#Ekonomske publikacije

EU i SAD: trgovinski kompromis za izbjegavanje eskalacije, ali pod strogim nadzorom

Dogovor postignut 20. svibnja između Vijeća Europske unije i Europskog parlamenta o tekstovima za ratifikaciju sporazuma Turnberry označava novu fazu u trgovinskim odnosima između Bruxellesa i Washingtona. Iako na prvi pogled sugerira smirivanje transatlantskih napetosti, sporazum u osnovi odražava pristup upravljanja rizicima. Cilj je izbjeći novo jačanje američkog protekcionizma, uz zadržavanje mogućnosti odgovora ako Sjedinjene Američke Države ne ispune preuzete obveze.

Ključni podaci

  • 15% naspram 0%: predstavljaju gornje granice carina u središtu transatlantskog kompromisa.
  • 31. prosinca 2026. rok je za potpuno usklađivanje Sjedinjenih Američkih Država s dogovorom.
  • 31. prosinca 2029. predviđeni je datum isteka sporazuma, ako se ne produlji.

 

Sprečavanje ponovnog trgovinskog sukoba

Sporazum Turnberry sklopljen je tijekom ljeta 2025., u trenutku kada je Donald Trump najavljivao uvođenje carina do 30% na europsku robu, a ovim je dogovorom ta razina ograničena na 15%. Europska unija se zauzvrat obvezala na ukidanje carina na industrijski uvoz iz SAD-a te na poboljšanje pristupa tržištu za određene poljoprivredne i prehrambene proizvode.

Iako je sporazum u Europi često kritiziran zbog neujednačenosti, njegova logika je jasna. Cilj je stabilizirati trgovinski okvir i izbjeći scenarij koji bi bio još nepovoljniji za europske izvoznike.

 

Zaštitni mehanizmi protiv Washingtona

Specifičnost europskog kompromisa leži u zaštitnim mehanizmima ugrađenima u provedbena pravila. Ovaj pristup temelji se na tri ključna instrumenta:

  • Prvi je klauzula o suspenziji koja se može aktivirati ako SAD ne poštuju ograničenje od 15%. To uključuje uvođenje novih carina ili nedovoljno smanjenje postojećih, osobito kod proizvoda od čelika i aluminija, gdje carine i dalje mogu doseći do 50%. Rok za usklađivanje je 31. prosinca 2026.
  • Drugi je zaštitni mehanizam koji se može aktivirati u slučaju rasta uvoza koji bi ozbiljno ugrozio europsku industriju.
  • Treći je vremenski ograničena klauzula koja predviđa da koncesije prestaju vrijediti 31. prosinca 2029. ako ne dođe do zakonodavnog produljenja.

Europska unija time potvrđuje da je riječ o uvjetnom i reverzibilnom sporazumu.

Podaci za grafikon u .xlsx formatu

 

Sve krhkija europska procjena

Od potpisivanja tijekom ljeta 2025. okolnosti su se promijenile. Odluka Vrhovnog suda SAD-a o primjeni zakona  IEEPA1 smanjila je mogućnost administracije Donalda Trumpa da brzo uvede značajna povećanja carina.

Zbog toga je relativna vrijednost sporazuma za Europu danas manje jasna nego u trenutku njegova sklapanja. Takozvani Turnberry efekt, odnosno povoljnija carinska razlika koju EU ima u odnosu na ostatak svijeta bez Kine, smanjen je s 4,4 na 1,4 postotna boda između rujna 2025. i ožujka 2026.

Unatoč tome, rizik nije nestao. Nedavni pritisci SAD-a na automobilski sektor, kao i mogućnost novih trgovinskih mjera u drugoj polovici godine, potvrđuju da opasnost od eskalacije i dalje postoji.

Različiti učinci po sektorima

Učinak na europsku prerađivačku industriju ostaje neujednačen. Automobilski sektor to jasno ilustrira. Europski izvoznici u SAD-u suočit će se s carinom od 15% umjesto 25%, ali uz povećanu konkurenciju na europskom tržištu. U poljoprivredi su koncesije ciljane, uz značajno smanjenje carina za određene prerađene proizvode te tarifne kvote za osjetljive segmente poput mlijeka.

Ovaj sporazum ne znači povratak na uobičajene transatlantske trgovinske odnose. Prije svega odražava nastojanje Europe da ograniči rizik daljnje eskalacije carina, uz jasno zadržavanje prava na promjenu pristupa ako SAD ne ispune svoje obveze.

 Olivier Rozenberg, Coface politički analitičar.


 

1 Zakon o međunarodnim izvanrednim gospodarskim ovlastima

Autori i stručnjaci