru, vjerojatno će i dalje biti visoki usred stalnih društvenih pritisaka, što znači da bi se svaka fiskalna prilagodba najvjerojatnije dogodila na štetu kapitalnih i diskrecijskih izdataka. Kao rezultat toga, očekuje se da će se napori za prilagodbu očitovati kroz smanjenja ili odgode investicijskih izdataka, a ne kroz smanjenje tekućih rashoda. Istovremeno, rastuće potrebe za obranom i sigurnošću, zajedno sa slabom gospodarskom aktivnošću koja ometa naplatu poreza, vjerojatno će dodatno povećati fiskalni deficit.

Teški politički i društveni rizici usred eskalacije geopolitičkih napetosti

Oštrije sankcije, vrtoglavo rastuća inflacija i pad vrijednosti riala pogoršali su životni standard. Situacija je uvelike pridonijela geografski raširenim društvenim prosvjedima koji su započeli krajem prosinca 2025. i nastavili se u siječnju 2026. Socijalni nemiri su suzbijeni oštrom sigurnosnom reakcijom, dok je rizik od strožih sankcija dodatno povećao prevladavajuću političku i ekonomsku nesigurnost. Prostor za ekonomske reforme je uzak, budući da će održavanje kratkoročne stabilnosti vjerojatno ostati prioritet. Sveukupno, očekuje se da će domaća politička dinamika, pogoršana ograničenjima povezanima sa sankcijama, i dalje kočiti provedbu politika i gospodarsko povjerenje na srednji rok.

Izgledi za obnovljeni diplomatski angažman između SAD-a i Irana u bliskoj budućnosti čine se ograničenima jer su se njihovi stavovi o ključnim pitanjima dodatno udaljili. SAD su nastavili signalizirati strože sankcije i strože uvjete povezane s iranskim nuklearnim i raketnim aktivnostima, dok iranske vlasti nisu pokazale veliku volju za nastavak razgovora ni sa SAD-om ni s europskim partnerima, a osim toga smanjile su i suradnju s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju. Iako kanali za budući angažman možda nisu u potpunosti zatvoreni, značajan diplomatski proboj i dalje je malo vjerojatan s obzirom na trenutne uvjete. Odnosi između Irana i Izraela i dalje su iznimno napeti i nose značajan rizik od ponovne eskalacije, uključujući izravne udare i odmazdu, moguće uz sudjelovanje SAD-a. Iranovi regionalni odnosi složeni su, s ograničenim diplomatskim dosegom u nekim područjima, ali značajnim trgovačkim i financijskim vezama uz stalne geopolitičke napetosti. Iako se suradnja s određenim zemljama Zaljeva poboljšala, odnosi ostaju osjetljivi na promjene u regionalnom sigurnosnom okruženju. Iran održava aktivan regionalni stav, uključujući kroz partnerstva s državnim i nedržavnim akterima u Iraku, Libanonu i Jemenu, što i dalje oblikuje njegove odnose sa susjednim zemljama. Sveukupno, rizik od povremene eskalacije ostaje visok, što bi moglo negativno utjecati na povjerenje i gospodarstvo.

Zadnje ažuriranje: siječanj 2026.