Vojna eskalacija između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana stvara snažan pritisak na energetska tržišta. Iako za sada nema većih poremećaja u opskrbi, rizici povezani s Hormuškim tjesnacem predstavljaju ozbiljnu prijetnju globalnom gospodarstvu ako se sukob nastavi.
Ključni podaci:
- 20% globalne potrošnje nafte prolazi kroz Hormuški tjesnac.
- Do 147 dolara po barelu: povijesna razina koju bi Brent mogao premašiti u slučaju dugotrajnog poremećaja.
Ako bi sukob trajao samo nekoliko dana ili tjedana, njegov bi utjecaj vjerojatno bio ograničen. No ako se produži, makroekonomske posljedice mogle bi biti znatne i nadilaziti samu cijenu energije
Ruben Nizard, voditelj sektorskih istraživanja, Coface.
Trenutni kratkoročni učinci na energetska tržišta
Američki i izraelski napadi na Iran predstavljaju prekretnicu za energetska tržišta. Na početku trgovanja u ponedjeljak cijena Brenta skočila je za više od 10 posto, što odražava rast geopolitičke premije rizika, a ne izravne poremećaje u opskrbi.
Prije eskalacije tržište nafte bilo je u suficitu. Obilna ponuda – posebno proizvođača izvan OPEC+ – te brzo obnavljanje zaliha održavali su cijene stabilnima (u prosjeku 68 funti po barelu u 2025.). Sukob je to preokrenuo i ponovno uveo visoku neizvjesnost oko sigurnosti opskrbe.
Data for graph in .xlsx format
Hormuški tjesnac: strateška energetska točka
The main risk lies in the Strait of Hormuz, through which approximately 20% of the oil consumed worldwide and nearly 30% of crude oil seaborne shipments transit. The current disruptions are already leading to higher prices. Glavni rizik leži u Hormuškom tjesnacu, kroz koji prolazi oko 20% svjetske potrošnje nafte te gotovo 30% ukupnog pomorskog prijevoza sirove nafte. Trenutni poremećaji već potiču rast cijena.
Mogućnosti zaobilaženja tog tjesnaca vrlo su ograničene i nedostatne za apsorpciju većih šokova. Dugotrajni prekidi mogli bi bez problema pogurati cijene Brenta na troznamenkaste vrijednosti, s izgledima za nadilaženje vrhunca iz veljače 2022. (122 USD po barelu) ili čak povijesnog rekorda iz 2008. (147 USD po barelu).
Podaci za grafikon u .xlsx formatu
Nafta: rizik od uništenja infrastrukture
Iako Iran nije najveći regionalni proizvođač, prekid njegove opskrbe snažno bi pogodio tržište. Iran proizvodi više od 3 milijuna barela dnevno, a više od 1,5 milijuna izvozi – ponajprije u Kinu. Svaki prekid prisilio bi kupce, posebno u Aziji, da potraže skuplje alternative, što bi dodatno povećalo cijene.
Osim prekida u Hormuškom tjesnacu, Iran bi mogao ciljati i infrastrukturu drugih zemalja u Perzijskom zaljevu. Učinak bi ovisio o razmjerima štete i trajanju poremećaja. Pri tome valja istaknuti da su pričuve OPEC+ – oko 4 do 5 milijuna barela dnevno – ograničene i uglavnom koncentrirane u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Učinci daleko izvan tržišta nafte
Hormuški tjesnac nije važan samo za naftu. Kroz njega prolazi i ukapljeni prirodni plin (LNG), gnojiva, industrijski metali i petrokemikalije. U slučaju regionalne eskalacije mogli bi biti pogođeni i drugi strateški prolazi, poput Bab el-Mandeba1 ili Sueskog kanala, što bi povećalo troškove prijevoza i premije osiguranja pomorskog tereta.
Postupni poremećaji u opskrbnim lancima povećavaju rizik nestašica i inflacijskih pritisaka, posebno u gospodarstvima koja ovise o uvozu energije.
Dugoročni rizik: globalni makroekonomski šok
Ekstreman scenarij u kojem bi se cijene nafte trajno zadržale iznad 100 USD po barelu mogao bi izazvati novi val inflacije i prisiliti središnje banke na povratak strožoj monetarnoj politici.
Dugotrajan rast cijene Brenta za 15 USD mogao bi smanjiti globalni rast za oko 0,2 postotna boda te povećati inflaciju za gotovo 0,5 postotnih bodova. U takvim uvjetima rizik stagflacije – kombinacije slabe gospodarske aktivnosti i visoke inflacije – ponovno bi postao ozbiljna prijetnja globalnom gospodarstvu.
1 Tjesnac koji spaja Crveno more s Adenskim zaljevom.
