Pakistan

Nedostatak vode i nesigurnost kočit će rast

Loša poljoprivredna izvedba zabilježena 2025. mogla bi se prenijeti u 2026., ponovno ograničavajući oporavak rasta unatoč pozitivnom učinku pada inflacije na jednocifrenu razinu. Uništavanje zemljišta tijekom poplava 2025., u kombinaciji s daljnjim poremećajima u opskrbi vodom u Indiji, vjerojatno će i dalje kažnjavati poljoprivredu. Sektor zapošljava 40 % radne snage i čini četvrtinu BDP-a. Jednostrana suspenzija Sporazuma o vodama Indusa od strane indijske vlade u travnju 2025. učinkovito najavljuje daljnje napetosti u tom sektoru. Odluka je donesena kao odmazda za teroristički napad u saveznoj državi Džamu i Kašmir, pripisan pakistanskoj džihadističkoj organizaciji, u kojem je poginulo 26 civila, a za koji New Delhi smatra Islamabad odgovornim. Ugovor, koji je potpisan 1960. godine pod okriljem Svjetske banke, dijeli korištenje šest pritoka rijeke između Indije, smještene uzvodno, i Pakistana, smještenog nizvodno. Voda iz bazena navodnjava 80 % pakistanskog poljoprivrednog zemljišta, što sektor čini posebno ranjivim na indijske odluke. Poplave tijekom monsunske sezone i nestašice vode tijekom sušne sezone mogle bi poremetiti poljoprivredne prinose (rižu, šećernu trsku, kukuruz, pamuk), povećati troškove i oslabiti opskrbu hranom, čime bi se povećala potreba za uvozom. Na energetski sektor također bi utjecalo jer jedna trećina hidroelektrične proizvodnje u zemlji ovisi o rijeci Indus. Stoga se očekuje da će obustava sporazuma djelomično oživjeti inflaciju, koja će unatoč tome ostati znatno ispod razina zabilježenih 2023. i 2024. godine.

Poboljšan pristup kreditima, omogućen smanjenjem ključne kamatne stope na polovicu, s 22 % u 2024. na 11 % u svibnju 2025., te potporom MMF-a, potaknut će privatnu potrošnju (80 % BDP-a). Veliki odljevi radnika u inozemstvu također će doprinijeti tom rastu. Privatna ulaganja imat će koristi od nižih kamatnih stopa – koje su unatoč tome i dalje visoke – no i dalje će ih ometati domaća nestabilnost (utjecaj vojske, krhka koalicija, teroristički napadi) i vanjska nesigurnost (napetosti s Indijom i Afganistanom). Unatoč kontinuiranim ulaganjima zemalja Zaljeva u rudarsku i pomorsku infrastrukturu, ne očekuje se da će ona doživjeti pravi proboj. Dovršetak plinovoda TAPI (Turkmenistan, Afganistan, Pakistan, Indija), namijenjenog za transport turkmenskog plina u Pakistan i Indiju, čini se ugroženim zbog napetosti između te dvije zemlje. Drugo, izgradnja dalekovoda Centralna Azija-Južna Azija (CASA1000) između Tadžikistana, Kirgistana i Pakistana nastavit će se postupno. Slično tome, 2025. godine Kina i Pakistan ponovno su potvrdile svoju predanost ponovnom pokretanju druge faze Kinesko-pakistanskog gospodarskog koridora (CPEC), pokrenute 2013. godine i koja predstavlja više od 60 milijardi američkih dolara ulaganja, uglavnom financiranih kineskim komercijalnim zajmovima. Cilj ovog projekta je ojačati regionalnu i trgovinsku integraciju povezivanjem Kashgara u kineskoj pokrajini Xinjiang s pakistanskom lukom Gwadar na Indijskom oceanu, te kroz stvaranje posebnih ekonomskih zona i razvoj digitalne infrastrukture. Međutim, projekt je doživio značajna kašnjenja zbog napada separatističkih skupina u Balochistanu i pakistanskih proračunskih ograničenja. Ti će se prepreke zadržati i 2026. godine.

