Italija: Unatoč pohvalama, gospodarstvo i dalje stagnira

Iako su nedavni pokazatelji o zaposlenosti i javnim financijama ohrabrujući, talijansko gospodarstvo i dalje ne uspijeva ostvariti stabilan rast. Ispod površine, rast ostaje krhak, sputan stagnacijom produktivnosti i dugotrajnim strukturnim izazovima.

Pad BDP-a potvrđuje ranjivost rasta

U drugom tromjesečju 2025. talijanski BDP pao je za 0,1% u odnosu na prethodno tromjesečje – prvi pad u dvije godine. Time se potvrđuje osjetljivost talijanskog rasta, koji je tek krajem 2024. dosegnuo razinu prije krize iz 2008. Glavni razlog pada je smanjena vanjska potražnja, uzrokovana slabošću glavnih trgovinskih partnera i geopolitičkom neizvjesnošću. Izvoz robe pao je za 2,2%, nakon kratkotrajnog porasta zbog očekivanja novih američkih carina. Istovremeno, potrošnja kućanstava ostaje slaba zbog niskog povjerenja i ograničene kupovne moći, unatoč stabilizaciji inflacije.

Povećaj sliku

Smanji sliku

^{(podaci za grafikon u .xls formatu)}

Investicije: jedina svijetla točka

Investicije, potpomognute sredstvima iz europskog plana Next Generation EU (NGEU), ostaju glavni pokretač rasta. Italija je najveći korisnik sredstava u apsolutnim iznosima – već je primila 122 milijarde eura, odnosno 63% dodijeljenih sredstava, znatno iznad EU prosjeka (49%). Ta sredstva usmjerena su na strukturne reforme i ulaganja u strateške sektore poput digitalne transformacije, zelene tranzicije i društvene kohezije, s očekivanim dugoročnim multiplikativnim učinkom.

Zaposlenost: napredak koji zavarava

Tržište rada bilježi rekordne brojke – stopa nezaposlenosti iznosi 6%, a stopa zaposlenosti 62,8%. No, iza tih brojki krije se složenija slika: nova radna mjesta uglavnom nastaju u sektorima niske produktivnosti (građevinarstvo, maloprodaja, ugostiteljstvo) i najviše koriste osobama starijima od 50 godina. Posljedično, produktivnost po glavi stanovnika opada, dodatno pogoršavajući začarani krug slabog rasta.

Javne financije: poboljšanje uz ograničenja

Zahvaljujući fiskalnoj disciplini i postupnom ukidanju programa „Superbonus“¹, javni deficit prepolovljen je u 2024. na 3,4% BDP-a. Ovo poboljšanje umirilo je tržišta, što je dovelo do pada kamatnih stopa na državne obveznice. Ipak, javni dug ostaje visok, a fiskalni prostor ograničen, osobito s obzirom na slabe izglede za dugoročni rast.

Laurine Pividal, ekonomistica za južnu Europu, Coface.

^{[1] Superbonus je uveden 2020. godine od strane vlade Giuseppea Contea, a nudio je porezne olakšice od 110% za energetski učinkovitu obnovu domova.}