Različiti gospodarski uvjeti, mjere potpore i pravne promjene utjecali su na trendove insolventnosti u državama srednje i istočne Europe tijekom posljednje dvije godine. Saznajte kako.
Nekoliko činjenica
- Broj insolventnih poduzeća u srednjoj i istočnoj Europi (CEE) porastao je u 2021. godini, gotovo dosežući razinu prije pandemije u većini zemalja, nakon pada postupaka 2020. godine.
- Sedam zemalja doživjelo je veći broj insolventnih poduzeća (Bugarska, Češka Republika, Mađarska, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka), dok je pet zemalja zabilježilo smanjenje (Hrvatska, Estonija, Latvija, Srbija i Slovenija).
- S obzirom na to da se mjere podrške u borbi protiv COVID-a postupno povlače i posljedice rata između Rusije i Ukrajine, očekuje se da će insolventnost poduzeća u državama srednje i istočne Europe rasti u sljedećim kvartalima.
Različiti gospodarski uvjeti, vladine mjere potpore i pravne promjene utjecali su na trendove insolventnosti u regiji srednje i istočne Europe tijekom posljednje dvije godine. COVID-19 pandemija pokrenula je ekonomski pad, s padom regionalnog rasta od 4%. Iako su se insolventnosti poduzeća u zemljama CEE-a smanjile tijekom ove recesije, to je bilo zahvaljujući masovnim državnim mjerama potpore za kućanstva i tvrtke. "2021. godine regija je vidjela povećanje rasta (5,5%), ali se očekuje da će taj zamah oslabiti ove godine s prognoziranim stopama rasta od 3,2%", rekao je Grzegorz Sielewicz, glavni Coface ekonomist za srednju i istočnu Europu. "Sve zemlje CEE-a vjerojatno će patiti od posljedica, izravnih i neizravnih, rusko-ukrajinskog rata. Baltičke zemlje bilježe najslabije stope rasta zbog svojih trgovinskih veza s Rusijom."
Ukidanje mjera potpore i još uvijek izazovno okruženje uzrokuju porast insolventnosti
Nakon pada broja stečajeva poduzeća u regiji u 2020., broj stečajnih postupaka se povećao u 2021., gotovo se vrativši na razine prije pandemije. Ovaj porast je bio očekivan zbog namjera vlada da umanje opsežne mjere potpore. Regionalni ponderirani prosjek BDP-a izračunat iz dinamike nesolventnosti zemalja ukazao je na povećanje od 34,7% u 2021. u usporedbi s prethodnom godinom (povećanje od +1,5% isključujući Poljsku gdje je ukupan broj postupaka skočio uglavnom zbog novih postupaka).
U sedam zemalja zabilježen je veći broj insolventnosti nego prethodne godine (Bugarska, Češka, Mađarska, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka), a u pet zemalja zabilježen je pad (Hrvatska, Estonija, Latvija, Srbija i Slovenija). Poljska je doživjela gotovo udvostručen broj postupaka, velikim dijelom zbog porasta namjenskih postupaka provedenih za podršku tvrtkama koje pate od poteškoća s likvidnošću zbog pandemije. Čak i unatoč takvom porastu, stopa nelikvidnosti u Poljskoj, odnosno udio ukupnog broja postupaka u ukupnom broju aktivnih tvrtki dosegla je 0,06%, što znači da je samo 6 od 10.000 tvrtki u Poljskoj prošlo kroz dostupne službene procedure.
Znatno veće stope nelikvidnosti zabilježene su u zemljama u kojima je korištenje stečajnih postupaka popularnije, odnosno +1,61% u Hrvatskoj i +3,31% u Srbiji.
Globalna gospodarska situacija u protekle 2 godine predstavljala je izazovno okruženje za poduzeća u srednjoj i istočnoj Europi. Gospodarski oporavak koji je započeo sredinom 2020. bio je brži od očekivanog i potaknuo je skokovitu potražnju, posebice iz proizvodnog sektora. Cijene energenata, transporta i raznih metala i resursa koji se koriste u proizvodnom procesu naglo su porasle. U nekim slučajevima, nestašice su ograničavale razine proizvodnje. Najočitiji primjer dolazi iz poluvodiča čija je nestašica dovela do smanjenog broja smjena i privremenog zatvaranja pogona za vozila raznih marki automobila. Veći troškovi energije i goriva usred povećanih cijena inputa proizvodnje smanjili su profitabilnost tvrtki. Ova globalna kretanja primjenjivala su se na tvrtke u regiji srednje i istočen Europe zbog njihove uključenosti u različita pitanja lanca opskrbe i značajnih trgovinskih veza regije sa zapadnom Europom.
Iz jedne krize u drugu
Iako je pandemija koronavirusa u tijeku, postoji još jedan izazov koji je pogodio gospodarstva i poduzeća: ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu odmah je pridonijela skoku cijena energije, jer Europa ostaje ovisna o uvozu nafte, prirodnog plina i ugljena iz Rusije. Štoviše, obje su zemlje značajni proizvođači i izvoznici poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivredno-prehrambena proizvodnja također je podložna cijenama gnojiva, koje su također ubrzale, a regija CEE ovisi o gnojivima uvezenim iz Rusije i Bjelorusije. Osim toga, više globalne cijene i nestašice metala zbog rata dodatno su pogoršale poremećaje u opskrbnom lancu. Ovi su čimbenici doveli do daljnjeg povećanja cijena energije i resursa za poduzeća, uključujući ona u srednjoj i istočnoj Europi. Nadalje, erozija kupovne moći kućanstava također je problem za njihovu moguću bazu klijenata. Gospodarstva CEE-a iskusila su ubrzanu inflaciju ponajviše zbog povećanja cijena energije, ali i rasta cijena hrane.
Rusija ostaje važno trgovačko odredište za regiju CEE, posebno za baltičke zemlje. Ukupan izvoz i uvoz s Rusijom predstavljao je 15,1% BDP-a Litve u 2021. Štoviše, ruska invazija na Ukrajinu izazvala je veliku humanitarnu krizu s gospodarskim posljedicama. Iako se očekuje da će sve zemlje CEE zabilježiti niže stope rasta u 2022. u usporedbi s onima koje su se procjenjivale prije rata, priljev ukrajinskih izbjeglica mogao bi poduprijeti regionalni rast barem kratkoročno.
“Uzimajući u obzir ove izazove, očekujemo da će se porast nesolventnosti poduzeća nastaviti u sljedećim kvartalima”, objašnjava Jarosław Jaworski, regionalni izvršni direktor za Coface srednju i istočnu Europu. “Posljedice rusko-ukrajinskog rata ubrzat će ovo povećanje, pogotovo jer je malo vjerojatno da će se implementirati veliki programi potpore za lokalne tvrtke kao što je bio slučaj tijekom obustave rada zbog koronavirusa.”
