Jermenija

Rast ostaje vrlo snažan, ali usporava

Nakon izvanredno snažnog rasta od 2022. godine, očekuje se da će gospodarstvo Armenije ostati vrlo otporno i 2026. godine, iako sporijim tempom. Trend normalizacije odražava postupno smanjenje iznimnih priljeva migranata iz Rusije nakon rata u Ukrajini, kao i prilagodbu aktivnosti reeksporta koje su snažno podržavale gospodarsku aktivnost. U 2025. godini pad izvoza i industrijske proizvodnje – potaknut osobito potpunim zatvaranjem u ožujku kanala koji je omogućavao reeksport ruskog zlata, iako je bio pod međunarodnim sankcijama od 2022. godine – istaknuo je ovisnost određenih segmenata o tim tokovima. U tom kontekstu, rast sve više ovisi o domaćim pokretačima. Ekonomskoj aktivnosti i dalje će podržavati građevinski sektor, koji je zabilježio izniman rast u 2025. (+20 %), potpomognut visokom razinom javnih ulaganja, osobito u infrastrukturne projekte financirane od strane međunarodnih financijskih institucija (MMF i EU). Segmenti s većom dodanom vrijednošću, kao što su IKT (8 % BDP-a) i financijske usluge, ostaju dobro orijentirani i nastavit će doprinositi transformaciji gospodarskog modela. Privatna ulaganja ostaju neujednačenija i ograničena i dalje restriktivnim uvjetima financiranja, pri čemu je referentna kamatna stopa zadržana na 5 % u travnju 2026., no ukupna ulaganja ostaju visoka zahvaljujući javnoj potpori i vanjskom financiranju iz ruskih, azijskih i europskih izvora.

Potrošnja kućanstava (67 % BDP-a) ostat će glavni pokretač gospodarske aktivnosti, potpomognuta kontinuiranim rastom realnih plaća (+6 % na godišnjoj razini –godišnje u prvim mjesecima 2026.), te poboljšanjem tržišta rada, pri čemu nezaposlenost pada s 15 % početkom 2025. na gotovo 12 % početkom 2026. Međutim, taj zamah sve je više ograničen povratkom inflacije (4,6 % u ožujku 2026.), koju uglavnom pokreću cijene hrane i koja sada premašuje ciljani raspon Središnje banke Armenije (2 – 4 %). To se dodatno pogoršava manje povoljnim vanjskim okruženjem: rastuće cijene energije usred napetosti na Bliskom istoku i činjenica da se cijena sirove nafte Brent vratila iznad 100 američkih dolara po barelu mogli bi pojačati inflacijske pritiske i utjecati na kupovnu moć kućanstava u drugoj polovici godine. Istovremeno se u sektorima s visokim rastom, posebice u građevinarstvu, pojavljuju nestašice radne snage, što potiče pritiske na plaće i otkriva ograničenja kapaciteta. U tom kontekstu rast će sve više ovisiti o domaćim pokretačima i sve će biti izloženiji unutarnjim ograničenjima.

Dvostruki deficit ostat će visok

Kao i 2025., očekuje se da će proračun ostati u deficitu i 2026. godine. Ova putanja odražava nastavak ekspanzivne fiskalne politike, potaknutog i izbornim kontekstom i rastućim socijalnim izdacima, posebice onima vezanim uz smještaj više od 100.000 izbjeglica iz Nagorno-Karabaha od 2023. godine. Također se očekuje nastavak rasta javnih ulaganja, osobito u prometnu infrastrukturu i cestovnu mrežu, uz potporu međunarodnih financijskih institucija (MFI). Proračun za 2026. godinu (+5 % u odnosu na 2025.) potvrđuje ovaj trend, s većim izdacima za zdravstvo i uvođenjem univerzalnog sustava zdravstvenog osiguranja, dok se očekuje pad izdaca za obranu od oko 15 %, nakon što su već dosegnuli oko 6 % BDP-a. S prihodne strane, razmatra se povećanje stope PDV-a (trenutno 20 %) radi proširenja porezne baze, iako je njegovo vrijeme uvođenja neizvjesno. Financiranje će se i dalje oslanjati na domaće resurse i potporu međunarodnih financijskih institucija (EU, MMF, EBRD), što pomaže ograničiti kratkoročne rizike. U tom kontekstu, očekuje se da će se javni dug – koji je još uvijek relativno nizak – nastaviti povećavati umjerenim tempom, s pretežno povlaštenom strukturom (oko 80%), čime se ublažavaju rizici refinanciranja.