Javna potrošnja i dalje će biti ograničena uskim proračunskim okvirom. Udio izvoza u rastu bit će kažnjen američkim carinama (stopa od 19 %). Sektor tekstila i odjeće, već oslabljen visokim troškovima električne energije i sirovina, bit će prvi pogođen jer čini 80 % izvoza u SAD, koji je njegov najveći trgovinski partner.

Podrška MMF-a pruža sigurnost usred krhkih javnih i vanjskih računa

Tijekom fiskalne godine 2024./2025. javni deficit smanjen je, a primarni suficit (isključujući kamate) povećan (na 2,5 % BDP-a) pod poticajem reformi koje podržava MMF: širenje porezne baze, poboljšanje naplate poreznih prihoda, usklađivanje režima pokrajinskog poreza na dohodak s saveznim propisima. Konsolidacija će se nastaviti tijekom fiskalne godine 2025./2026., uvođenjem novih poreza (poljoprivreda, nekretnine, maloprodaja), smanjenjem subvencija i postupnim nastavkom privatizacije. Međutim, prihodi bi mogli biti niži zbog poteškoća u poljoprivrednom sektoru, udjela neformalnog gospodarstva (koji čini 80 % radne snage) i raširene korupcije. Očekuje se smanjenje ukupnih rashoda, osim rashoda za obranu (isključujući mirovine), koji će se povećati za 20 % kao rezultat obnovljenih napetosti s Indijom i utjecaja vojske na vladu. Značajni vojni rashodi stoga će apsorbirati 19 % saveznog proračuna (uključujući mirovine). Financije će i dalje biti opterećene otplatom duga (20 % BDP-a, uključujući amortizaciju i kamate), pri čemu same kamatne uplate čine više od 44 % javnih prihoda. Dva postojeća programa MMF-a pomoći će Pakistanu u financiranju deficita: 37-mjesečni prošireni kreditni program i 28-mjesečni program otpornosti i održivosti, koji završavaju u rujnu, odnosno srpnju 2027. godine. Ukupni iznosi su 7 milijardi USD i 1,3 milijarde USD, pri čemu je zemlja već primila 3,3 milijarde USD. Ova kontinuirana potpora Fonda uvjerava bilateralne vjerovnike, koji čine 37 % vanjskog duga. Dug financiran od strane Kine putem službenih i komercijalnih banaka čini 28 %. Domaći dug (64 % ukupnog) gotovo isključivo glasi u pakistanskim rupijama i čini 86 % ukupnih kamata. Gotovo polovica tog domaćeg duga sastoji se od obveznica koje drže lokalne banke, a koje su same ovisne o likvidnosti koju osigurava središnja banka.

U 2025. godini vanjski su računi značajno poboljšani zahvaljujući velikim priljevima deviznih doznaka radnika u inozemstvu (9,5 % BDP-a) i dodjeli sredstava od multilateralnih (MMF, Svjetska banka) i bilateralnih vjerovnika iz Kine, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta. Ti su transferi omogućili da tekući račun zabilježi blagi izvanredni suficit i da se devizne rezerve obnove za pokriće uvoza u trajanju od 2,5 mjeseca.

Ovi će se trendovi nastaviti i 2026. godine, ali bez održavanja suficita, zbog dubljeg trgovinskog deficita. Napetosti oko upravljanja vodama mogle bi povećati ovisnost o uvozu hrane i utjecati na urode pamuka koji se koristi za proizvodnju tekstila (odjeće i platna), što čini 60 % izvoznih prihoda zemlje. Prihodi će također biti oslabljeni globalnom trgovinskom nesigurnošću i izravnim učinkom carina koje je nametnula američka administracija. Međutim, Pakistan je podložan nižoj stopi od nekih svojih konkurenata: 19%, u usporedbi s 20% za Bangladeš i Šri Lanku te 50% za Indiju. Islamabad je dogovorio smanjenje od 10 bodova u zamjenu za dodjeljivanje SAD-u prava na iskorištavanje svojih naftnih rezervi i obvezu povećanja uvoza energije iz te zemlje. Pad cijene nafte, koja je glavna stavka uvoza, spriječit će produbljivanje deficita. Unatoč želji za diversifikacijom izvora financiranja, što dokazuje izdanje prvih obveznica "Panda" denominiranih u juancima krajem 2025. (250 milijuna USD), Pakistan će i dalje ovisiti o vanjskoj pomoći kako bi pokrio svoj mali deficit tekućeg računa i, prije svega, servisirao svoj dug.

