Energetska tranzicija i elektrifikacija mogli bi iz temelja promijeniti globalno tržište metala. Uz snažan rast potražnje i sve ograničeniju ponudu, bakar, nikal i aluminij mogli bi se do 2035. godine suočiti sa strukturnim manjkovima, otvarajući prostor za novi višegodišnji rast cijena metala.
Industrijski metali ulaze u novo razvojno razdoblje. Energetska tranzicija stvara potpuno nove izvore potražnje, dok ponuda sve teže prati potrebe tržišta.
Takva kombinacija mogla bi dugoročno vršiti pritisak na bakar, nikal i aluminij te označiti početak novog uzlaznog ciklusa cijena metala
izjavio je Simon LACOUME, Coface ekonomist za sektor metala.
Energetska tranzicija ubrzava rast potražnje
Potražnja za metalima rasla je i prije ubrzane primjene niskougljičnih tehnologija. Urbanizacija, infrastrukturni projekti i razvoj tržišta u nastajanju već desetljećima stvaraju stabilnu osnovu za rast globalne potrošnje. Građevinski sektor i dalje čini gotovo 50% ukupne svjetske potrošnje čelika, dok elektrifikacija već danas generira gotovo tri četvrtine globalne potražnje za bakrom.
No tradicionalni pokretači rasta sada dobivaju snažnu potporu novih trendova. Obnovljivi izvori energije, električna vozila, baterije, elektroenergetske mreže i podatkovni centri među najintenzivnijim su potrošačima metala. Prema scenariju APS1 Međunarodne agencije za energiju IEA2, čiste tehnologije mogle bi do 2035. godine činiti čak 35% globalne potražnje za bakrom i niklom.
Zašto ponuda ne uspijeva pratiti potražnju?
Dok potražnja ubrzano raste, ponuda se suočava s brojnim ograničenjima. Manje od 1% projekata istraživanja mineralnih nalazišta rezultira otvaranjem operativnog rudnika, a razvoj novih kapaciteta na postojećim nalazištima danas u prosjeku traje gotovo 20 godina, u usporedbi s manje od 15 godina početkom 2000-ih. Niske stope povrata ulaganja, pad kvalitete rudnih nalazišta i rast troškova proizvodnje dodatno ograničavaju mogućnost brzog povećanja proizvodnje.
Situaciju dodatno komplicira visoka geografska koncentracija opskrbnih lanaca. Indonezija proizvodi čak 67% svjetske rude nikla, dok Kina raspolaže s više od polovice globalnih kapaciteta za preradu pojedinih metala.
Istodobno raste i broj trgovinskih ograničenja. Krajem 2025. godine bilo je na snazi 1.138 mjera koje utječu na uvoz ili izvoz kritičnih minerala, dok ih je deset godina ranije bilo svega 357.
Bakar, nikal i aluminij suočit će se sa strukturnim manjkovima do 2035.
Očekuje se da će neravnoteža između ponude i potražnje biti posebno izražena kod metala ključnih za energetsku tranziciju. Za aluminij, bakar i nikal potražnja će tijekom sljedećeg desetljeća rasti brže od ponude, čak i bez dodatnog ubrzanja procesa dekarbonizacije. No utjecaj neće biti jednak za sve metale.
Podaci prikazani u grafu su u .xlsx formatu
Bakar, ključan za elektrifikaciju gospodarstva i razvoj digitalne infrastrukture, mogao bi se do 2035. godine suočiti s manjkom od 1,5 do 6,5 milijuna tona, ovisno o scenariju. U scenariju neto nultih emisija taj bi manjak mogao dosegnuti čak 17% globalne potražnje. Dodatni pritisak mogao bi stvoriti i nastavak snažnog rasta podatkovnih centara diljem svijeta.
Nikal se ističe kao metal na koji će energetska tranzicija imati najveći utjecaj, ponajprije zbog rastuće proizvodnje baterija i električnih vozila. U scenariju neto nultih emisija tržište rafiniranog nikla moglo bi se suočiti s manjkom od približno 6,5 milijuna tona do 2035. godine, što predstavlja gotovo 35% očekivane potražnje.
Očekuje se i značajno zaoštravanje uvjeta na tržištu aluminija. Procijenjeni manjak mogao bi dosegnuti između 5 i 15 milijuna tona, odnosno približno 10% predviđene potražnje. Kod aluminija ograničenje nije prvenstveno povezano s raspoloživošću sirovina, već s industrijskim kapacitetima, potrebnim ulaganjima i dostupnošću električne energije po konkurentnim cijenama.
Novo uzlazno razdoblje za tržište metala
Navedeni pritisci mogli bi dugoročno održavati rast cijena. Coface procjenjuje da bi cijene bakra i nikla tijekom sljedećih deset godina mogle gotovo udvostručiti vrijednost, dok se i kod aluminija očekuje značajan rast cijena. S druge strane, čelik i cink trenutno se čine otpornijima jer raspolažu manje ograničenom ponudom i manje su izloženi novoj potražnji povezanoj s energetskom tranzicijom.
Podaci prikazani u grafu su u .xlsx formatu
Za proizvođače izazov više neće biti samo cijena sirovina. Osiguravanje pristupa kritičnim metalima, razvoj recikliranja i smanjenje intenziteta korištenja materijala mogli bi postati ključni čimbenici konkurentnosti u godinama koje dolaze.
> Istražite našu analizu sektora metala
1 Announced Pledges Scenario (APS) – scenarij temeljen na najavljenim klimatskim i energetskim obvezama država.
2 Međunarodna agencija za energiju (IEA)