Očekuje se da će tekući račun ostati u deficitu 2026. godine, i to izraženijem nego 2025. godine. Prilagodba izvoza nakon zatvaranja kanala reeksporta (posebno za zlato) opterećuje trgovinsku dinamiku, dok je izvozna baza i dalje koncentrirana na proizvode s niskom dodanom vrijednošću (dijamanti, metali, poljoprivredni proizvodi). Rusija ostaje glavni trgovinski partner (preko 40 % ukupne trgovine i gotovo 90 % poljoprivrednog izvoza), održavajući visoku razinu ovisnosti, iako se neki tokovi preusmjeravaju prema Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Europskoj uniji (EU). Uvoz bi trebao ostati visok, potpomognut snažnom domaćom potražnjom i velikom ovisnošću o energiji, što ograničava svako značajno poboljšanje vanjskog platnog bilanca. Vanjski rizici su se povećali usred regionalnih napetosti: iranski koridor, koji čini značajan dio trgovine, mogao bi biti narušen, dok rastuće cijene energije dodatno opterećuju trgovinski bilancu. U tom kontekstu, potrebe za vanjskim financiranjem ostaju značajne, ali rizici likvidnosti su ograničeni zahvaljujući kontinuiranoj potpori međunarodnih partnera i održanom pristupu financiranju.

Povišeni politički rizici uoči izbora

Očekuje se da će politički rizik ostati visok i 2026. godine, usred stalnih unutarnjih napetosti i približavanja parlamentarnih izbora zakazanih za lipanj. Očekuje se da će premijer Nikol Pashinyan ostati na vlasti nakon parlamentarnih izbora, u nedostatku vjerodostojne alternative, unatoč oslabljenoj popularnosti od gubitka Nagorno-Karabaha 2023. godine. Napetost s oporbenom stranom ostaje visoka, no sada je dodatno pojačana otvorenim sukobom s Armenskom apostolskom crkvom, koja je javno optužila vladu da je ustupila teritorij. Ovaj sukob dodatno slabi izvršnu vlast i potiče već ionako visoku razinu nezadovoljstva javnosti. U tom kontekstu, očekuje se da će se kampanja 2026. godine vrtjeti oko jasnog izbora između nastavka zbližavanja s Europskom unijom i nacionalističkije linije koju promiče fragmentirana i djelomično proruska oporba. Unatoč padu izborne potpore posljednjih godina, Pashinyan zadržava prednost, ponajviše zbog rastućeg proturuskog raspoloženja nakon što Moskva nije pružila podršku tijekom azerbejdžanske ofenzive. Međutim, postupni porast novih političkih stranaka i zaoštravanje političke rasprave mogli bi povećati postojeću nestabilnost, uz znatan rizik od društvenih napetosti i prijevremenih izbora nakon 2026. godine.

Na vanjskom planu, izgledima i dalje dominira mirovni proces s Azerbajdžanom, koji utječe na širi politički i gospodarski balans. Postignut je preliminarni sporazum, ali ostaju ključne točke spora, posebice revizija armenskog ustava i pitanje Zangezurskog koridora. Svaka daljnja ustupka ostaje politički osjetljiva i mogla bi ponovno rasplamsati unutarnje napetosti, čak i dok vlasti nastoje osigurati trajan sporazum. U srednjem roku potpisivanje mirovnog sporazuma i dalje je vjerojatno, ali po cijeni značajnih političkih prilagodbi. Istovremeno, Armenija provodi stratešku reorijentaciju prema Zapadu, s jasnom namjerom produbljivanja veza s Europskom unijom, te se očekuje da će podnijeti zahtjev za članstvo u EU oko 2026.–2027. godine. Ovu promjenu prati trajno pogoršanje odnosa s Rusijom unatoč ograničenim pokušajima uravnoteženja snaga u igri, osobito u energetskom sektoru. U međuvremenu, postupna normalizacija odnosa s Turskom mogla bi otvoriti nove gospodarske prilike, osobito u trgovini i regionalnoj povezanosti, ali ostaje ovisna o razvoju odnosa s Azerbajdžanom.

Zadnje ažuriranje: travanj 2026.