Prožimajuća nesigurnost

Od osporavanih parlamentarnih izbora u veljači 2024., dvije tradicionalne stranke, Pakistan Muslim League-Nawaz (PML-N) i Pakistan People's Party (PPP), vode krhku koaliciju uz još pet stranaka. Rangirane na drugom i trećem mjestu na izborima, redom, i nakon višednevnih pregovora, dogovorile su se o formuli za podjelu vlasti kako bi osigurale apsolutnu većinu i spriječile vodeće neovisne kandidate da dođu na vlast. Tim neovisnim kandidatima nije bilo dopušteno sudjelovati pod okriljem Pakistan Tehreek-e-Insaf ili Pakistan Movement for Justice (PTI), čiji je vođa, bivši premijer Imran Khan, zatvoren od kolovoza 2023. godine zbog više optužbi. Kolekcija stoga djeluje u ozračju snažne oporbe, dok njezine dvije glavne stranke moraju prevladati vlastite unutarnje podjele, budući da su se izmjenjivale na vlasti od istovremene neovisnosti Pakistana i Indije 1947. godine. Premijer Shehbaz Sharif (PML-N) i predsjednik Asif Ali Zardari (PPP) također se moraju nositi s utjecajem vojske. Od 1947. godine vojska je tri puta svrgla vladu i izravno vladala zemljom ukupno više od tri desetljeća. Njegov načelnik stožera kopnene vojske, Asim Munir, zadržat će kontrolu nad obranom i vanjskim poslovima, pozivajući se na unutarnju nesigurnost i napetosti s susjednim zemljama u kontekstu posjedovanja nuklearnog oružja od strane zemlje. U studenom 2025. ustavni je amandman odobrio imunitet doživotno, produžio mu je mandat do 2030. i proširio ovlasti stavljajući zračne i pomorske snage pod njegovu zapovjedništvu, uz vojsku.

Pakistan će i dalje biti meta velikih terorističkih napada, koji su postali učestaliji otkako su talibani preuzeli vlast u Afganistanu 2021. godine. Islamabad optužuje svog susjeda da pruža utočište terorističkim skupinama, posebice Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP). Napetosti su dosegle vrhunac u listopadu 2025., nakon što je pakistanska vojna intervencija u Kabulu, usmjerena na razbijanje TTP-a, izazvala krvave sukobe duž njihove granice. Vjerojatno će se nastaviti sporadični sukobi dok Pakistan provodi deportaciju afganistanskih izbjeglica. Baludžistan na jugozapadu također je meta napada, ovaj put autonomnih skupina koje osuđuju nedostatak razvoja i kontrolu nad svojim mineralnim resursima. Ti napadi potiču napetosti između Irana i Pakistana, budući da je baludžansko stanovništvo podijeljeno između te dvije zemlje. Također se može očekivati ponovno izbijanje neprijateljstava s Indijom. U svibnju 2025. sporazum o prekidu vatre okončao je oružane sukobe koje je pokrenuo napad pakistanske džihadističke organizacije na sjeveru Indije. Unatoč primirju, bilateralni odnosi ostat će napeti na pozadini stalnih rivalstava oko Kašmira.

Pakistan će se oslanjati na saveznike u Zaljevu, posebice Saudijsku Arabiju, s kojom je u rujnu 2025. potpisao sporazum o uzajamnoj obrani i od koje će dobivati stalnu financijsku potporu. Zemlja će održavati svoje gospodarske i diplomatske veze s Kinom, svojim glavnim partnerom, dok će postupno jačati svoju vojnu i trgovačku suradnju s Bangladešom. Ovo zbližavanje, koje je započelo početkom 2025. nakon svrgavanja bengalske vlade Šejhe Hasine Wajed, označava prvu normalizaciju diplomatskih odnosa u 15 godina i prvi izravni trgovinski promet od neovisnosti Bangladeša 1971. godine.

Zadnje ažuriranje: studeni 2025.